TREĆA FAZA SEKULARIZACIJE – NAMETANJE OBRAZACA MIŠLJENJA
Od doba prosvjetiteljstva u Evropi (1650-1780), preko Francuske revolucije (1789-1799), pa do pojave sekularizma (laicizma) kojeg je definisao i filozofski iznjedrio britanski novinar George Holyoake 1846, među protagonistima Svjetske vlade (Vladari svijeta), putem masonerije i raznih pokreta za slobodu i prevlast nad autoritetom crkve u Evropi, tradicije, religije i klerskog uticaja, - provlači se nit i ideja izbacivanja vjere i tradicije iz javnog života i uprave, a u korist male skupine moćnika, ne u korist naroda koji ima prividnu slobodu.
Jačanjem ideje sekularizma (razdvajanje države i religije) historijski možemo primjetiti praktične faze sekularizacije društva.
Prva faza je bila otimanje vlasti od vjerskih autoriteta ili monarha iza kojih je stajala crkva, i stvaranje narodne vlade, gdje se potom pristupilo izbacivanju vjere, tradicije i duhovnih-moralnih vrijednosti iz svega što reguliše država: vlast, sudstvo, prosvjeta, administracija, zdravstvo i ekonomski sistemi.
Druga faza je sekularizacija porodice na način da porodična veza nema nikakav smisao, niti uticaj. Pojedinac je iznad okvira porodice, dok porodici preostaje uloga familijarnog grupisanja i oblik društvenog življenja, gdje ulogu odgoja, vrednovanja i oplemenjivanja ima država putem obrazovanja, medija, društvenog života i na koncu institucija sile.
Treća faza sekularizacije je sekularizacija mišljenja, gdje se nameću orbasci kako da mislimo, odnosno postavljaju se limiti za dobro i loše, prihvatljivo i neprihvatljivo, korisno i štetno, ... pa se na taj način gubi pozicija oca i majke, muškarca i žene, braka kao veze dvije osobe različitog spola, nebesko i zemaljsko, sveto i profano... itd.
Načelno, s pozicije slobodnog izbora i individualnog ljudskog prava, ti možeš da napraviš izbor, ali su iznimak i nemaš širi uticaj. Uz to, moraš da promijeniš način razmišljanja, gdje nemaš pravo da nešto kritikuješ, stavljaš na sud vrijednosti, jer vrijednosni principi više ne postoje.
Drugim riječima kazano, ti moraš da prihvatiš sekularizaciju razmišljanja, gdje ne smiješ javno izreći ili praksom, koja se odnosi na drugog, pokazati da misliš mimo sekularno-odabranih i postavljenih vrijednosti.
I u svemu tome ima jedno čudo, da je samo islam prvi na udaru i dežurni krivac u cijeloj ovoj priči sekularizacije!
Zanimljivo, a znate li zašto?
ZATO ŠTO SAMO ISLAM, MEĐU SVIM DRUGIM RELIGIJAMA, VJERAMA I IDEOLOGIJAMA, IMA NAČELA, PRINCIPE I CJELOKUPNI MEĐUSOBNO UVEZANI SISTEM VRIJEDNOSTI ZA SVAKI SEGMENT LJUDSKOG ŽIVOTA.
Islam govori o vlasti, sudstvu, politici, izbornim procesima, javnom dobru, ljudskim pravima, sudstvu, kaznenim mjerama, preventivi, edukaciji i odgoju, o pravima žene i muškarca, o braku, ekonomiji, privređivanju, ishrani, liječenju, moralnu, etici, znanju, prirodi, životinjama, životnoj filozofiji, historiji svemira i čovjeka, te daje napute za uređenje ljudskog života, zajednica i odnosa među nacijama.
Islam kao božanska vjera, a ne privilegija jednog naroda ili skupine, nikoga ne stavlja u podređen ili povlašten položaj, te ima statične i promjenljive principe uređenja čovjekovog života na Zemlji.
Zato se islam, kao potencijalna prijetnja i opozicija, - a nudi bolje, etiketira često kao ekstreman, netolerantan, nasilan, teroristički, jer smeta crnim silama da porobe ljude sekularizmom, kamatnim bankovnim sistemom, subjektivnim instruisanim medijima, potrošačkim ludilom i konstantnim rastom „životnih“ potreba koje će čovjeka učiniti robom novca i banaka da bi sebi kupio lažni užitak koji mu nudi sekularna životna filozofija i vladari iz sjene.
Sekularizacija je alatka modernog ropstva, gdje rob mora da hrani sebe, porodicu, državni sistem i svoje vladare, uz totalnu pokornost i lojalnost, bez prava da se pobuni ili misli svojom glavom.
Ko se pobuni, izgubit će identitet i živjet će, a za druge neće postojati, jer četvrta faza sekularizacije je sekularizacija identiteta.
Ismet ef. Purdić
Comments