Rekao je Šejh hadži Salih ef. Ibrišević, kadesallahu sirtuhu:
Neznalica ne vidi svoje neznanje jer boravi u njegovoj tami; niti pravi znalac vidi svoje vlastito znanje, jer boravi u njegovom svjetlu!
Džahil je zastrt zastorom tame vlastitog neznanja pa ne zna da ništa ne zna, a Arif je zaslijepljen svijetlom Božijeg znanja, pa ne vidi samoga sebe niti vlastito znanje. Vidi da je to sve Božije vlasništvo. Vid i znanje su povezani!
Između ova dva stanja je dionica duhovnog puta, na kojoj su oni koji "ponešto znaju" ali to znanje pripisuju sebi. Takvi vole da se o njima misli, ili vjeruje, i da ih drugi ljudi posmatraju - kao učene. Iako oni ponešto znaju, imaju kontaminirano znanje, enanijetom (JA-tstvom) pa makar predavali vjerske lekcije ipak inficiraju društvo egoizmom. Za posljedicu, pristalice, slušaoci takvih, narastaju, kiburom (egom), vehmom (uobraženošču). Na pitanje kako se ovoga osloboditi, odgovor je "jako, jako teško!"
Bilježi se od Enesa, Huzejfe i Ka'ba b. Malika da je Poslanik a.s. rekao: ”Ko izučava nauku kako bi se raspravljao sa drskim, uzdizao nad učenim ili skretao pažnju ljudi na sebe, neka pripremi sebi mjesto u Džehennemu.” - U drugoj predaji stoji: ”Allah će ga uvesti u Džehennem.”
Darimi bilježi od Alija b. Ebi Taliba da je rekao: - Vi koji ste se okitili znanjem, praktikujte ga jer učen je onaj ko praktikuje naučeno, ko je ponizan i čije znanje prati njegova djela. Doći će ljudi koji će imati znanja ali ono neće prelaziti njihova prsa. Njihova praksa će biti suprotna njihovom znanju, a njihova nutrina će biti različita od onoga što javno pokazuju. Sjedit će s ljudima i jedan će se uznositi nad drugim, u tolikoj mjeri da će mrziti da njegov sagovornik sjede sa nekim drugim i napusti njegovo društvo ili da drugome se ukaže počast. Takvima se njihova djela koja počine u tim sijelima, dobra djela, ne uzdižu do Allaha. – Ovako to bilježi Imam Nevevi
Pripremio: Šejh Muamer Šehić Durmišević