Vehabije ubijaju civile u Siriji Abdurrahman ibn Hasan eš-Šejh, potomak poznatog haridžije Muhammeda ibn Abdulvehhaba en-Nedždija, živio je u periodu druge saudijsko-vehabijske države. Vehabije su ga smatrale drugim mudžeddidom (obnoviteljem vjere) nakon ibn Abdulvehhaba. U svom komentaru Ibn Abdulvehhabovog djela Kitabut-tevhid, pod naslovom Fethul-Medžid, šerh Kitabit-tevhid, napisao je: „Poznato je da danas većina učenjaka iz različitih zemalja ne poznaje tevhid (Allahovu

Priredio: Ahmet Alibašić Oko 570. Rođenje poslanika Muhammeda, a.s. 610. Muhammed, a.s., odabran za poslanika. 622. Seoba (hidžra) prvih muslimana u Medinu; islam dobija oblike političke države; prva godina islamskog kalendara. 624. Bitka na Bedru – muslimani pobjeđuju nadmoćnog protivnika; to je za njih simbol božanske pomoći i vođstva. 630. Muhammed, a.s., zauzima Mekku. 632. Smrt Muhammeda, a.s.; Ebu Bekr postaje prvi halifa. 632.-661. Vladavina četorice pravovjernih halif

Zapadni mediji često stvaraju utisak da je borbeni i uglavnom nasilni oblik religioznosti poznat kao "fundamentalizam" izvorni proizvod islamske vjere. To nije istina. Fundamentalizam je globalna činjenica koja prožima svaku značajniju religijsku sljedbu kao odgovor na probleme moderne civilizacije. Postoji judaistički fundamentalizam, fundamentalističko kršćanstvo, fundamentalistički hinduizam, fundamentalistički budizam, fundamentalistički sikizam, pa čak i fundamentalistič

Nijedan događaj svjetske povijesti nije ravan usponu Zapada. Zemlje sjeverno od Alpa stoljećima su smatrane zaostalim područjima, ali su s vremenom prihvatile dostignuća grčko-rimske kulture s juga, te postepeno razvile svoju posebnu verziju kršćanstva i vlastite oblike agrarne kulture. Zapadna Evropa u svom razvoju uveliko je kaskala za Bizantom, u kojem je jedino uspio opstati državni sistem Rimskog Carstva. Te su zapadne zemlje tek oko dvanaestog i trinaestog stoljeća poče

Kratka historija islama, Karen Armstrong Halifa Muavija (661-680.) naumio je obnoviti jedinstvo carstva. Muslimane je užasavala fitna, bili su svjesni svoje ranjivosti u amsarima, odvojenim od arapskih područja i okruženim potencijalnim neprijateljima. Jednostavno nisu mogli priuštiti još jedan smrtonosni građanski rat. Muslimani su imali potrebu za snažnom vlašću, a Muavija je kao vrlo sposoban vladar bio u stanju ispuniti njihova htijenja. Ponovo je oživio Omerov sistem raz

Muhamedov (a.s.) život i njegova postignuća ostavit će neizbrisiv trag na duhovnim, političkim i moralnim pogledima muslimana. Poslanik je svojom djelatnošću dao bitne odrednice islamskom shvaćanju "spasenja", čije glavno obilježje nije iskupljenje Ademovog "istočnog grijeha" i prihvatanje vječnog života, već ostvarenje društvene zajednice u kojoj se postupa po Božijim zapovijedima. Muslimani se time, nisu samo izbavili iz jedne vrste političkog i društvenog pakla koji je pos

Pojam ulu-l-emra kod imama Ebu Mensur el-Maturidija Ertan Č., dip. isl. nauka Sažetak U ovom radu razmatra se kako je imam Ebu Mensur el-Maturidi, umro 333. godine po hidžri, odnosno 944. miladijske godine, razumijevao pojam ulu-l-emr, koji zauzima značajno mjesto u historiji islamske misli. Predstavljaju se različita mišljenja o značenju ovog izraza, osobama koje obuhvata, uslovima koje treba ispunjavati i granicama pokornosti ulu-l-emru, s ciljem da se utvrdi Maturidijev pr

Šejh Alāuddīn Muhammed ibn Muhammed el-Buhari el-Hanefi (779–841. h. g.) piše: Kada sam 832. godine po Hidžri stigao u Damask, sveti i zaštićeni grad, neka Allah od njega odvrati zastave neprijatelja, susreo sam se s odstupanjima koja su u vjeru islam uvedena usljed neznanja ibn Tejmijje. Utvrdio sam da temelje njegovih zabluda, zbog kojih je sam zalutao, mnoge odveo s Pravog puta i iz kojih je izveo brojne neistine, čine četiri neznalačke predodžbe proistekle iz pogrešnih um

Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka Sažetak Imam Maturidi, osnivač ehli sunnetskog maturidijskog akaidskog mezheba, rođen je u Semerkandu, koji se danas nalazi u granicama Uzbekistana, u vrijeme islamizacije turkijskih naroda. Pored njegovog identiteta mutekellima, mufessira i fekihа, u pojedinim izvorima mogu se pronaći i određeni navodi o njegovoj tesavvufskoj dimenziji. U ovom radu nastojat će se utvrditi tragovi tesavvufske kulture koja je vladala u Semerkandu, gdje je im

Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka Sažetak Imam Ebu Mensur el-Maturidi je, zahvaljujući stavovima i načinu pristupa koje je iznio u pitanjima islamskog vjerovanja, nastavio utjecati na široke mase čak i nakon svoje smrti. Zbog toga je sistem koji je uspostavio na ovom području velika većina sunijskih muslimana prihvatila kao ispravni akaidski mezheb. Međutim, znanstvena baština koju su oblikovali i imama Maturidi i njegovi sljedbenici nije ostala ograničena samo na područje

Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka Sažetak Maturidi, koji zauzima istaknuto mjesto u islamskoj misli, živio je u Transoksaniji, odnosno na području Maveraunehra, gdje su se intenzivno odvijala različita intelektualna strujanja islamskog svijeta. Tokom svog života susretao se s različitim islamskim i neislamskim misaonim pravcima svoga vremena te se upoznao s različitim religijskim i filozofskim pristupima. U tom smislu Maturidi je svoje intelektualno obrazovanje izgradio unu

Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka Sažetak Maturidizam je jedan od glavnih tokova u tradiciji islamske misli i poznat je po tome što, u poređenju s drugim pravcima, posebno naglašava razum. Ova tradicija poznata je i pod nazivom hanefijsko-maturidijska tradicija. Iako u ovoj tradiciji postoje značajna djela iz oblasti metodologije islamskog prava, u poređenju s ešarijskom tradicijom ne susreće se veliki broj zasebnih djela posvećenih logici. Razlog tome može biti činjenica d

* Nažalost, postoji veliki broj ljudi koji se pozivaju na sunnet, a od sunneta su daleko. Prepoznat ćete ih što, uglavnom, ne klanjaju sunnete, a često i kasne na farz-namaze (pogotovo na akšam-namaz). * Neki od njih tekfire imame i ulemu naše Islamske zajednice. * Neki od njih razvode imame i našu ulemu, optužujući ih da su pripadnici odavno izumrlih sekti (džehmije, murdžije, mutezilije itd.). * Nedavno smo imali primjer izvjesnih Safeta Suljića i Elmina Hadrovića, jahača

Šejh Hasan eš-Šafi’i, hafizahullah, govori o šejhul islamu Muhammed Zahid ibn el-Hasan ibn Ali el-Hilmi el-Kevseri, kaddesallahu ruhahu. Ako želite primjer, a ja sam ga ovdje spomenuo: Muhammed Zahid el-Kevseri. Čovjek koji sjedi, baš kao što ja sada sjedim, a pred njim je cijela islamska civilizacija otvorena kao jedna knjiga, kao da je gleda jednim pogledom i potpuno shvata sve što je u njoj. Zahid el-Kevseri – bilo u akidi, fikhhu, usulu fikha ili bilo kojoj drugoj grani.

Imam el-Haskafi, r.a. piše: „Zaključak je da je Ebu Hanife među najvećim mu’džizatima (čudima) el-Mustafe ﷺ poslije Kur’ana!“ [El-Durr el-Muhtar Šerh Tenvir el-Ebsar] Znaj da je među najvećim, najuzvišenijim, najjasnijim i najpotpunijim od ovih predaja ona koju su prenijeli Buharija, Muslim, Ebu Nu’ajm, Eš-Širazi, Et-Taberani i drugi: Allahov Poslanik ﷺ je rekao: „Kada bi iman bio kod (sazviježđa) Surejje, ljudi među sinovima Perzije sigurno bi ga dostigli.“ Veliki šafijski

Ebu Rafi’ prenosi da je, kada je hazreti Fatima rodila hazreti Hasana, rekla: عَنْ أَبِي رَافِعٍ قَالَ: لَمَّا وَلَدَتْ فَاطِمَةُ حَسَنًا قَالَتْ: أَلَا أَعُقُّ عَنْ ابْنِي بِدَمٍ؟ قَالَ: ” لَا، وَلَكِنْ احْلِقِي رَأْسَهُ ثُمَّ َتَصَدَّقِي بِوَزْنِ شَعْرِهِ مِنْ فِضَّةٍ عَلَى الْمَسَاكِينِ أَوِ الْأَوْفَاضِ “ (مسند أحمد „Zar ne bih trebala zaklati akiku za svog sina?“ On ﷺ je rekao: „Ne, već mu obrij glavu, a zatim udijeli sadaku u srebru, u težini njegove kose. Daj je siroma

Ertan Č., dip. isl. nauka Sažetak Običaj „vikanja na šljeme“, poznat u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine i pod nazivima „darivanje šljemena“, „na šljeme“, „na rogove“ ili sličnim lokalnim terminima, predstavlja vrijedan, ali nedovoljno istražen segment tradicionalne nematerijalne kulturne baštine. Riječ je o ritualiziranoj praksi povezanoj sa završetkom izgradnje kuće, naročito završetkom krova i postavljanjem šljemena. Tom prilikom komšije i rodbina donosili su majstor

Bošnjaci svoju islamsku tradiciju stoljećima baštine unutar ehli-sunnetskog okvira, čiji su ključni temelji na ovim prostorima hanefijski mezheb i maturidijska akaidska škola, uz duboko ukorijenjenu tradiciju tesavvufa. To nije savremena ideološka konstrukcija, nego historijski oblikovan kontinuitet islamske učenosti, vjerske prakse i institucionalnog života muslimana Bosne i Hercegovine. Bošnjačka ulema kroz historiju nije bila pasivan posmatrač različitih teoloških i ideolo

Krajnje je neobično posmatrati okupljanje muslimana u mjesecu rebiul-evvelu, kada se prisjećaju rođenja i dolaska posljednjeg Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, isključivo kroz prizmu zabrane, sumnje i prijetnje Džehennemom. Musliman koji se okupi sa svojom braćom i sestrama, prouči Kur’an, posluša vaz, prouči salavate, kaside i ilahije, prisjeti se života Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, te iskaže zahvalnost Allahu što je čovječanstvu poslao M

KO STOJI IZA MEZHEBSKIH POLEMIKA U BOSNI I HERCEGOVINI? Salih ef. Čolaković U posljednje vrijeme svjedoci smo sve učestalijih polemika na ovu, po mom mišljenju, veoma osjetljivu i potencijalno opasnu temu. Zbog toga osjećam potrebu da o njoj iznesem svoje mišljenje. Nakon objave Kur'ana i smrti Muhammeda, a.s., bilo je potrebno vrijeme u kojem će se razviti praktični i pravni mehanizmi putem kojih će se načela Kur'ana i sunneta, kako u oblasti ibadeta tako i u međuljudskim o

Foto: Prekrivač s mezara Allahovog Poslanika, a.s. Izvor: https://www.mikus.ba/prekrivac-sa-mezara-poslanika-a-s/ Tokom osmanskog perioda, pod pokroviteljstvom sultana, iz Istanbula je svake godine prema Mekki i Medini odlazio službeni karavan s darovima i dragocjenostima za održavanje svetih mjesta u ovim gradovima. Bošnjaci su redovno slali svoje priloge za ovaj karavan učestvujući na taj način u ovom hvale vrijednom djelu. Neki Bošnjaci, poput Mehmed-paše Sokolovića, ostav

PITALA ZAŠTO PEZIĆ NA PREDAVANJIMA NE GOVORI O GAZI, ON JOJ ODGOVORIO: „NJENO ME MIŠLJENJE ZANIMA KOLIKO I LANJSKI SNIJEG!” Ovo što je Elvedin Pezić pokazao nije nikakva „nespretna reakcija“, nego sramotan primjer bahatosti i selektivnog morala. Čovjek koji je sebi dao za pravo da godinama drugima određuje kako da žive, kako da se oblače, kako da se ponašaju i šta da misle, kada ga je jedna žena javno upitala zašto na predavanju ne govori o Gazi, nije pokazao ni minimum pošto