prof. Ismet ef. Bašić
Razumijevanje hadisa nije moguće bez prelaska s nivoa „pojedinačnog hadisa“ na nivo „Poslanikove poruke“. To jeste, da kada želimo tumačiti određeni hadis, moramo u obzir uzeti sve hadise koji govore o predmetnoj ili sličnoj temi.
Jedan od poznatih hadisa je: „Svaka novotarija (muhdesa) je bidat (inovacija u vjeri), a svaki bid’at je zabluda“, i to je jedan od hadisa koji su izazvali, i još uvijek izazivaju, mnogo neslaganja i polemika među učenjacima zbog dva razloga:
Prvi: S aspekta predaje, jer postoje drugi tekstovi koji protivriječe doslovnom značenju ovog hadisa.
Drugi: S aspekta tumačenja, jer uzimanje ovog hadisa u općem značenju znači da su sve inovacije zabluda, bez obzira da li se odnose na riječi, djela, osobe ili stvari, što je problematično.
Što se tiče hadisa koji su u suprotnosti s hadisom o bid'atu, tu je i hadis: "Ko uvede dobru praksu, imaće nagradu za nju i za sve koji je slijede do Sudnjeg dana, a ko uvede lošu praksu, imaće grijeh za nju i za sve koji je slijede do Sudnjeg dana." Ovaj hadis dijeli novotariju (bid'at) na dobru i lošu. Ova "dobra" novotarija protivriječi doslovnom značenju zabrane svih „novotarija“ u Poslanikovoj ,a.s., izjavi: "Čuvajte se novotarija."
Tu je i hadis: "Držite se moje tradicije (sunneta) i tradicije mojih ispravnih, upućenih halifa poslije mene." Ovaj hadis smatra novotarije koje su uveli ispravne halife sunnetom koji se treba slijediti, što je u suprotnosti s doslovnim značenjem hadisa „Svaka novotarija (muhdesa) je bidat“. Također, postoje predaje od nekih ashaba koje su u koliziji sa doslovnim značenjem predmetnog hadisa, kao što je izjava Omera ibn El-Hattaba o zajedničkom obavljanju teravih-namaza u džamiji: „Divna je ovo novotarija“, riječi su Hazreti Omera što pokazuje da je on dijelio bid'at- novotariju na dobru i lošu. Također, Abdullah ibn Omer je rekao za zajednički duha namaz u džamiji da je „novotarija“; a, mislio je da je to dobra stvar. Zatim, izjava Abdullaha ibn Mes'uda: "Što muslimani smatraju dobrim, kod Allaha je dobro." Ovo nesumnjivo otvara vrata mnogim "dobrim" novotarijama.
Kada je riječ o samom tumačenju hadisa, ako bi se novotarija ovdje shvatila samo u negativnom smislu, i da je svaka novotarija zabluda, kao što je doslovno značenje hadisa, to bi značilo osudu svih ljudi zbog njihovih novotarija koje se neprestano pojavljuju, jer se ljudska djela neprestano obnavljaju, a i raznolikost u vremenu i kontekstu je neizbježna, ovisno o mogućnostima i potrebama. Ovo doslovno tumačenje ne mogu prihvatiti ni oni koji najviše insistiraju na poimanju bid'e. Zato su se učenjaci složili da hadis "Svaka novotarija je zabluda" nije doslovan, već je interpretiran. Oni su to izrazili tvrdnjom da je generalizacija u „svaki bid'at je zabluda“ „posebna generalizacija“, jer nisu sve novotarije loše, niti su sve bid'e zabluda. Svaka novotarija jeste bid'at, a bid'at može biti dobar ili loš, a svaka loša novotarija jeste zabluda. Sličan primjer posebne generalizacije imamo i u Kur'ani kerimu, kao što su Allahove riječi: " تُدَمِّرُ كُلَّ شَيْءٍ بِأَمْرِ رَبِّهَا فَأَصْبَحُوا لَا يُرَىٰ إِلَّا مَسَاكِنُهُمْ ۚ كَذَٰلِكَ نَجْزِي الْقَوْمَ الْمُجْرِمِينَ
“koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši." I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod grješni koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši." I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod griješni ( El Ahkaf 24). U ovom plemenitom ajetu, Allah ,dž.š., upotrijebio je termin “kullu”- sve, svaki, svako, (kao što je i u hadisu koji govori o novotarijama. Ali, iz samog konteksta ajeta vidimo da se radi o posebnoj generalizaciji, jer nakon toga vidimo:” i ujutro su se vidjele samo nastambe njihove…” Da je vjetar porušio i uništio sve i da termin “kullu” , označava doslovno sve, onda ne bi niko na zemlji ostao, a kamoli nastambe Hudovog ,a.s., naroda Ad. Isti slučaj posebne generalizacije nalazimo u suri En Neml 23, koji govori o kraljici od Sabe:
إِنِّي وَجَدتُّ امْرَأَةً تَمْلِكُهُمْ وَأُوتِيَتْ مِن كُلِّ شَيْءٍ وَلَهَا عَرْشٌ عَظِيمٌ
"Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni;"(En Neml 23),
gdje je na isti način, upotrebom termina “kullu” za posebnu generalizaciju, intencija Gospodara bila da ukaže na bogatstvo kraljice od Sabe, a ne na to da joj je dato svo bogatstvo svijeta što je apsurdno.
Iz gore navedenog proizilazi da je hadis o bid'atu problematičan iz dva aspekta: aspekta predaje i aspekta značenja. Odbacivanje doslovnog značenja hadisa nužno je, jer rješava dva glavna problema:
Prvi problem: Izbjegavanje kontradikcija između tekstova
budući da generalizacija u „svaka bid'a je zabluda“ nije doslovna i svi prethodno spomenuti hadisi i predaje mogu biti u skladu jedni s drugima, bez međusobnih kontradikcija. Mnogi prividni sukobi između hadisa i predaja nastaju zbog insistiranja na razumijevanju i primjeni „pojedinačnog hadisa“. Razumijevanje hadisa je moguće samo prelaskom s nivoa tumačenja „pojedinačnog hadisa“ na nivo tumačenja „Poslanikove poruke“.
Hadisi i predaje spomenuti ranije slažu se kao cjelovita poruka unutar sveobuhvatnog koncepta da je „bid'at“ deskriptivan, a ne normativni pojam, što znači da je novotarija nešto što nema prethodnog primjera, ali ovaj opis postaje normativna presuda (bilo pohvala ili kritika) nakon kritičke procjene novog djela. To jeste, da li je usklađen s „Poslanikovom porukom“ i općim propisima šerijata? Procjena novog djela prema poruci i intenciji, prevazilazi manjkavost doslovnog pristupa onih koji obično procjenjuju novo djelo koristeći se jednim od dva načina:
Prvi način: Traženje „pojedinačnog hadisa“ koji odgovara novom djelu, ili traženje poznatog postupka poslanika ili prvih generacija (u prva tri stoljeća) koji se podudara s ovim novim djelom, kako bi se prosudilo o njemu. I ako je ovo djelo bilo poznato, smatralo se sunnetom, inače se smatralo bid'atom.
Drugi način: Argumentiranje time da Poslanik ,a.s., ili ispravni prethodnici nisu radili određeno djelo (samo puko izostavljanje) kako bi se potvrdila njegova osuda kao bid'e, pod izgovorom da je ovo novo djelo nadopuna ili suprotstavljanje njihovom sunnetu. Ovo ne može biti argument za određivanje nečega novotarijom, jer puko izostavljanje nije dokaz ni za šta prema većini učenjaka, osim u diskursima nekih modernih selefija.
Nadalje, samo uvođenje nekog djela bez prethodnog primjera ne znači nadopunu ili omalovažavanje onih koji ga nisu radili, jer su vrata dobra, kao i zla, neograničena, i nije moguće ograničiti ljudska djela na jednu ili nekoliko formi. Poslanikova poruka vraća nas na osnovne principe i opće smjernice čije primjene nisu ograničene, pa mnoga nova djela potpadaju pod njih ili se uklapaju u neki opći princip.
Bid'at-novotarija je deskriptivan, a ne normativni pojam, i stoga zahtijeva dodatnu normativnu analizu, jer je bid'at„djelo koje nema prethodnog primjera“, kako je rekao sudija Ijad.
Drugi problem: Nije svaki opći izraz namijenjen općem značenju. Insistiranje na doslovnom značenju riječi "svaka" u "svaka novotarija je bid'a" i "svaka bid'a je zabluda" vodi do bezbroj problema. Ako bismo bid'u shvatili kao normativnu presudu koja podrazumijeva i podliježe samo kritici, te da je svaka bid'a nužno zabluda, te da je sama po sebi već “presuđena”, završili bismo osuđujući većinu ljudskih djela koja nisu imala prethodnog primjera s prolaskom vremena i radikalnim promjenama koje su se desile u stvarnosti ljudi, a posebno u vrijeme modernizma i nacionalnih država i njihovih institucija, bez obzira jesu li ove novotarije bile u svjetovnim stvarima ili u vjeri, u običajima ili u ibadetima, te bez obzira uključuju li dobra djela ili izmišljanje načina koji podsjećaju na šerijatske metode i intencije, a nijedan učenjak to nije tvrdio.
Svi lingvisti arapskog jezika slažu se da u okviru općeg izraza –كل،postoji "posebna generalizacija", što je uobičajeno u arapskom jeziku, kao i u Kur'anu i hadisu i što smo pokazali na primjeru dva spomenuta ajeta. Ovo je jedan od oblika izražavanja koje je spomenuo imam Šafija davno. Jedan od primjera koji navodi i sam Šafija, jeste, da ako bismo uzeli Allahove riječi: " ما فرطنا في الكتاب من شئ(Mi nismo ništa izostavili u Knjizi)" – El En’am 39)- doslovno, to bi značilo da su svi svjetovi i sve stvari doslovno spomenuti u Kur'anu, a to nijedan razumni čovjek ne tvrdi. A u stvari, ovaj ajet se ne odnosi samo na Kur’an, nego na Levhi mahfuz, gdje je zapisano apsolutno sve. Tako je Omer ibn al-El Hattab razumio da bid'a može biti dobra ili loša, te njegova izjava: "Divna je ovo novotarija" jasno ukazuje na to, jer riječ "divna" obuhvata sve pohvalne stvari, kao što riječ "ružna" obuhvata sve loše stvari. Također, Poslanik, a.s., je rekao: "Slijedite dvojicu poslije mene, Ebu Bekra i Omera."
Ovo potvrđuje da je Omer smatrao bid'at deskriptivnim pojmom, a ne normativnim sudom samim po sebi. Učenjak Ez Zerkani, tumač Muvette imami Malika, čak je ustvrdio: "Ako su se ashabi složili oko toga – sa Omerom – onda se za to ne može koristiti ni izraz bid'at. Međutim, izjava Omera , r.a., o teravih namazu, pokazuje nam da bid’at nije nužno izraz za osudu. Pokušao je Hafiz Ibn Redžeb el-Hanbeli, kao i drugi učenjaci, napraviti razliku između bid'e u šerijatskoj terminologiji, koja je uvijek pokuđena, i bid'e u jezičkom smislu, koja se odnosi na inovaciju ili novitet, ali ovo razlikovanje ne stoji kad se uzmu u obzir prethodni tekstovi i navedeni problemi. Bid'at je deskriptivan, a ne normativni pojam, i stoga zahtijeva dodatnu normativnu ocjenu; jer bid’at je „djelo koje nema prethodnog primjera“, kako je rekao kadija Ijad, ili „uvođenje nečega što nije postojalo u doba Allahovog Poslanika, a.s.“, kako je rekao At-Tibi. Ali, samo uvođenje nečega ne ukazuje ni na pozitivan ni na negativan sud, već to novo djelo zahtijeva procjenu prema određenoj metodologiji koja bi trebala biti predmet rasprave među onima koji se ne slažu oko ove teme.
Ovaj širi pojam bid'e usvojili su, osim nekih ashaba, i mnogi učenjaci, što je vidljivo iz njihovih podjela bid’ata na "bid’ate upute" i "bid'ate zabluda", ili "pohvalni bid'at" i "bid'at zabluda", ili "dobri bid'at" i "loši bid’at", ovisno o terminologiji koju su koristili. Među prvima je bio imam Šafija, a od njega prenose Ebu Nuajm i Bejheki, a prenio je i niz učenjaka, da je rekao: "Bid'ati se dijele na dvije vrste: pohvalni bid'at- novotariju i pokuđeni bid'at- novotariju" Ali, kako razlikovati između ove dvije vrste? Koji je kriterij za to? I kakva je veza između toga i pravnog principa, najlakše je spoznati kroz predaju koju nam prenosi Ibn Kesir u svome tefsiru, da su se ashabi požalili na jednog od njih, da kada im imami-predvodi namaz , nakon svake proučene Fatihe i sure, naglas prouči i suru Ihlas (Kul huvallahu ehad), nakon čega je Poslanik ,a.s., reagirao na način da je pitao tog ashaba “zašto to radi”, a on mu je odgovorio:” Allahov poslaniče, ja volim tu suru”- na šta mu je Poslanik ,a s., rekao:” Tvoja ljubav prema toj suri, će te uvesti u džennet!” Dakle, imamo situaciju, gdje je Poslanik ,a.s., živ, namaz je stub vjere, a ashab samoinicijativno, bez dozvole Poslanika ,a.s., uvodi nešto novo u “stub vjere”. Poslanik ga ne kori, nego ga pita, zbog čega određeno djelo čini i nakon toga donosi sud o tome. S druge strane, ako pogledamo šta izvori kažu o povodu nastanka hadisa o novotarijama, vidjećemo da se kao povod ovog hadisa navodi da je jedan mladic počinio blud sa udatom ženom,a bio je iz bogate porodice. Već su bili objavljeni ajeti kojima se tretira kazna za preljubu. Njegov otac želeći spasiti svoga sina od kazne,dogovori se sa mužem ove žene da on njemu naknadi štetu tj.plati odštetu, za to što je njegov sin počinio blud sa njegovom ženom, što je ovaj i pristao.
Međutim,to je došlo do Poslanika ,a.s., koji je tada izrekao ovaj hadis. Dakle radi se o promjeni kur`anskog propisa koji već postoji a ne o svemu što nekome naumpadne da proglasi novotarijom. Mora se znati povod hadisa, jer inače se donese pogrešan zaključak.
Comments