- Sep 10
- 14 min read

Oproštajni hadž i preseljenje

Djelo: U susret Resulullahu, posljednjem Božijem Poslaniku, alejhisselam, Sarajevo, 2013.

Autor: Kenan Musić

Zahvala pripada Uzvišenom Stvoritelju na početku i na kraju. Molimo Ga Njegovim najvećim imenom da nas počasti time da kraj našega života bude sa šehadetom, svjedočenjem da nema drugog boga osim Njega i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Salavat i selam Muhammedu, posljednjem Božijem poslaniku i Njegovu miljeniku, koji je kazao:

O ljudi! Zaista sam ja poklonjena milost!223

Desete godine po Hidžri Resulullah, a.s., obavio je Oproštajni hadž. Tada je obrede hadža s Resulullahom, a.s., obavilo preko stotinu hiljada ljudi. Sjetimo se pećine Hira i prvih dana islama, sjetimo se Resulullaha, a.s., dok klanja sa svojom suprugom Hatidžom i svojim amidžićem hazreti Alijom, sjetimo se da je od njih troje Uzvišeni Gospodar dao da poslije dvadeset tri godine stotinu hiljada ljudi prisustvuje Oproštajnom hadžu. Na posljednji susret s muslimanima Resulullah, a.s., kreće iz Medine u Meku i kada je ušao u Meku odlučuje obrede hadža obaviti pješice; odlučuje da pečat njegova života bude upravo hadž. Resulullah, a.s., uči telbiju:

“Odazivam Ti se, Gospodaru, odazivam, Ti druga nemaš, odazivam Ti se, Tebi zahvala pripada, sve su blagodati od Tebe i vlast je jedino Tvoja! Ti sudruga nemaš!”

Melek Džibril dolazi Resulullahu, a.s., i kaže mu: “Zaista ti Gospodar naređuje da ti i tvoji ashabi podignete svoje glasove!” Stotinu hiljada ljudi podiže svoje glasove izgovarajući ove časne riječi: “Odazivamo Ti se, Gospodaru!” Onako kako se Resulullah, a.s., odazvao svakim detaljem svog života, svakim događajem, svakom riječju i svakim djelom. Pečat života Resulullaha, a.s., jesu i riječi: “Uzmite od mene svoje obrede!” Muslimani do Sudnjega dana obavljaju hadž onako kako ga je Resulullah, a.s., obavio. Krenuo je pješice iako je imao 63 godine, a zatim je morao uzjahati devu kako bi ga ljudi vidjeli. Bacanje kamenčića na džemretima također je Sunnet Resulullaha, a.s.

Na Oproštajnom hadžu Resulullah, a.s., držao je hutbe kojima je dao smjernice ummetu, muslimanima i muslimankama, kako živjeti idući Pravim putem.

Na dan Arefata Resulullah, a.s., kaže:

“Zaista je Allah učinio vašu krv (živote), vaše imetke i vašu čast među vama nepovredivom. Sveti su poput ovih dana, ovog mjeseca i ovog mjesta.224

Resulullah, a.s., uči nas da čuvamo čast ljudi, zato ne dopustimo da naši jezici napadaju na ljude, ne povodimo se za medijima i njihovim prljavštinama. Vjernik i vjernica čuvaju svoj jezik, oni ne optužuju ljude bez dokaza i ne sude ljudima. Resulullah, a.s., kaže: “Zaista su vaši životi, zaista su vaši imeci, zaista je vaša čast među vama zaštićena, jer je ona haram onako kako je častan ovaj vaš dan, ovaj vaš mjesec i ovo vaše mjesto!” Resulullahu, a.s., na Arefatu bivaju objavljeni ajeti:

Danas sam vam upotpunio vašu vjeru i blagodat Svoju vama darovao. Zadovoljan sam da vam islam bude vjera!225

Jedini odnos koji Gospodar prihvata od svojih stvorenja jeste islam, jeste predanost. Hazreti Ebu Bekr je zaplakao, a hazreti Omer se osmjehnuo. Hazreti Omer je rekao: “Elhamdulillah! Vjera nam je upotpunjena!”, a riječi hazreti Ebu Bekr bile su: “Ovo je najava da nam Resulullah odlazi!”

Resulullah, a.s., tada je ljudima rekao: “Zaista su muslimani braća!” Zatim je rekao: “Zaista ću se ja ponositi vama na Sudnjem danu!” Zato ne dopustimo da svojim postupcima Resulullaha, a.s., osramotimo, da na Sudnjem danu bude nas koji ćemo učiniti djela zbog kojih će se Resulullah, a.s., stidjeti, jer smo mi dio njegova ummeta. Tokom Oproštajnog hadža Resulullah, a.s., zabranjuje neke običaje koji su se njegovali u predislamsko doba, kao što je krvna osveta koja je bila duboko ukorijenjena među Arapima, tako da Resulullah, a.s., počinje sa svojom porodicom. Najprije naređuje svojima da ostave krvnu osvetu! Također zabranjuje kamatu. Resulullah, a.s., na Oproštajnom hadžu naglašava koliko je zlo u kamati. On, a.s., kaže:

“Budite svjesni Boga; bojte se Boga kada se radi o ženama. Uzeli ste ih za supruge, povjerenjem koje vam je Allah dao“226 Time su one prešle iz kuća svojih očeva u vaše kuće! Resulullah, a.s., uči nas na Oproštajnom hadžu koliko je važan odnos među supružnicima. Nema budućnosti muslimanskoj zajednici bez jakog i stabilnog braka, bez porodica koje drže jedne do drugih, bez porodica u kojima se odgajaju djeca nema budućnosti. Resulullah, a.s., zatim poziva prisutne svaki put kada im se obraća: “Da li sam vam dostavio!”227 Ashabi Resulullaha, a.s., u suzama odgovaraju: “Jesi, Allahov Poslaniče!” Kako bi prošao pored skupine, tako bi ih opet pitao: “Jesam li dostavio!”, a oni bi ponavljali: “Jesi, Allahov Poslaniče!” I još bi jače zaplakali.

Resulullah, a.s., došao je do Kabe, između vrata i Hadžerul-esveda, dijela Kabe koji se zove Multezem, zagrlio je časnu Kabu i dugo učio dovu. Ne znamo kojim je Resulullah, a.s., riječima molio, ali znamo da je molio za ummet, da je molio za sve generacije muslimana. Neka i u našim dovama bude dova za ummet; da Allah, Y, sačuva ummet, da ga Allah opskrbi i da Allah počasti Muhammedov ummet, mladiće i djevojke svoga ummeta, čednošću i čestitošću.

Kada je hazreti Omer vidio Resulullaha, a.s., kako plače, i on je počeo plakati. Resulullah, a.s., reče mu:

“Plači, Omere, ovo je mjesto gdje se suze trebaju proliti!”228 Dok je napuštao Meku nakon obavljenog hadža, Resulullah, a.s., bio je s Fadlom ibn Abasom, svojim amidžićem. Jedna lijepa djevojka naišla je i upitala nešto Resulullaha. Fadl ju je pomno gledao, a Resulullah, a.s., vidjevši to okrenuo je Fadlovu glavu prema sebi.229 Resulullah, a.s., osmjehnuo se, a Fadl kaže: “Zastidio sam se Resulullaha.”

Resulullah, a.s., uči nas pred samo svoje preseljenje koliko je bitno da vjernik i vjernica obore svoje poglede, da ne gledaju pogledom kojim čine izdaju Gospodara, jer je svaki zabranjeni pogled Iblisova strijela kojom gađa naša srca.

Kada se Resulullah, a.s., vratio u Medinu, kazao je muslimanima: “Zaista mi je Gospodar dao da vidim zajednice na Sudnjem danu, pa sam vidio veliki broj ljudi; vidio sam i vjerovjesnika koji je došao s jednim čovjekom, a vidio sam i vjerovjesnika koji je došao sam!”230 Nemojmo, ako smo u istini, ako smo čedni i čestiti, ne osvrćimo se na one koji to nisu bez obzira koliko oni brojni bili. Neka nam radost bude to što smo na putu svoga Gospodara. Resulullah, a.s., kaže: “Zatim sam vidio veliki broj ljudi, pa sam povikao: ‘Moj ummet, moj ummet!’ Gospodar mi reče: ‘Nije to tvoj ummet, to je ummet Musaov.’ Zatim sam na horizontu vidio još više ljudi, pa sam povikao: ‘Moj ummet, moj ummet!’ Rekli su mi da je to moj ummet. U Džennet će bez kazne i polaganja računa ući njih 70.000.” 231

„Zamolio sam Gospodara da taj broj poveća, pa je na svaku hiljadu dao još 70.000!”232 Resulullah, a.s., posljednje dane svog života između Oproštajnog hadža i preseljenja, nešto više od tri mjeseca, proveo je u Medini. Hazreti Omer je jednom prilikom ušao kod Resulullaha, a.s., i zatekao ga kako klanja sjedeći. Kako bi razveselio Resulullaha, a.s., reče mu: “Vidim, Allahov Poslaniče, kako imaš sijedih!” Resulullah, a.s., odgovori mu: “Osijedila me je sura Hud, jer je u njoj ajet:

Budi ustrajan kao što ti je naređeno!233

Onoliko smo vrijedni kod Gospodara koliko smo ustrajni u odanosti Njemu. Naša se vrijednost svakim danom povećava ako smo odani Gospodaru. Resulullahu, a.s., objavljen je i posljednji ajet. Uzvišeni Gospodar u posljednjem objavljenom ajetu kaže:

Bojte se dana kada ćete se Allahu vratiti i svakoj osobi dat će se ono što je uradila i nikome nepravda neće biti nanesena!234

Kao da se Resulullah, a.s., u tom trenutku sjeća svega što je u svome životu prošao kako bi misiju svoju ispunio. Sjeća se vremena kada je u Meki bio zlostavljan, kada su na ahiret preselili hazreti Sumeja i hazreti Jasir, kada su Bilala, t, na užarenom pijesku zlostavljali. Onaj ko je svjestan dana povratka, dana kada će svoju dušu pred Gospodarom pustiti, taj nastoji svakim svojim djelom biti odan Dragom Gospodaru. Pred samo preseljenje Resulullah, a.s., odlazi da posjeti šehide Uhuda, tj. odlazi na mezarje. Sjećamo se kako se odvijala Bitka na Uhudu, sjećamo se Talhe, t, koji je pokazao na svoj vrat i rekao: “Neka moj vrat bude posječen, a neka Resulullahov vrat bude siguran!” Sjećamo se hazreti Ummu Amare koja je izgubila ruku braneći Resulullaha, a.s., pa kada je Resulullah rekao: “Ko to može podnijeti što ti podnosiš?”, ona je rekla: “Mogu podnijeti i podnijet ću, podnijet ću!” Šta se to od nas traži? Traži se da imamo dobro u svojim srcima i da ga prenesemo u stvarnost.

Zatim je Resulullah, a.s., uzdahnuo, pa su ga pitali: “Zašto uzdahnu, Allahov Poslaniče?” Resulullah, a.s., odgovori:

“Poželio sam da smo vidjeli našu braću!” Ashabi, njegovi drugovi, upitaše ga: “Zar mi nismo tvoja braća?”

Resulullah, a.s., im odgovori: “Ne! Vi ste moji ashabi. Moja su braća oni koji će doći iza mene.“235

„Jedan od njih bi me volio vidjeti više nego što voli porodicu svoju i imetak svoj!“236

Resulullah, a.s., posjetio je također medinsko mezarje Bekiju, s jednim od ashaba kojem je, dok su se vraćali, kazao:

O Ebu Muvejhibe, zaista mi je Gospodar dao izbor između ključeva riznica dunjaluka i vječnosti na njemu ili susret sa Njim i džennet.“ Ebu Muvejhibe reče: „Izaberi, otkupio te i ocem i majkom ključeve dunjaluka i vječnost, a zatim džennet.“ Resulullah, a.s., odgovori: „Ne tako mi Allaha, o Ebu Muvejhibe, zaista sam odabrao susret sa svojim Gospodarom i džennet!” Zatim je zamolio Allaha, Y, da oprosti onima ukopanima u El-Beki'u, medinskom mezarju.237

Posljednjih trinaest dana života Resulullaha, a.s., obilježila je teška bolest. Resulullah, a.s., nije mogao klanjati stojeći, nego je klanjao sjedeći, posljednja četiri dana zamolio je svoje supruge da mu dopuste da bude u kući hazreti Aiše da ga njeguju kod nje. Sve su mu dale svoj pristanak. Resulullah, a.s., uči nas pred samo preseljenje da poštujemo pravo drugih ljudi. Bez obzira na to koliko je teška situacija uvijek moramo poštovati pravo koje drugi imaju kod nas, pa će Dragi Gospodar dati da se i naše pravo poštuje i čuva.238

Hazreti Aiša prenosi: “Resulullah čak nije mogao predvoditi džemat, nego je naredio da Ebu Bekr klanja umjesto njega!” Kako bi kazao ummetu da misija nije završena i da njegovo preseljenje nije razlog da se zaustavi dobro koje čovječanstvo treba da čini. Hazreti Aiša kaže: “Brisala sam lice Resulullahu od znoja njegovom rukom!” Pitali su je: “Zašto njegovom rukom?” “Zato što je njegova ruka mubarek.” U trenucima kada je njegova duša trebala napustiti tijelo, Resulullah, a.s., govorio je:

“La ilahe ilellah ine lil mevti le sekerat! – Zaista nema drugog boga osim Allaha, a trenutak smrti ima svoju tegobu!”239

Hazreti Aiša kaže: “Nikome nisam pozavidjela koliko onome ko lahko preseli nakon što sam vidjela kako je Resulullah, a.s., u znoju govorio: ‘Zaista smrt ima svoju tegobu!’” Život je prolazan pa ne dozvolimo da nam ovaj svijet pomuti pamet. Gospodar kaže:

Ti ćeš umrijeti i oni će umrijeti!240

Svako ko se rodio preselit će. Hazreti Aiša priča: “Sjetila sam se dove:

‘Gospodaru moa.s., Ti si Gospodar ljudi! Udalji bolest, izliječi me na način da ne ostane bolesti u meni.’ Resulullah, a.s., kaže mi, dok sam učila tu dovu, da ona sada ne može pomoći!”241

Ljudi su čuli da je Resulullah, a.s., bolestan. Vidjeli su da ne dolazi na namaze i da ga hazreti Ebu Bekr mijenja. Nekada kada bi mu došla snaga, Resulullah, a.s., izašao bi i pogledao ashabe kako klanjaju, a zatim bi išaretom pokazao Ebu Bekru da nastavi klanjati. Kada su mu kazali da su se ljudi pobojali za njega, rekao je da ga ponesu u džamiju kako bi se obratio ashabima, muškarcima i ženama, koji su zadužili čovječanstvo noseći istinu i dobro. Sedam posuda vode izlili su na Resulullaha, a.s., kako bi ga osvježili i izveli pred muslimane koji su žarko očekivali da ga vide.

Pred preseljenje Resulullah, a.s., upozorava ummet:

“Tako mi Gospodara, ne bojim se da ćete biti siromašni, bojim se dunjaluka, tj. da ćete se u dunjalučkim dobrima natjecati; pa će vas uništiti kao što je uništio one prije vas!”242 Resulullah, a.s., uči nas šta je to čega se čovjek treba bojati. To su iskušenja zaljubljenosti u ovaj svijet. Također je rekao, a.s.:

“Zaista je Allah svome robu dao izbor između ovoga svijeta i susreta s Njim, pa je rob izabrao da se susretne s Njim!”243 Ashabi ovo nisu razumjeli, samo je Ebu Bekr počeo plakati i govoriti što nije bilo uobičajeno:

“Otkupio te, Allahov Poslaniče, sobom, ocem svojim, majkom, imetkom svojim!” Znao je Ebu Bekr da je taj rob Resulullah, a.s., da on govori o sebi. Resulullah, a.s., svakome je vratio njegovo pravo i kazao da ukoliko nekome ima nešto dužan, to će mu vratiti, jer čist želi Gospodara sresti.

Ljudi su ušutkivali Ebu Bekra dok je govorio: “Otkupio te, Allahov Poslaniče!” Resulullah, a.s., rekao je:

“Nema čovjeka u mom životu koji me je pomogao imetkom i društvom svojim više od Ebu Bekra, a da sam uzimao najbližeg prijatelja nikoga drugoga osim Ebu Bekra ne bih odabrao, međutim islamsko bratsvo među nama. Svi ulazi u džamiju osim Ebu Bekrovog neka se zatvore!”244 Sjetimo se Hidžre, sjetimo se žrtve Ebu Bekra, sjetimo se kako su ga zlostavljali, sjetimo se kako je ovaj velikan sve što je imao podredio misiji. Onda je Resulullah, a.s., muslimanima i muslimankama rekao: “Allaha budite svjesni i čuvajte namaz!” Posljednji vasijet Resulullaha, a.s., njegova posljednja oporuka jeste čuvanje namaza. Kada ezan zauči sve drugo treba ostaviti i odmah namaz klanjati.

Resulullah, a.s., dalje muslimanima oporučuje da čuvaju rodbinske veze i opet se vraća stupu društva, porodici, i kaže:

“Preporučujem vam da se prema suprugama lijepo ophodite!”245 Zatim je Resulullah, a.s., učio dovu: “Allah vas zaštitio, Allah vas pomogao, Allah vas sačuvao, Allah vam pomoć dao!”246 Tako je Resulullah, a.s., učio dovu dok su ga plemeniti ashabi slušali.

Posljednje dane svoga života Resulullah, a.s., proveo je u sobi hazreti Aiše. Hazreti Aiša je ispričala: “Ušla je njegova kćerka Fatima. Resulullah, a.s., zovnuo ju je i prošaptao joj nešto u uho, pa je ona zaplakala, a zatim ju je opet pozvao i šapnuo joj nešto zbog čega se ona nasmijala. Pitali smo je kasnije šta joj je Resulullah, a.s., kazao, a hazreti Fatima je odgovorila da joj je rekao da će preseliti, pa je ona zaplakala. Zatim joj je rekao da će ona biti prva koja će se njemu pridružiti, koja će nakon njega preseliti, pa se na to osmjehnula.”247

U ponedjeljak na sabah-namazu Resulullah, a.s., pogledao je svoje plemenite ashabe, muškarce i žene, kako obavljaju namaz. Otkrio je zastor koji je dijelio njegovu sobu od mesdžida, pogledao ih je i osmjehnuo se, jer je vidio da je njegov ummet na onome što je stup vjere, vidio je svoj ummet na namazu. Plemeniti ashabi kažu da mu je lice bilo toliko blistavo, kao da je sunce izašlo, ljepšega od tog dana nisu ga vidjeli.

Resulullah, a.s., rodio se dok je sunce izlazilo i njegova najplemenitija duša, duša najboljeg Božijeg roba napustila je ovaj svijet upravo dok je sunce izlazilo. Kao da nam se kaže da misija nije završena i da mi imamo obavezu nastaviti širiti dobro. Posljednjih stoljeće ili dva mraka, ili činjenica da smo danas gotovo na kraju povorke ljudske civilizacije ne znači da je gotovo. Hazreti Aiša prenosi: “Meni je u naručju bio, podigao je svoj prst i govorio je nešto što nisam razumjela, kao da razgovara s nekim. Shvatila sam da mu je došao melek Džibril, jer je najprije rekao: ‘Ve alejkumu selam.’ Razumjela sam da je melek ušao, zatim je Džibril rekao: ‘Allahov Poslaniče, sa mnom je melek smrti; traži dopuštenje da ti dođe, sada ga traži i više ga ni od koga neće zatražiti kada ga Gospodar pošalje!’”

Resulullah, a.s., rekao je da mu dođe melek smrti, a on mu reče: “Allahov Poslaniče! Gospodar me je poslao da ti dadnem izbor između dunjaluka i vječnosti na dunjaluku i susreta s Gospodarom!” Resulullah, a.s., podigao je svoj prst i rekao:

“Allahu moa.s., u najuzvišenije društvo!” Resulullahu, a.s., melek smrti tada je rekao ono što će svako od nas pojedinačno doživjeti na kraju svog životnog puta. “O lijepa dušo, dušo Muhammedova, sina Abdullahova, izađi u susret zadovoljstvu Gospodara svoga. Izađi u Džennet, izađi Gospodaru Koji je s tobom zadovoljan i nije srdit!” Šta će nama reći melek smrti? Onako kako smo živjeli tako ćemo i preseliti. Hazreti Aiša kaže: “Pala je Resulullahova ruka nakon što je pokazivao prstom prema nebesima.” Hazreti Aiša je izašla i rekla: “Preselio je Resulullah!” Svi su u džamiji počeli plakati.

Hazreti Aiša prenosi: “Preselio je u mom naručju!” Koliko je poruke i pouke u tome svakom muslimanu i muslimanki. Posljednji Božiji poslanik preselio je u naručju svoje supruge. Brak je ono što musliman i muslimanka moraju čuvati. Mogao je preseliti na sedždi, ili u bici, ali je Gospodar odabrao da Njegov posljednji poslanik preseli u naručju svoje supruge, da nam time kaže da čuvamo svoje porodice tako što ćemo zajedno činiti dobro, tako što ćemo zajedno učiti Kur’an, tako što ćemo zajedno dijeliti sadaku, tako što ćemo zajedno odgajati djecu. Predanja govore da su se ljudi zbunili. Hazreti Omer je uzeo sablju i rekao: “Ko kaže da je Resulullah preselio ja ću ga posjeći. On je otišao kao što je Musa otišao i vratit će se!” Hazreti Osmana su vodili kao malo dijete, a junaku hazreti Aliji, noge su se odsjekle. Tada je hazreti Ebu Bekr ušao u sobu Resulullaha, a.s., i svoje kćerke Aiše i rekao:

“Lijep si bio živ, Allahov Poslaniče, lijep si i mrtav!”248 Poljubio je Resulullaha, a.s., i izašao. Ebu Bekr, koji je svojim učenjem Kur’ana znao rasplakati druge, rekao je ljudima odlučno: “O ljudi, ko je robovao Muhammedu, Muhammed je preselio, a ko robuje Allahu, Allah je Jedan, Živi, Vječni, On ne umire.” Zatim je proučio kur’anske ajete:

Muhammed je poslanik i prije njega je bilo poslanika, ako bi on umro ili poginuo, zar bi ste se vi vratili starim putevima!249

Tada je hazreti Omer spustio svoju sablju i sjeo. Opremili su Resulullaha, a.s., a u isto vrijeme su odredili da Ebu Bekr nastavi voditi ummet, da najbolji Resulullahov prijatelj bude taj koji će dalje voditi misiju. Nakon što su ga opremili, ljudi su ulazili u sobu Resulullaha, j.250 Hazreti Omer je ušao s prvom grupom, s Ebu Bekrom i drugim velikanima, i rekao: “Allahov Poslaniče, svjedočim da si misiju svoju ispunio, da si svoju zadaću izvršio, da si ummet najljepšim savjetom počastio i da si se borio sve dok ti smrt nije došla!”

Hazreti Enes prenosi: “Resulullah je došao u Medinu i ona je zasjala, Resulullah je preselio u Medini i ona je tamna postala.” Hazreti Bilal je učio ezan nakon preseljenja Resulullaha, a.s., i kada je došao do riječi: “Ešhedu enne Muhammeden Resullullah”, svjedočim da je Muhammed Allahov Poslanik, nije mogao dalje, pa je zamolio Ebu Bekra, vođu muslimana, da ga oslobodi obaveze učenja ezana. Hazreti Bilal je rekao: “Gledam u kuću Resulullaha i očekujem da on izađe, a on preselio.”

Nakon što su Resulullaha, a.s., pripremili i gasulili, a gasulili su ga hazreti Alija, Abas, Fadl i jedan od ensarija, y, koji je tražio da i ensarije učestvuju u opremanju Resulullaha, ukopali su ga na mjestu gdje je preselio, jer Gospodar naređuje da se vjerovjesnici ukopaju tamo gdje su preselili. Hazreti Mugira, t, je bio tu, pa je rekao: “Ispao mi je prsten. Dozvolite mi da siđem i da ga nađem.” Sišao je dolje i zagrlio Resulullaha, a.s., u mezaru, rekavši: “Želim da budem posljednji koji te je zagrlio!”

Kako da ne osjećamo ljubav prema Resulullahu, a.s., kada znamo koliko je on učinio, koliko je truda uložio, a on je pečat svih vjerovjesnika, kako bi mi danas bili muslimani i muslimanke. Znamo kada je Resulullah, a.s., dobio minber da je panj pored kojeg je Resulullah govorio plakao kao malo dijete, pa mu je prišao Resulullah, a.s., i zagrlio ga, a panj se poput djeteta smirio. Hazreti Fatima se susrela s Enesom, t, slugom Resulullaha, a.s., i pitala ga:

“O Enese! Kako ste mogli baciti zemlju na Resulullaha?”251 Enes joj je odgovorio: “Hvala Bogu pa smo te vidjeli nakon što smo ga ukopali. Da smo te vidjeli prije toga, ne bismo ga mogli ukopati, bilo bi nas stid da to učinimo!”

Resulullah je preselio u 63. godini života nakon što je pokazao da musliman i muslimanka trebaju dati posljednje atome snage u svojoj misiji. Dragi Allah otvara vrata Svojim robovima, Allah nas preseljenjem Resulullaha, a.s., uči koliko je važno da čuvamo namaz, koliko je važno da čuvamo porodične veze, koliko je važno da čuvamo svoje brakove i koliko je važno da imamo svoju misiju.

Čovjek bez misije jeste čovjek koji nema smisla, obezvrijedio je vlastiti život. Gospodar nas tome poučava veličanstvenim životom Resulullaha, j. Molim Uzvišenog Stvoritelja da nas počasti time da živimo Resulullahovim, a.s., stilom življenja i da u svakoj situaciji pokušamo djelovati i raditi onako kako bi Resulullah, a.s., radio.

Molim Gospodara Njegovim najvećim imenom da nas počasti proživljenjem u društvu Njegova miljenika Muhammeda, a.s., pečata svih poslanika. Amin!

___________________

223 Darimi, Sunen, Mukaddima, 15; Hakim, Mustedrek, Iman, 100.

224 Ahmed, Musned, tom 1, str. 230.

225 El-Maide, 3.

226 Muslim, Sahih, Hadž, 1218.

227 Muslim, Sahih, Kasame, 1679.

228 Ibn Madže, Sunen, Menasik, 2945; hadis je izrazito slab.

229 Buhari, Sahih, Istizan, 6228.

230 Ahmed b. Hanbel, Musned, tom 1, str. 4.

231 Muslim, Sahih, Iman, 220.

232 Ahmed, Musned, tom 2, str. 359.