Hvala Allahu dž.š., koji nas učini sljedbenicima časnog Poslanika, prvaka roda Ademova, najljepšeg uzora i najboljeg učitelja. Najljepši salavati i selami neka su plemenitom Poslaniku, Muhammedu Miljeniku, njegovoj časnoj porodici, čestitim ashabima i svim iskrenim muslimanima.
Poštovana braćo!
Još uvijek smo, u nama dragom mjesecu rebiul-evvelu! Svake godine, tokom ovog mjeseca, imao sam običaj govoriti o Allahovom Poslaniku, tj. određenim segmentima njegovog života i misije. Danas ću govoriti na temu ''Biti čovjek!'' Između brojih lekcija, koje nam je ostavio u nasljeđe, ova je posebna. On nas je naučio šta znači biti čovjek – biti insan!
U suri Zarijat (56.) nam kaže: ''Džinne i ljude sam stvorio, samo radi toga da Meni robuju.''
Biti čovjek znači biti rob Boga, a ne svog ega, ne rob ljudi, ili rob svojih interesa. A da bi bio rob Boga, moraš imati slobodu, objavu, iman-vjerovanje i moral-ahlak.
Dar koji prethodi svim darovima jeste sloboda. Bog nam je dao slobodu, da vjerujemo ili nevjerujemo, da moralno ili nemoralno djelujemo, da dobro ili zlo činimo. Da nismo slobodni, ne bi bili ni odgovorni. Kada u slobodi, na temelju objave prihvatimo vjeru, u srce usadimo iskren i čvrst iman, a najljepši ukras tog imana jeste lijep moral.
Iskren iman čuva čovjeka, da se uvijek, bez obzira na okolnosti, osjeća iznutra slobodnim. Ljudi te mogu ubiti, zatvoriti, istuči, sa funkcije ili posla otpustiti, ali tvoju unutarnju slobodu, mir i zadovoljstvo ne mogu ti oduzeti. Neslobodnim čovjeka može učiniti samo on lično. Jadni su oni koji pokušavaju druge ljude pretvoriti u robove svoje, ali su još jadniji oni koji sami sebe zarobe i pretvore u robove drugih ljudi.
Osnovna odlika slobodna vjernika jeste lijep moral. Odlika lijepog morala jeste borba za dobro a protiv zla. Kada nas Allah opisuje u 110. ajetu sure Ali Imran, kaže: ''Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, ''
Poslanik a.s., je govorio: ''Ko od vas vidi loše djelo, neka ga promijeni rukom. Ako ne može, onda jezikom. Ako ne može ni to, onda srcem - a to je najslabiji vid imana (vjerovanja)." (Bilježi Muslim)
Nikada vjernik sebi ne smije dopustiti da zlu aplaudira, da zlo podržava, da na zlo bude ravnodušan. Poslanik a.s., je upozorio: ''Kako ćete se ponašati kad se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u psovci i kocki?'', upitao je Muhammed, a.s., svoje ashabe. ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?'' - upitaše oni. Muhammed, a.s., reče: ''Može i gore .'' ''A zar može biti gore?'' - upitaše ponovo. ''Može. Onda kad ne budete naređivali dobro, a zabranjivali zlo''- reče Allahov Poslanik, a.s. ''A zar može doći takvo vrijeme?''- upitaše ashabi ponovo. ''Može i gore. Onda kad dobro budete smatrali zlim, a zlo dobrim.'' ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?'' - po treći put upitaše ashabi. ''Može i gore''- odgovori Poslanik, a.s. ''A zar može biti gore, o Allahov Poslaniče?'' - čudeći se upitaše ashabi. ''Može. Kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro. Tada se ni vaši najučeniji ljudi neće moći snaći'' - odgovori Poslanik.
Ništa izvana, ne može čovjeka učini čovjekom, ni zvanje, ni funkcija, ni porijeklo, ni imovina. Ni obrazovanje čovjeka čovjekom ne čini. Koliko li samo školovanih budala, ovaj svijet trpi!? Čovjek je čovjek, samo po onome što u sebi nosi, ne po onom što mu društvo donosi.
U najvećim i najbolnijim mukama, Bilal, Habab, Sumeja i Jasir r.a., u mekanskom društvu robovi su bili, ali u duši slobodniji od bilo kog prvaka nevjernika. Zašto!
Jer nisu dopustili unutarnji poraz! Nisu se sami u sebi odrekli vjere, slobode i morala, a ovi im to nisu mogli oduzeti. Vjernik sebi ne smije dopustiti da zbog funkcije, imetka ili porijekla žrtvuje slobodu, vjeru i moral. To su vrijednosti, a ono prvo koristi. Zato je žalosno danas gledati kako se ljudi, bez ikakvih muka i patnje, u potpunoj vanjskoj slobodi, zarad interesa odriču ovih vrijednosti.
Naš narod je godinama odgajao svoje potomke hikajom o veziru i njegovom babi. Podsjetit ću vas! Nekakav neposlušan sin bio, babi prkosio, pa mu on jedne prilike kaza ''da nikad čovjek neće biti.'' Vrijeme učinilo svoje, on vezir postao, u rodni kraj se, sav ohol i ponosan vratio, i po babu sluge poslao. A onda prkosno ocu kaza: ''Ti reče da ja nikad čovjek neću biti, a vidi, ja vezir postao!'' Babo uzvrati mudrim riječima: ''Nisam rekao da vezir nećeš postati, nego čovjek. I to što si sluge poslao, da ti stara oca na noge dovode, svjedoči, da nisi čovjek postao.''
Još jednom ću ponoviti! Poslanik a.s., nas je naučio kako čovjek biti! Nema čovjeka ako nema slobode, vjere i morala. Biti čovjek znaći biti slobodan. Biti čovjek znači biti samo rob Allaha. Biti čovjek, znači biti moralan! Biti moralan, znači za dobro a protiv zla se boriti, ili ono najslabije - bar zlo u srcu osuditi.
Završit ću izrekom jednog mudraca: ''Kada je čovjek iskren u robovanju on je slobodan od robovanja drugome!''
Molim dragog Allaha dž.š., da nas učini vjernicima iskrenim, iznutra hrabrim i slobodnim, krajnje moralnim!
Hafiz Fahir ef. Arnaut – Osman Čelebijina Potočka' džamija u Zenici – 27.9.2024.g.