GAZALI: Kako je uzvišeni Allah poučavao svoga miljenika i izabranika Muhammeda a.s.

Hvala Allahu, Koji je sve stvorio i uredio na najljepši način, Koji je odgojio Svoga Vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na najbolji mogući način. On je pročistio njegove osobine i njegov moral, a zatim ga Sebi učinio odabranim i miljenikom. On je one koji se žele moralno uzdizati uputio da slijede njegov primjer, ali je istovremeno zabranio da se lijepim moralom okite oni koji mu (i njegovoj misiji) propast žele. Neka je Allahov blagoslov na našeg prvaka Muhammeda, najodabranijeg među poslanicima, i na članove njegove plemenite porodice.

Kultura koju čovjek u svom svakodnevnom životu pokazuje odraz je njegove unutrašnje kulture. Pokreti (reakcije) njegovih organa jesu plod njegovog duha, djela koja čini rezultat su njegovog moralnog odgoja, a kultura ponašanja proističe iz njegove spoznaje. Tajne srca su rasadnik ljudskih djela i njihov izvor, svjetlost tih tajni obasjava vanjske pokrete, ona ih čini ljepšim i pomoću nje oni dolaze do izražaja. Ona je ta koja u dobro i lijepo mijenja ono što je loše i neprihvatljivo.

Onaj čije srce nije skrušeno ne može skrušenost pokazati u svom ahlaku. Onaj čije srce u svojoj unutrašnjosti ne skriva nišu božanske svjetlosti ne može pokazati ljepotu Vjerovjesnikova ahlaka okolini u kojoj živi.

U ovom kitabu ću posvetiti pažnju kulturi ponašanja i moralu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ahlaku koji je po predajama sačuvan, dio po dio, izostavljajući senede, tako da sve bude na jednom mjestu, da se obnovi i potvrdi iman svjedočanstvom njegovog plemenitog ahlaka. Te ahad predaje su toliko brojne da nedvobeno potvrđuju kategoričan zaključak da je on najplemenitije stvorenje Uzvišenog Allaha, da zauzima najviše i najčasnije mjesto.

Zatim ću govoriti o njegovim fizičkim karakteristikama, pa o njegovim mu’džizama koje su potvrđene vjerodostojnim predajama, a sve s ciljem da se pokažu plemenite ćudi i ahlak i da iz ušiju onih koji negiraju njegovo vjerovjesništvo istrgnem čep, kojim su oni svoje uši začepili.

Uzvišeni Allah je najbolja potpora da nam moralni uzor bude najodabraniji među poslanicima, a tako i u svemu onome što naučava vjera. On je vodič onima koji su zbunjeni i On će se sigurno odazvati onima koji Ga u teškim trenucima budu dozivali. Dakle, ići ćemo sljedećim redom: prvo ćemo pojasniti kako ga je Uzvišeni Allah odgojio samim Kur’anom, pa ćemo koncizno nabrojati njegove moralne crte, onda ćemo sumirati kulturu njegovog ponašanja i njegov ahlak, zatim ćemo pojasniti njegov govor i njegov smisao za humor, pa kulturu ishrane i kulturu odijevanja, zatim njegovo praštanje, kada je imao moć, zatim njegovo izbjegavanje onoga što je smatrao pokuđenim, potom njegovu darežljivost i plemenitost, njegovu hrabrost i odvažnost, onda njegovu skromnost, njegov fizički izgled i, konačno, njegove mu’džize i znakove njegovog poslanstva, sallallahu alejhi ve sellem.

Kako je uzvišeni Allah poučavao svoga miljenika i izabranika muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je veoma skrušen i ponizan. Često je od Uzvišenog Allaha tražio da ga okiti lijepim ponašanjem i oplemeni njegovu ćud. Često bi u dovi[1] govorio: “Moj Bože! Uljepšaj moj izgled i moj moral.” A govorio je, također: “Allahu moj! Poštedi me loših moralnih osobina.”[2]

Uzvišeni Allah je uslišao njegove dove, jer je On, slavljen neka je, i zagarantirao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!”[3] Tako je njemu objavio Kur’an, njime ga odgojio i njegov moral je, zapravo, i bio Kur’an.

Sa’d b. Hišam priča da je došao kod Aiše, neka je Allah s njome i njenim babom zadovoljan, i upitao je za ahlak Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.[4] Ona je rekla: “Zar ne čitaš Kur’an?” “Svakako”, rekoh. Ona reče: “Moral Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je Kur’an. Njega je Kur’an odgojio, kao što kaže Uzvišeni: ‘Ti sa svakim - lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!’[5]

Ili: ‘Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje...’[6] Ili: ‘...a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti.’[7] Ili: ‘Strpljivo podnostiti i praštati - tako treba svaki pametan postupiti.’[8] Ili: ‘...ali im oprosti i ne karaj ih! - Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.’[9] Ili: ‘...neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.’[10] Ili: ‘Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.’[11] Ili: ‘...koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine.’[12] Ili: ‘O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!’[13]”

Kada mu je na Uhudu izbijen sjekutić i razbijena glava, tako da mu je krv tekla niz lice, on je, brišući krv, govorio: “Kako da uspije narod koji je okrvavio lice svoga vjerovjesnika, a on ih samo poziva da se odazovu svome Gospodrau.” Tada je Uzvišeni Allah objavio: “Od tebe ne zavisi da li će On pokajanje njihovo primiti ili će ih na muke staviti...”[14] To je bila edukativna mjera, a ovakvih primjera u Kur’anu ima nebrojeno mnogo. On je, sallallahu alejhi ve sellem, prvi cilj ove edukacije, a potom iz njega izvire svjetlo koje obasjava sva stvorenja. On je educiran Kur’anom, a njime su educirana ostala stvorenja.

Zbog svega kazanog je on, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Poslat sam da usavršim plemenite ćudi kod ljudi.”[15] Zatim su i druga stvorenja pohitala da se okite lijepim ahlakom, što smo naveli u poglavlju ove knjige Duhovni trening i moralno usavršavanje (Rijadatun-nefs ve tehzibul-ahlak), te stoga ovdje nemamo namjeru isto ponavljati. Kada je Uzvišeni Allah upotpunio njegovo stvaranje, pohvalno se o njemu izrazio riječima: “Jer, ti si, zaista, najljepše ćudi.”[16]

Slavljen neka je On, kako je samo Uzvišen i kako je savršen njegov dar! Pogledaj samo dubinu Njegove blagosti, veličinu Njegove dobrote, kako je dao, a zatim se zahvalio. On je Taj Koji ga je okitio lijepim ahlakom, ali je to njemu pripisao, kada je rekao: “Jer ti si, zaista, najljepše ćudi.”

Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio stvorenjima (ljudima) da Allah voli plemenite osobine kod ljudi, a prezire loše moralne karakteristike. Hazreti Alija kaže: “Čudim se čovjeku muslimanu! Dođe mu njegov brat musliman s nekom potrebom (da zatraži pomoć), a on sebe ne smatra sposobnim da učini neki hajr. Makar se ne nadao nagradi ili ne strepio od kazne, nužno je bilo da požuri da stekne koju plemenitu osobinu jer one upućuju čovjeka na put spasa.” Neki čovjek mu reče: “Jesi li to čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?” “Da”, reče on, “i nešto što je bolje od toga. Kada su dovedeni zarobljenici iz Taj’ plemena, jedna robinja među njima ustade i reče: ‘Muhammede, bilo bi dobro da me oslobodiš i da ne izazivaš zluradost zbog mene kod Arapa. Ja sam kćerka prvaka moga naroda. Moj je otac branio čast svoje porodice, oslobađao je zarobljenog, hranio gladnog, pomagao siromašnog, širio je mir gdje god bi stigao, nikada nikog ko je imao kakvu potrebu nije odbio; ja sam kćerka Hatima et-Taije.’

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Djevojko, to su, uistinu osobine vjernika. Da je tvoj otac bio musliman, mi bismo mu se smilovali. Pustite je, njen je otac volio plemenite osobine kod ljudi, a Allah voli plemenite osobine kod ljudi.’[17] Tada ustade Ebu Berde b. Nejjar i reče: ‘Allahov Poslaniče! Allah voli plemenite osobine kod ljudi?’ On odgovori: ‘Tako mi Onoga u Čijoj je moći moj život, u Džennet će ući jedino onaj koji bude imao lijep ahlak’.”

Muaz b. Džebel prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je islam ogradio lijepim ahlakom i dobrim djelima.”[18]

Tu spadaju: kultura ophođenja, plemenitost u djelovanju, blagost, činjenje dobra, pomaganje siromašnih, širenje selama (pozdrava koji znači mir), obilazak bolesnog muslimana, svejedno da li se radilo o dobročinitelju ili prestupniku, ispraćaj dženaze muslimana, lijepo ophođenje prema susjedima s kojima se graničiš, svejedno da li se radilo o muslimanu ili nemuslimanu, poštovanje starijeg muslimana, odazvati mu se kada te pozove na gozbu ili da mu učiš dovu, opraštanje, izmiriti zavađene, darežljivost, plemenitost, tolerancija, da prvi nazoveš selam, suzbijanje srdžbe, praštanje ljudima.

U izbjegavanje onoga što islam zabranjuje spadaju: igre i zabave, neistina, pjesma i sve vrste muzičkih instrumenata, nasilje, prijevara, ogovaranje, laž, škrtost, okrutnost, spletkarenje, obmana, prenošenje tuđih riječi, rodoskrnavljenje, kidanje rodbinskih veza, loše ophođenje prema ljudima, oholost, egoizam, uobraženost, besramnost, prijezir, zavist, sujevjerje, razvrat, neprijateljstvo i svaka vrsta zuluma.

Enes, radijallahu anhu, kaže:[19] “Ni jedan lijep savjet ne bi propustio, a da nam ga ne kaže ili nam to ne naredi. Nije propustio ništa što je ružno, a da nas na to nije upozorio ili da nam to nije zabranio.” O svemu tome je dovoljan ovaj ajet: “Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini...”[20]

Muaz kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao me je riječima:[21] ‘O Muaze! Savjetujem ti da se Allaha bojiš, da istinu govoriš, da ispunjavaš preuzete obaveze, da čuvaš emanet (povjerenu imovinu, predmet ili tajnu), da ne budeš nepovjerljiv i da ne varaš, da čuvaš svog susjeda, da budeš milostiv prema jetimu, da ne povisuješ ton kada govoriš, da širiš selam, da dobra djela činiš, da budeš kratke nade (kasrul-emel), da budeš ustrajan u vjerovanju, da razmišljaš o Kur’anu, da gajiš ljubav prema Ahiretu, da strepiš od polaganja računa (na Sudnjem danu) i da spustiš krila poniznosti (da budeš ljubazan i milostiv). Zabranjujem ti da grdiš mudrog čovjeka, da u laž utjeruješ onoga koji (obično) istinu govori, da se pokoravaš griješniku, ili da budeš neposlušan svome pravednom vladaru, da na Zemlji nered činiš. Savjetujem ti da se Allaha bojiš kod svakog kamena, drveta, sela i grada, i da za svaki grijeh učiniš teobu (pokajanje): ako je tajno učinjen grijeh onda se tajno pokaj, a ako je javno učinjen grijeh onda se javno i pokaj’.”

Ovako je on educirao Allahove robove i pozivao ih da se okite lijepim moralnim osobinama.

Izvor: Ebu Hamid el-Gazali, Ihja ulumid-din, Kitab o kulturi i moralu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

---

[1] Bilježi ga Ahmed u svom Musnedu po predajama Aiše i Ibn Mesuda, r.a. Prema njihovoj verziji, ovaj hadis glasi: Moj Bože! Uljepšao si moj izgled; uljepšaj i moj moral. Hadis od Ibn Mesuda bilježi i Ibn Hibban. [2] Bilježi ga Tirmizi i kaže da je dobar hadis (hasen). U njegovoj verziji stoji: Moj Allahu! Utječem ti se od loših moralnih osobina. Ovu verziju hadisa bilježi i Hakim u Mustedreku od Kutbe b. Malika, i kaže da je riječ o sahih hadisu. [3] Mu’min, 60 [4] Bilježe ga Muslim i Hakim. [5] ‘Araf, 199 [6] Nahl, 90 [7] Lukman, 17 [8] Šura, 43 [9] Maide, 13 [10] Nur, 22 [11] Fussilet, 34 [12] Alu Imran, 134 [13] Hudžurat, 12 [14] Alu Imran, 128 [15] Bilježe ga Ahmed, Hakim i Bejhekija od Ebu Hurejre. Hakim kaže da je sahih, prema Muslimovom kriteriju. [16] El-Kalem, 4. [17] Bilježi ga El-Hakim u djelu Nevadirul-usul sa slabim senedom. [18] Nisam našao seneda ovoga hadisa, ali će uskoro biti spomenut drugi hadis Muaza, tako da će ovaj prvi biti suvišan. [19] Nisam našao sened za ovaj hadis, premda je po svom sadržaju sasvim ispravan (sahih). [20] En-Nahl, 90. [21] Ovaj hadis bilježe Ebu Neim i Bejhekija, a već je prethodno spomenut, kada je bilo riječi o kulturi druženja (Adabus-suhbe).