Hafiz Ibn Kesir (rhm.) o tome je zapisao sljedeće:
"...Prema predaji, rečeno je o njemu da je malo bio sklon šiizmu. Kažu da je ušao u Damask, gdje su ga njegovi stanovnici zamolili da im prenese hadise o vrlinama Muavije. On im je odgovorio:
"'Zar nije dovoljno Muaviji da ide glava uz glavu (tj. da se izjednačuje sa ostalim ashabima, o.pr.) pa da mu se još pripisuju vrline?"
Nakon toga su se ljudi digli na njega i počeli ga udarati u predjelu trbuha, sve dok nije izbačen iz glavne džamije.
Otišao je iz Damaska, zaputivši se prema Meki, gdje je umro i pokopan u istoj godini. Ovako je prenio Hakim od Muhammeda ibn Ishaka El-Asbahanija, a ovaj od svojih šejhova.
Darekutni je rekao: "Bio je najučeniji među šejhovima Egipta svoga doba i najupućeniji u vjerodostojne i slabe predaje, kao i u poznavanje prenosioca hadisa. Kada je postigao taj ugled, zavidjeli su mu, pa je napustio Egipat i otišao u Remlu. Tu su ga pitali o vrlinama Muavije, ali je šutio, pa su ga pretukli u džamiji. Nakon toga je rekao: 'Izvedite me na put za Mekku.' Izveli su ga dok je bio bolestan i u Mekki je umro kao šehid."
Hakim je dodao: "Uz sve vrline kojima je En-Nesai bio obdaren, na kraju svog života opskrbljen je i šehadetom. Umro je u Meki 303. godine po Hidžri."
(Hafiz Ibn Kesir ovdje je naveo mišljenje Hafiza Abdulganijja En-Nukta'a i Hafiza El-Abderija da je En-Nesai umro u Palestini i ukopan u Kudsu-Jerusalemu.)
Ibn Halikan u svojoj knjizi "El-Vefejat" navodi da je En-Nesai umro u mjesecu ša'banu iste godine (tj. 303.) te da je napisao knjigu "El-Hasā'is" o vrlinama hazreti Alije i Ehli Bejta, nakon što je u Damasku, 302. godine, vidio da njegovi stanovnici imaju odbojnost i gađenje (nefret) prema hazreti Aliji, radijallahu anhu. Kada su ga pitali o hazreti Muaviji, odgovorio je ono što je rekao, nakon čega su ga pretukli, što je dovelo do njegove smrti.
Ibn Junus i Ebu Dža'far Et-Tahavi također spominju da je umro u Palestini u mjesecu saferu iste godine (u 88. godini života)."
(El-Bidaje ven-nihaje,14/793-6).
Priredio: Abdulaziz Rizvić