Da bi zaustavili Osmanlije, spasili Bizant i oslobodili Kuds od muslimana, udružena križarska vojska je 1396. godine ušla na osmansku teritoriju i na obali Dunava opkolila tvrđavu Nikopolj. Kada je sultan Yildirim Bajezid primio vijest o tome, hitno je krenuo u pohod. Vrlo brzo je sa vojskom stigao nadomak Nikopolja. Iako je već bila nastupila noć, Yildirim je na svom konju sām, bez ikoga u pratnji, prošao kroz neprijateljske redove i došao pred samu tvrđavu. Htio je lično obavijestiti zapovjednika tvrđave da ne predaje ključeve grada neprijatelju. Stigavši pred zidine tvrđave, povikao je:
„Dogane, Dogane...!“
Zapovjednik tvrđave odmah je prepoznao sultanov glas i u sav čudu odgovorio mu preko zidina:
„Izvolite, moj presvijetli sultane!“
„Dogane, stigao sam sa vojskom! Nipošto ne predaji tvrđavu!“
Time je kratko izdao zapovjed i velikom brzinom se vratio natrag, izgubivši se u mraku.
Narednog dana odigrala se velika bitka u kojoj su sultan Yildirim i islamska vojska izvojevali sjajnu pobjedu. U križarskoj vojsci bilo je vojnika iz cijele Evrope, iz svih velikih i malih država. Među njima je bilo i deset hiljada francuskih vitezova koji su se hvalisali, govoreći:
„Kada bi Nebo palo, mi bismo ga držali svojim kopljima!“
Međutim, križari su tog dana bili nemoćni naspram osmanske vojske čija su srca bila osnažena svjetlom imana u Uzvišenog Allaha. Yildirim je toga dana zadobio više rana na različitim dijelovima tijela. Čak je i njegov konj bio ranjen i ostao ležati na zemlji. Međutim, on je uzeo drugog konja i nastavio voditi bitku do konačne pobjede.
(P.S.: Jedan od svjedoka ove bitke bio je Imam Ibn El-Džezerī, rahmetullahi alejhi, čuveni učenjak i autoritet u oblasti kiraeta i hadisa, koji je bio zajedno sa sultanom Yildirimom prilikom njegovih priprema za osvajanje Konstantinopolja (Istanbula). On je zabilježio podatak da je Yildirim prekinuo vojne pripreme čim je primio vijest o križarskom pohodu. Također, spominje i to da je osmanska vojska bila malobrojnija od križarske, i da je on lično bodrio sultana na borbu. (Ibn El-Džezerī, Džāmiu-l-esānīd, Biblioteka Suleymaniye, Dāru-l-Mesnevī, No. 11, verak 17a-18a ).
Zanimljivo je spomenuti da je u ovoj bitki učestvovalo više od 200.000 vojnika na obje strane i da je broj šehida bio oko 30.000!
(Više vidi: https://islamansiklopedisi.org.tr/nigbolu-savasi)
[Osman Nuri Topbaš, "Faziletler Medeniyeti 1", str. 506, Istanbul, 2014.]
Preveo i prilagodio: Abdulaziz Rizvić