Prisjećanje na lik i djelo znamenitog sufije i šejha hadži Zakir ef.Bektića, Allah bio zadovoljan s njim

2 days ago8 min read

Ove godine navršava se 20 godina od preseljenja na ahiret šejha hadži Zakir ef. Bektića, Allah bio zadovoljan s njim, jednog od najznačajnijih sufijskih učitelja proteklog stoljeća ovog dijela svijeta. Bio je šejh kadirijskog, rifaijskog, bedevijskog, sadijskog i nakšibendijskog derviškog reda. Arif, insani kamil, alim, mukašif, muvehid duboko upućen u tajne tevhida, spoznaju i išarete, muršid aška, hizmećar, odgajatelj derviša, staratelj jetima i siromaha, mudžahid i gazija Šejh Zakir ef.Bektić, rođen 1933. godine u Sarajevu, u skromnoj porodici od oca Safet ef. i majke Rifijehanume. Školovao se i cijeli svoj radni vijek proveo u Sarajevu.

Tarikat sufija je preuzeo od šejha, arifa i askete Mehmed ef. Kelerdžića opunomoćenog halife znamenitog velije šejha Hadži Muhjudin Kadri ef.iz Mitrovice. Pred njim dajedervišku prisegu bejat, kreće na put edeba i sejri suluka te dobija izun za vođenje derviškog zikra po kadirijskom usulu. Kroz život intenzivno druguje i muhabeti sa više istaknutih šejhova i dinskih autoriteta, a neki su: Adem ef. Karađozović, Mustafa ef. Mujić, Fejzulah ef. Hadžibajrić, Halid ef. Salihagić, Fuad ef. Šehbajraktarević, Salih ef. Ibrišević,Mahmut ef. Handžić, Mustafa ef. Čolić, šejh Muhjudin ef. Ensari - od kojeg dobija evrade, izune idžazet za kadiriski tarikat, šejh Fahri ef. Iljazi - koji mu daje virdove, izune za kadirijski tarikat, šejh Behaudin ef. Hadžimejlić - od kojeg dobija nakšibendijski idžazet, šejh AbdulBaki Golpinarli – od kojeg dobija idžazet za mesnevihana – tumača mesnevije. Kada 80-tih godina odlazi do šejhova Sirije oni uviđaju njegovu predanost i istinsku duhovnu vrijednost. Dodjeljuju mu višestruke idžazete za kadirijski, rifaijski, bedevijski i sadijski tarikat i imenuju ga halifom i šejhom. Duhovna postignuća Zakir efendije su takva da je znameniti sufija arifi billah Halid ef. Salihagić rekao: Iščekivali smo u suluku i erkanima tarikata derviškog šejha i dobili šejh Zakira, pa ko želi savladati stvarnu dervišku praksu i podučiti se metodama neka mu ode!

Šejh je bio lijepe vanjštine, crnih očiju, vedrog lica, žustrihpokreta. Savršen insan, rijedak poput suhog zlata, predan pobožnosti, zikru, askezi i hizmetu. Iz svijetlog lica, I blistave brade, isijavao je nur. Kada bi razgovarao s nekim, okrenuo bi mu se cijelim tijelom, podignuo obrve, vedrim licem, osmjehom i dubokim pogledom kao da bi motrio ono sveto u svima nama. Život je proveo u stalnom zikru pa onaj ko mu je dao ime Zakir u cijelosti je opisao njegov život.

Za svog života izgradio je i obnovio na desetine tekija, džamija i mesdžida te u njima uspostavio namaz, zikr halke, medžlise salavata, iluma, hizmeta i aška. Od tekija je načinioodgojno obrazovne ustanove sa katedrama na kojima će se redovito iščitavati i tumačiti hadiska i tefsirska djela, djela Imama Gazalija, Ibn Arebija, AbdulKadir Gejlanije, Abdulvehab Šaranije, Ahmed Rifaije, Dželaludina Rumija. Davao bi prelijepe komentare na iste. Prednjačio je u izdavačkoj djelatnosti. Preveo je i izdao stotine tesavufskih djela i učinio ih dostupnim, bez naknade, svima koji su željeli tu vrstu literature. Zahtijevao je od murida moralnost, učenost i poznavanje vjerskih nauka. Knjiga njegovih dersova Tarikatski šehadet postat će prelijepi derviški ilmihal, uvodnik u sufijske znanosti i njihovo temeljito i pravilno razumjevanje. Koncipirao je intenzivan tekijski život koji se sastojao od muhabeta, terbijeta, hizmeta, uz obavljanje farzova, nafila, učenja Kur'ana, zikrova i virdova, posta, spremanja hrane u tekijskoj kuhinji, zajedničkih sofri, itikafa/halveta. Osmislio je tri stepena obavezne vjerske lektire, za novopridošle, one koji su tu već određeno vrijeme i one koji su napredovali u spoznaji. Svaki od stepena lektire bi se sastojao od nekoliko desetaka djela iz oblasti fikha, tefsira, hadisa i tesavufa. Nakon isteka predviđenih rokova za čitanje, učenje, organizovao bi ispite, pismeno testiranje derviša iz predmetne literature i provjeru znanja. Šejh Zakirova potraga za znanjem te nastojanje da se naučeno primjeni i prenese drugima, jedna je od njegovih važnijih karakteristika. Govorio je: Znanje, edeb, aškullah su ono najbolje što čovjek može imati i darovati drugima. Kome Allah hoće dobro uputi ga u vjerske znanosti. Poslanici i evlije nisu u nasljedstvo ostavljali imetak materijalne prirode već znanje, tevhid, edeb, ašk.

Hiljade je onih koji su se okoristili iršadom ovog vjerskog muršida i kod njega ispili šerbe aška na Allaha i Poslanika a.s. Ulema i autoriteti su jedinstvenog stava u pogledu njegove vanredne sposobnosti da predvodi ljude tarikatskim putem, podučava zikru, ilumu, edebu i hizmetu. U susretu s njim osjetio bi se njegov snažan intelekt, duhovna ozbiljnost i silina mu zanosa Allahom. Bio je derviš dubokih kontemplativnih misli, snažne murakabe sa iskustvima doživljene džezbe. Srce učenika bi se u njegovu prisustvu ispunilo skrušenošću, prisnošću i svijesti o Allahu. On je utjelovljene hadisa: Evlije su oni koje kada ih vidiš podsjete te na Allaha! Manifestirao je najljepše vrline, objedinio fizičku praksu sa njenim duhovnim značenjima i prednjačio u skromnosti i ustezanju od prohtjeva. Stanje bi mu ustalasalo poput mora kada bi spominjao evlije i predaje o njima. Isticao se u dijeljenju sadake siromasima i brigom za sirotinju. Eh koliko je onih kojima je olakšao tegobe, odagnao brige i boli, obrisao suze, podigao ih iz životnih posrnuća i ponora. Njegova dominantna, autoritativna pojava istovremeno je posjedovala stid i blagost. Pokazivao je veliku samilosti prema svima, a bio strog u čuvanju šerijatskih propisa. Odužilo bi kazivanje o njegovim osobinama, zaslugama i hizmetima. Izdvojio je četiri stvari koje su mu činile životno zadovoljstvo i radost: Dočekivanje musafira, muhabet sa dervišima, otklonjanje nevolja vjernicima, namaz uz virdove i zikrove.

Rijetko smo vidjeli nekoga da tako revnosno i skrušeno obavlja namaz. Govorio je: Namaz je mi'radž vjernika ali to nije samo ovaj namaz između početnog tekbira i selama već duhovno stanje koje se valja zaimati i trajno nositi. Taj namaz je Uzvišeni Allah spomenuo u 23. ajetu sure Me'aridž: …Oni koji su u trajnom salatu -namazu. Pojašnjavao je 238. ajet sure El-Bekare: Čuvajte namaz, naročito salatu-l-vusta - srednji namaz, i pred Allahom ponizni budite! da se salatu-l-vusta odnosi na stalni srčani namaz. Srce je naša tjelesna i duhovna sredina. Svaki namaz obavljen u njegovo vrijeme je, prema hadisu, najbolje i Allahu najdraže djelo, a mi nastojimouz pet obaveznih namaza biti i u srčanom stalnom namazu - huduru, misaonoj i srčanoj povezanosti sa Allahom. U tom namazu srce padne na sedždu pred Allahom i ne ustaje sa sedžde nikada. Iz takvog bi našeg namaza, stanja, ukoliko bi ustrajali u njemu, mogli se nadati uzdignuću na naš vlastiti Mi'radž - visal Hakku!

Upravo ovo stanje je dominantna duhovna preokupacija šejh Zakira. Njegov odnos prema prirodnom okruženju – stvorenom, bio je odnos sa Stvoriteljem. Svjedočio je Božijemprisustvu ma gdje se okrenuo i ponašao se kao da Ga vidi, što je i najveće duhovno stanje zvano Ihsan i ponašanje koje sufije zaimaju nazvano Edeb ya HU!

Činio bi jednostavnu radnju, a ona bi bila prožeta dubokim halom njegove prisnosti sa Allahom. Podučavao je tevhidu po podjelama na tevhid ef'al, sifat, zat. Insistirirao je na spoznajitevhida i govorio: duhovni napredak se mjeri našom spoznajom tevhida te halom, pogledom, djelovanjem i ponašanjem koji odgovaraju tevhidu! I zaista, šejhom jedominirao tevhidski hal, viđenje Allaha kao Jedinogupravljača i pokretača u svakom nedjeljivom trenutku, preokupiranost mu nutrine Božijim Hadretom te svjedočenje Allahovih imena i svojstava ma gdje bi se okrenuo.

Unatoč njegovoj skromnosti, po djelima, pogledima, mislima i praksi pokazivao je stranje kakvo mogu imati samo odabrani Allahovih robovi ridžallullah. Sahibija je na stotine otkrovljenja i snoviđenja kojima bi se dala ispisati posebna knjiga. Kazivao bi: Poslanik a.s. je govorio Siromaštvo i ovisnost o Allahu su moj ponos, dika!, pa i naša dika, čast i ugled jeste biti apsolutni robovi Apsolutnog Gospodara! Robovi koji nemaju ništa svoje, pa ni vlastiti život, snagu, postojanje. Potvrdimo svoj robovski status kroz život, ovisnost o Njemu i budimo Mu potpuno predani!

Visok mekam šejh Zakira potvrdit će i mnogobrojni šejhovi Sirije, koji mu '88-te izdaju višestruke idžazete i izune. Smatrali su ga evlijom pod menzilom Ibrahima a.s. Osobinetakvih odabranih Allahovih robova su: uronjenost u hal tevhida, kombinovanje šerijatsko - tarikatske prakse, dočekivanje musafira, dijeljenje hrane sirotinji, hizmet zajednici, mnogo zikra, tespiha, gradnja mesdžida.

Šejh Zakir se snažno protivio devijacijama prisutnim kod nekih samozvanih sufijskih grupa. Osporavao je teorijski sufizam i govorio: Sufizam je napadnut u zadnjih stotinu godina od dvije vrste ljudi. Od onih koji odvajaju sufizam od šerijatskih obaveza i propisa ili ga prikazuju kao nadriljekarstvo, da nas Allah sačuva njihove zablude, teteoretičara, orijentalista, koji se bave sufizmom samo na teorijskoj ravni, bez vjerskih I derviških obaveza i prakse. Orijentalisti, mahom nemuslimani, su na dugo raspravljali i pisali o sufizmu kao misaonoj, filozofskoj pojavi i svojim radom nudili iskrivljenu varijantu sufizma lišenu duha i života. Ružin miris nikada neće osjetiti onaj ko o njoj samo prepričava prazne priče. Njen miris i njenu ljepotu osjeti samo baštovan koji uskopa i pognoji zemlju, zasadi ružu, brine o njoj, zaljeva je i čuva je od mrazeva i štetočina. Istovjetno je i sa sufizmom. Od praznih priča, kilu kal, te bez derviških obaveza, ne može se preći sufijski put niti zaimati iskustvena spoznaja. Po njemu je derviški put predstavljao nošenje emaneta zikra, vjerskih obaveza i hizmeta. Rekao je: Dervišluk je uspravljen na deset nužnih stubova, obaveza ili preduslova bez kojih nema derviša:

1. Pokajati se za sve grijehe javne i tajne i napustiti ih

2. Biti iskren, imanski, islamski, šerijatski potpun i ispravan tepripadati jednom od priznatih mezheba

3. Imati šejha i dati mu dervišku prisegu - bejat

4. Ići redovito u tekiju i biti član bratstva

5. Neizostavno obavljati džematske namaze, zikrove, pojedinačne nafile i virdove

6. Stalna mudžaheda, terbijet, rijazat

7. Svakodnevno sticanje znanja i produbljivanje spoznaje

8. Hizmet tekiji, džamiji, džematu, zajednici muslimana

9. Biti strog po pitanju bidata i lahkomislenosti

10. Biti umjeren u postupcima

Preselio je, Allah bio zadovoljan s njim, iza džume namaza, blagoslovljenog petka 14. Ševvala 1426 h.g. ili 25. novembra 2005 godine. Tog jutra, nakon sabah namaza, u suzama nam je rekao: Allah ima robove koji od Njega mole da im tijela načini ogromnim i njima napuni Džehennem, kako bi se sprovelo Allahovo obećanje i prijetnja da će Džehennem napuniti, pa na taj način da zauzmu prostor predviđen zagriješnike ummeta Muhammeda a.s. koji bi zbog prijestupa bili kažnjeni vatrom. Ovakvu požrtvovanost smo čuli kod sufija koji bi govorili: Priželjkujem od Allaha da mi tijelo učini ogromnim na sudnjem danu i ispuni spratove Džehennema s njim, kako niko od ummeta Muhameda a.s., ne bi ušao u njega. – a sve iz velike ljubavi prema Muhammedu a.s. Jedan pogled Muhameda a.s. vrijedniji je od hiljadu dženneta!

Kad se pročula vijest o smrti šejha, nad Sarajevom se nadvila tuga, a mahale Starog Grada ispunila praznina. Dženazi mu je prisustvovao impozantan skup, dinskih i tarikatskih autoriteta, uleme, šejhova, derviša, vjernika, poštovalaca. Ukopan je sa zikrom, u kojem je proveo cijeli svoj život, na mezarju Faletići, u blizini ulazne kapije.

Njegov kabur je nad Sarajevom, poput kabura drugih evlija i šejhova, da mu budu štit od dušmana, belaja i nesreća. Neka je Allahov blagoslov na šejha Zakira u odabranom društvu evlija kojima i pripada!

Nad njim je nišan od kamena isklesan u obliku tadža kadirijskih šejhova, sa ispisanim tarihom kojeg sastavi kaligraf professor Hazim ef. Numanagić:

AH SMRTI

ŠEJH MUDŽAHID I ROB ZAHVALNI

SIN SAFETA BEKTIĆA

ŠEJH ZAKIR

NAKON DŽUME NAMAZA

PRESELI OVAJ MURŠID

U MJESECU ŠEVVALU, OPROSTI MU,

O TI KOJI OPRAŠTAŠ

U SLJEDEĆIM RIJEČIMA JE

TARIH NJEGOVA ODLASKA

KO U KABUR NAŠEG