Tesavvuf u islamu

Svako tumačenje vjere, bilo da dolazi iz oblasti fikha, akaida, tesavvufa ili bilo koje druge islamske discipline, obavezno mora biti u potpunom skladu s onim što je objavljeno Allahovom Poslaniku, Muhammedu, alejhi selam. Mjerilo ispravnosti svakog razumijevanja islama jeste njegova podudarnost s Objavom – Kur’anom i vjerodostojnim sunnetom – kako su ih razumjeli ashabi, tabi’ini i priznata ulema ehlu-s-sunneta ve-l-džemata kroz historiju.

U tom svjetlu, tesavvuf nije i ne može biti nikakva nadogradnja, dopuna ili paralelni put islamu. On ne sadrži nove izvore, niti donosi bilo kakve dodatke izvan onoga što je već sadržano u Objavi. Tesavvuf je samo jedna od islamskih znanosti koja ima za cilj produbljeno razumijevanje i objašnjenje određenih aspekata vjere – prije svega, stanja srca, iskrenosti u ibadetu, borbe protiv nefsa, te duhovne dimenzije koja je jasno prisutna u Kur’anu i sunnetu.

Stoga, svaki govor u ime tesavvufa – kao i svake druge islamske znanosti – biva prihvatljiv i vrijedan pažnje samo ako ne izlazi iz okvira Objave i autentičnog tumačenja koje je utemeljeno u naslijeđu ehlu-s-sunneta ve-l-džemata. Sve mimo toga, ma kako se lijepo izražavalo ili zvučalo, ne pripada čistom islamu i nema status vjerske istine.

(Uvodni dio knjige: Edeb murida)

Bajazid ef. Nicević