Obilježavanje Lejletul-kadra i Lejletul-Bedra u stavovima alternativnih tumača islama u Bosni i Hercegovini

Mar 1712 min read

Dr. Elvir Duranović

Odnos alternativnih, uglavnom proselefijskih, tumača islama prema vjerskoj tradiciji Bošnjaka karakterizira neselektivno zastupanje stava prema kojem su svi ibadeti koje nije izvršavao Allahov Poslanik, a. s., ružna novotarija koja shodno vjerodostojnom hadisu vodi u zabludu. Njihova poznata krilatica u tom smislu je: „Da je u tome bilo hajra oni bi nas sigurno pretekli u tome“ („Izrada i prodaja levhi sa kur'anskim ajetima“, (https://www.pitajucene.com/pitanje/izrada-i-prodaja-levhi-sa-kurnaskim-ajetima/), gdje se pod oni misli na selefi-salih odnosno prve tri generacije muslimana: ashabi, tabi'ini i tabe'a tabi'ini. Obilježavanje bilo koje mubarek noći ili dana s predavanjem o njenim poukama, učenjem Kur'ana, donošenjem salavata, zajedničkim zikrom i sl., alternativni tumači islama bez istraživanja, naučnog procjenjivanja i analize jednostavno proglašavaju bid'atom – ružnom novotarijom, jer: „Da je u tome bilo hajra oni bi nas sigurno pretekli u tome“. Uzrok takvog odnosa alternativnih tumača islama prema obilježavanju mubarek dana i noći jesu dvije pogrešno postavljene premise koje neminovno vode do pogrešnog zaključka.

Prva pogrešna premisa: Obilježavanje mubarek dana i noći svake godine u isto vrijeme jeste vjerski blagdan, a muslimani, kako je poznato, nemaju drugih vjerskih blagdana osim dva Bajrama. S te strane obilježavanje Mevluda, Lejlei-regaiba, Lejlei-miradža, Lejlei-berata, Lejlei-Bedra, Lejlei-Kadra i Dana Ašure predstavlja novotariju koja oponira sunnetu Allahovog Poslanika, a. s. Ova premisa pogrešna je zbog toga što niko od Bošnjaka muslimana ne smatra da su spomenuti mubarek dani i noći vjerski blagdani kao što su to Ramazanski i Kurban-bajram. Naime, dok povodom dva Bajrama Bošnjaci muslimani na isti način u svim džamijama izvršavaju tačno određene ibadete u tačno određeno vrijeme, dotle ne postoje dvije džamije u Bosni i Hercegovini koje na tačno određeni način u tačno određeno vrijeme obilježavaju neku od mubarek noći ili dana. Zapravo, u preovlađujućoj većini džamija i mesdžida u Bosni i Hercegovini uopće se ne obilježavaju mubarek dani i noći, dok se s druge strane, u svim džamijama i mesdžidima na isti način klanja bajram-namazi i uče bajramski tekbiri. Jasno je dakle da mubarek dani i noći nisu nikakvi novi vjerski praznici koje je, eto, Bošnjacima muslimanima, uz dva Bajrama, uveo neki autoritet kao nove vjerske praznike nakon Allahovog Poslanika, a.s., i prve tri dobre generacije (selefi-salih).

Druga pogrešna premisa: „Mevlud“, „Predavanje“ ili „Večer Kur'ana“ povodom mubarek dana ili noći je ibadet po sebi.

„Mevlud“, „Predavanje“ ili „Večer Kur'ana“ ili neki drugi naziv za obilježavanje mubarek dana ili noći nisu ibadeti po sebi. To su nazivi za prigodne programe koji se organiziraju s ciljem podučavanja važnim događajima iz historije islama i prenošenja pouke. U okviru tog programa izršavaju se određeni ibadeti koji su, kao što smo vidjeli, preporučeni osnovnim izvorima islama poput: učenja Kur'ana, donošenja salavata ili zikr. Ovdje je izuzetno važno napomenuti da nije zabilježeno kako je povodom obilježavanja neke mubarek noći ili dana uveden ikakav ibadet koji nije naređen ili preporučen u općenitoj formi u Kur'anu i Sunnetu. Štaviše, ni jedan od ibadeta koji se izvršavaju povodom obilježavanja mubarek dana i noći, ne izvršava se u nekom određenom broju ili u neko određeno vrijeme ili na neki određeni način, da bi se moglo reći kako je neko uveo nešto novo u odnosu na Allahovog Poslanika, a. s., i prve tri generacije muslimana. Ne postoji, dakle, od nekog tačno određeni program s određenim zikrom i određenim brojem ponavljanja nekog od Božjih imena, ili učenjem određenih dijelova Kur'ana ili određenog broja salavata povodom obilježavanja neke od mubarek dana i noći na osnovu čega bi se moglo zaključiti da je neko ograničio općenito naređene ili preporučene ibadete.

Uz to, bošnjačka ulema u svojim raspravama nikada nije insistirala na tome da se neka mubarek noć ili dan obilježava u tačno određeno vrijeme. Naprotiv, u islamistici se jasno navodi da: Lejlei-kadr treba tražiti u zadnjih deset noći ramazana, da se pretpostavlja da je Allahov Poslanik, a. s., rođen 12. rebiul-evvela te da se ne zna kada se tačno desio Isra i Miradž, čime je jasno napravljen otklon od tačno utvrđenih vremena za godišnje ibadete kao što su to ramazanski i kurban-bajramski bajram-namazi i sl. Dakle, vrijeme obilježavanja mubarek dana i noći nije striktno, već orijentaciono određeno Takvimom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, pa se tako vrlo često dešava da se, recimo „Mevlud“ povodom rođenja Muhammeda, a. s., organizira nekoliko dana prije ili poslije 12. rebiul-evvela i sl., pa čak i izvan rebiul-evvela. Navedeno jasno opovrgava premisu prema kojoj su Bošnjaci muslimani obilježavanjem mubarek dana i noći uveli neki novi ibadet u odnosu na Allahovog Poslanika, a. s., i prve tri generacije muslimana niti su na neki način ograničili općenito naređene ili preporučene ibadete poput: zikra, donošenja salavata ili učenja Kur'ana samo na ove dane i noći.

Na početku ovog dijela rada spomenuli smo da je kritika obilježavanja mubarek dana i noći od strane alternativnih tumača islama selektivna i da uglavnom obuhvata određene segmente islamske tradicije Bošnjaka. Da alternativni tumači islama nisu dosljedni u svojoj kritici svjedoče njihova sedmična ili mjesečna ili godišnja zajednička okupljanja na određenom mjestu u određeno vrijeme radi sljedećih vjerskih programa: „Iftar s predavanjem“, ili „Predavanje i bajramsko druženje“. Da li je organiziranje ovakvih redovnih godišnjih programa novina. Ako jeste, onda je to bid'at, ružna novotarija koja vodi u zabludu, a koju nisu uveli Allahov Poslanik, a. s., ni prve generacije muslimana. Da je u tom bilo hajra, oni bi vas pretekli u tome, a nije zabilježeno da su Poslanik, a. s., i njegovi ashabi organizirali „Iftare s predavanjima“ ili „Bajramska druženja s predavanjima“ i sl. Naravno, neko može smatrati da je „Predavanje“ povodom Dana Bedra ili Noći Kadr bid'at (ružna novotarija), a da je „Predavanje“ na „Bajramskom druženju“ mendub (pohvaljeno) (Iako Allahov Poslanik, a. s., jasno i nedvosmisleno kaže da postoje lijepe novotarije (vidi: Muslim 117), alternativni tumači islama tome se otvoreno protive stavljajući sintagmu „bid'at hasene“ u navodne znake. Vidi: „Postoji li “bid'at hasen” (lijepa novotarija)“, https://zijadljakic.ba/postoji-li-bidat-hasen-lijepa-novotarija/ ), ali to zorno govori o njegovom poznavanju islama i razumijevanju fikha.

Kritika obilježavanja mubarek dana i noći, pa i ramazanskih Dana Bedra i Noći Kadr od strane alternativnih tumača islama u okviru je ovdje spomenutih premisa. Naime, odgovarajući na pitanje o dozvoljenosti prisustvovanja na skupu koji se u džamiji organizira povodom Bitke na Bedru jedan od alternativnih tumača islama odgovorio je:

„Organizovanje skupova, predavanja, priredbi, svečanosti, mevluda i slično povodom nekih istorijskih događaja, poput noći Isra i Miradža, noći Lejletul-kadr, dana rođenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bitke na Bedru i slično, i ponavljanje istih svake godine u isto vrijeme, je novotarija u vjeri.“ („Obilježavanje Bitke na Bedru“, https://zijadljakic.ba/obiljezavanje-bitke-na-bedru,)

U nastavku odgovora navodi se kako takve manifestacije nisu propisane u islamu te da ih nije dozvoljeno organizirati i na njima prisustvovati. Iza toga, autor navodi argumente na osnovu kojih je organiziranje i prisustvovanje na takvim manifestacijama zabranjeno pa kaže:

„Što se ovakve svečanosti konstantno ponavljaju svake godine u isto vrijeme, a u Islamu ono što se ponavlja svake godine naziva se ID-om-praznikom, tj. vraća se na arapsku riječ ADE, JEUDU, ID što znači ono što se stalno vraća i ponavlja. A u osnovi u Islamu nema ID-a (praznika koji se ponavlja svake godine) osim dva ID-a bajrama: ramazanskog i kurbanskog. Svi praznici mimo dva bajrama su novotarija u vjeri.“ („Obilježavanje Bitke na Bedru“, https://zijadljakic.ba/obiljezavanje-bitke-na-bedru /,)

Po ovom autoru dakle, akademije koje svake godine (stalno se vraćaju u isto vrijeme) po završetku nastave organiziraju bosanskohercegovačke medrese, su bid'ati, ružne novotarije, jer muslimani imaju samo dva praznika koji se ponavljaju svake godine.

Potom autor navodi drugi argument za zabranu: „Povodom tih dana i noći nije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi niti selef ovog Ummeta nisu pravili manifestacije, svečanosti ili na neki drugi način ih obilježavali. A ono što nije bilo od vjere u njihovo vrijeme nije ni danas, jer da je u tome bilo hajra ne bi ih mi u tome pretekli s obzirom koliko su oni bili gorljivi u praktikovanju i slijeđenju sunneta.“ („Obilježavanje Bitke na Bedru“, https://zijadljakic.ba/obiljezavanje-bitke-na-bedru/ ,)

U ovom odgovoru važan je termin manifestacija. Naime, ovim terminom želi se skrenuti pažnja s činjenice da su Allahov Poslanik, a. s., kao i njegovi ashabi obilježavali Noć kadr i Noć Bedr o čemu ćemo kasnije nešto kazati. Dakle, samo obilježavanje Noći kadr i Dana Bedra, budući da se oslanja na jasne argumente iz Sunneta koje ćemo spomenuti ne može se smatrati ružnom novotarijom. S druge strane, o načinu obilježavanja može se govoriti kao što su to uostalom islamski učenjaci i činili. Treći autorov argument glasi: „Organizovanje ovakvih susreta nije bilo poznato kod prvih muslimana nego je to posljedica oponašanja kjafira u njihovim običajima. A oponašanje kjafira u onome što je karakteristično za njih je zabranjeno, jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih'.“ („Obilježavanje Bitke na Bedru“, https://zijadljakic.ba/obiljezavanje-bitke-na-bedru/ ,)

Pitanje koje se na ovom mjestu samo po sebi nameće jeste: Na temelju čega autor smatra da je obilježavanje Bitke na Bedru u kojoj su muslimani porazili kafire – oponašanje kafira!? Odgovor je u učenju Ibn Tejmijje koji je kazao da je za kršćane specifično da obilježavaju važne događaje iz svoje historije. On je o obilježavanju važnijih događaja iz historije islama rekao: „Potom, nije obavezao da se ovi dani uzimaju za praznike, a ovakvo postupaju samo kršćani koji poznate događaje iz Isaovog, alejhis-selam, života uzimaju za praznike.“ (Navedeno prema: Husamuddin Afane i Selim 'Id el-Hilali, Sunnet i novotarije, Mekteba El-Guraba, Sarajevo, 2007, str. 109.) Na ovom mjestu važno je napomenuti da je Allahov Poslanik, a. s., obilježavao važne događaje iz historije islama. Kao što je poznato, na Dan ašure Uzvišeni Allah je spasio Musaa, a. s., što je priznao Allahov Poslanik, a. s., i taj dan obilježavao postom. (Muslim bilježi od Ibn Abbas, r. a., da je Božiji Poslanik, a. s., kada je došao u Medinu zatekao Jevreje kako poste Dan ašure, pa ih je upitao: „Zašto vi postite ovaj dan?“ Oni su odgovorili: „Ovo je veliki dan! U njemu je Allah spasio Musaa i njegov narod, potopio Faraona i njegov narod, pa ga je Musa postio iz zahvalnosti i zato ga i mi postimo.“ Božiji Poslanik, a. s., reče: „Mi imamo više prava na Musaa i preli je nama nego vama“. Zato je Božiji Poslanik, a. s., postio i naređivao da se posti ovaj dan.“ Vidi: El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa..., hadis br. 613, str. 270.) Svoj dan rođenja Muhammed, a. s., obilježavao je postom, kao i događaj Prve objave (Muslim bilježi od Ebu Katade, r. a., da je Božiji Poslanik, a. s., upitan o postu ponedjeljkom, pa je rekao: „Na taj dan sam rođen i na taj dan je spuštena Objava.“ Vidi: El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa..., hadis br. 624, str. 274.), koji je, uz to, Allahov Poslanik, a .s., obilježavao pojačanim ibadetom u zadnjoj trećini ramazana tragajući za Lejlei-kadrom. Jasno je, dakle, da je Allahov Poslanik, a. s., imao pozitivan stav o važnim događajima datumima iz historije islama, danima obilježnim posebnim izljevima Božije milosti.

Gore spomenute argumente protiv obilježavanja Bitke na Bedru koriste po istoj matrici svi proselefijski alternativni tumači islama, s jedinom razlikom u tome da li će navesti sva tri argumenta ili će se zadovoljiti nekim od njih, pokazujući zapravo da je izvan njihovog zapažanja ostala sama srž obilježavanja mubarek dana i noći što je i razumljivo jer ni jednom takvom skupu nikada nisu ni prisustvovali.

To na neki način potvrđuje drugi autor koji je o dozvoljenosti prisustvovanju obilježavanja Bitke na Bedru rekao: „Međutim, što se tiče “obilježavanja” tog datuma, datum Bitke na Bedru nije praznik, kao što nije praznik ni Lejletul-Kadr. Lično ne znam da (ne)IZ BiH obilježava taj dan i kako ga to i čime “obilježava”, osim da u vaktiji stoji spomen tog dana. Održati khutbu ili predavanje povodom tog datuma i tog događaja je sasvim u redu, ali nikako nešto preko toga, tj. odrediti i činiti neki poseban ‘ibadet zbog tog datuma i nešto slično. Što se Lejletul-Kadra tiče, iako ni taj dan (noć) nije nikakav praznik, ipak je ispravno te noći više se posvetiti ‘ibadetu nego inače. Ne zato što je to praznik, već zato što je to noć odredbe i jer je ta noć bolja (vrijednija) od hiljadu mjeseci (u kojima nema te noći)“. (Ebu Ahmed, „Obilježavanje Lejletul-Kadr i Lejletul-Bedr“, https://kelimetul-haqq.org/obiljezavanje-lejletul-kadr-i-lejletul-bedr/,)

Dakle, ovaj autor je oprezniji u davanju odgovora po pitanju obilježavanja Lejletul-Bedra i Lejletul-kadra zadovoljivši se da skrene pažnju kako to nisu nikakvi vjerski praznici.

Svojim površnim negativnim kritikama obilježavanja mubarek dana i noći bez dublje analize, proselefijski alternativni tumači islama uglavnom slijepo slijede stavove svojih učitelja ne ulažući

previše intelektualnog napora što za posljedicu ima i takvu tvrdnju prema kojoj je obilježavanje Bitke na Bedru ustvari oponašanje kafira!

Ashabi su obilježavali Noć Bedra

Obiježavanje Lejletul-Bedra među prvim generacijama muslimana bilo je usko povezano s obilježavanjem Lejletul-kadra. Naime, brojni učenjaci iz prve tri dobre generacije muslimana obilježavali su Lejletul-Bedr pojačanim ibadetima s ubjeđenjem da je iste te noći i Lejletul-kadr. Tako Ibn ebi Šejbe u Musanifu, El-Buhari u Tarihu i drugi bilježe da je ashab Zejd ibn Erkam upitan o Noći kadr, pa je odgovorio: „To je sedamnaesta noć ramazana, bez ikakve sumnje i izuzetka. To je noć u kojoj je objavljen Kur'an, i dan pobjede i dan kada su se sukobile vojske (U ovoj izjavi aluzija je na 41. ajet sure El-Enfal u kojem stoji: „...ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske“). (Dželaluddin es-Sujuti, Ed-Durr el-mensur et-tefsir bil-me'sur, Kairo, 2003, tom 15, str. 561.)

Abdullah ibn Mes'ud je rekao: „Tragajte za Lejletul-kadrom sedamnaeste noći ramazana, noći uoči Bedra, ili je tražite u dvadeset i prvoj noći ili u dvadeset trećoj noći. Noć kadr je u neparnoj noći ramazana.“ (Dželaluddin es-Sujuti, Ed-Durr el-mensur et-tefsir bil-me'sur, Kairo, 2003, tom 15, str. 561.)

Ibn Redžeb navodi: „Prenosi se od više ashaba da se Noć kadr treba tražiti u sedamnaestoj noći ramazana. To su obrazložili riječima: „U jutro nakon te noći desila se Bitka na Bedru.“ Ovo se prenosi od Alije, Ibn Mes'uda, Zejda ibn Erkama, Zejda ibn Sabita, Amra b. Hurejsa, r.a.“ (Dželaluddin es-Sujuti, Ed-Durr el-mensur et-tefsir bil-me'sur, Kairo, 2003, tom 15, str. 561.)

Ashab Zejd ibn Sabit, r. a., sedamnaeste noći mjeseca ramazana trudio se provoditi više vremena u ibadetu nego u bilo kojoj drugoj ramazanskoj noći. Govorio je: „U danu koji je uslijedio nakon ove noći Allah je rastavio kufr od imana, istinu od neistinu i ponizio je vođe nevjerstva.“ (Ibn Redžeb el-Hanbeli, Ljepote spoznaje..., str. 189.)

Ibn Redžeb spominje kako je imam Ahmed također skretao pažnju da se Lejletul-kadr traži u sedamnaestoj noći ramazana, te da su Medinelije smatrali da je Lejletul-kadr u sedamnaestoj noći ramazana, a Mekkelije nisu spavali u toj noći nego su činili umru. (Ibn Redžeb el-Hanbeli, Ljepote spoznaje..., str. 189.)

Navedeno zorno pokazuje da su učeniji i poznatiji ashabi povezivali veliku pobjedu muslimana protiv idolopoklonika na Bedru s Lejletul-kadr, što su dodatno argumentirali 41. ajetom sure El-Enfal u kojem se navodi da je Objava stigla Allahovom Poslaniku, a. s., na Dan pobjede odnosno na Dan kada su se sukobile dvije vojske: „I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske – a Allah sve može.“ (El-Enfal, 41).

Postupci selefi-salaha po ovom pitanju otkrivaju kako su oni vjerovali da Dan pobjede na Bedru i noć koja joj prethodi, a koju je Poslanik, a. s., u cijelosti proveo u ibadetu s molitvom Uzvišenom Allahu da muslimanima podari pobjedu, ima posebnu vrijednost tako da su smatrali da je u toj noći Lejletul-kadr obilježavajući je s pojačanim ibadetima i niko im to nije progovarao.

U tradiciji Bošnjaka muslimana Bitci na Bedru, u odnosu na Lejletul-kadr, posvećivala se ograničena pažnja. Ranije je u Sarajevu bio običaj da se organizira zaseban događaj povodom Lejletul-bedra tzv. Bedrija. U današnje vrijeme, koliko je meni poznato Bedriju organizira Vojno muftijstvo. Inače, u većini slučajeva povodom Lejletul-Bedra imam petkom, prije ili neposredno poslije sedamnaestog dana ramazana, posveti hutbu ili dio hutbe velikoj pobjedi na Bedru. Primijetio sam da čak i vodeći proselefijski učenjaci takav vid obilježavanja Bitke na Bedru dozvoljavaju. (Vidi: هل يجوز في ذكرى غزوة بدر افرادها بكلمة في المسجد؟, https://al-maktaba.org/book/31621/50585,)

Uz to, budući da su mnogi imami u Bosni i Hercegovini uobičajili prije teravih-namaza održati predavanje kako bi iskoristili pojačano prisustvo džematlija u džamiji podučavajući ih islamu, sedamnaeste noći ramazana običaj je da se skrene pažnja na Bitku na Bedru i njene pouke. Imajući u vidu da je Poslanik, a. s., koristio svaku priliku da podučava ashabe jasno je kako je takva praksa bosanskohercegovačkih imama sasvim u suglasju s Poslanikovom, a. s. tradicijom.

Također, uobičajeno je da se na nivou nekog medžlisa u jednoj ili dvije džamije organizira program povodom Bitke na Bedru na kojem se uz učenje Kur'ana, donošenje salavata, učenje prigodnih ilahija i dove obavezno održi predavanje o značaju Bitke na Bedru. Takvu vrstu okupljanja iz gore spomenutih razloga proselefijski alternativni tumači islama proglasili su ružnom novotarijom. S druge strane, kao što se na primjeru obilježavanja „Mevluda“ može vidjeti, islamski učenjaci poput Es-Sujutija, Ibn Hadžera el-Askalanija i drugih, ukoliko se ispoštuju svi propisi islama i čuva se od onoga što je pokuđeno, smatraju takva okupljanja lijepim običajem. Es-Sujuti kaže: „Osnova obilježavanja Mevluda, koja se sastoji u okupljanju muslimana, učenju Kur’ana, recitiranju veličanstvenih događaja u vezi s Vjerovjesnikovim, a. s., dolaskom na ovaj svijet te postavljanju sofre, ne pridodavajući spomenutom ništa što je pokuđeno, jeste jedan od lijepih običaja za koje će onaj ko ga bude prakticirao biti nagrađen, jer se takvim obilježavanjem Mevluda iskazuje poštovanje prema Vjerovjesniku, a. s., pokazuje radost i sreća zbog njegovog, a. s., rođenja.“ (Džalaluddin Es-Sujuti, Odgovori, izbor fetvi, El-kalem, Sarajevo, 2011, str. 13-14.)

Na sličan način se obilježavanjem Bitke na Bedru učenjem Kur'ana, donošenjem salavata i spominjanjem veličanstvene pobjede muslimana nad idolopoklonicima, pobjede Istine nad laži, iskazuje poštovanje Muhammedu, a. s., i njegovim vrlim ashabima učesnicima Bitke na Bedru. Dakle, „Predavanje“ povodom Bitke na Bedru nije ibadet od nekoga propisan da bi se neko obožavao, to niti je ko od bošnjačke uleme rekao niti napisao i daleko je od istine potvarati Islamsku zajednicu i njemu ulemu s tim u vezi. Drugo, „Predavanje“ ili „Večer Kur'ana“ povodom Bitke na Bedru organizira ne s ciljem veličanja dana u kojem se desila Bitka na Bedru i posvećivanja tog dana nekim specifičnim, od nekog propisanim ibadetom. „Predavanje“ povodom Bitke na Bedru organizira se s ciljem podučavanja drugih ljudi o velikoj pobjedi Poslanika, a. s., i njegovi ashaba nad idolopoklonicima. Ništa više od toga.

(Iz knjige Ramazanske rasprave koja je nedavno objavljena u izdanju Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka i El-Kalema, a može se nabaviti na „Ramazanskom salonu knjige“ u Gazi Husrev-begovoj biblioteci svaki radni dan od 3. do 28. marta 2025. godine.)