top of page

Hadisi o ranim haridžijama - duhovnim predcima modernih haridžija (vehabija)



Ezrek b. Kajs veli: „Borili smo se u Ehvazu protiv hararija, i dok sam bio na obali rijeke, jedan čovjek poče klanjati, a u ruci mu uzda njegove jahaće životinje. Potom ga životinja poče vući, a on je slijediti.“ Šu'ba, jedan od prenosilaca hadisa, kaže da je to bio Ebu Berza el-Eslemi. Kajs, dalje veli: „Tada jedan čovjek haridžija reče: 'Allahu moj, kazni ovog starca!' Kada je starac završio namaz, rekao je: 'Čuo sam vašu izjavu. Ja sam zajedno s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., učestvovao u šest, sedam ili osam vojnih pohoda i bio sam svjedokom njegovog olakšavanja. Meni je zaista draže da se vratim (kući) sa svojom jahaćom životinjom, nego da je pustim da se ona vrati sama u svoju staju, a meni učini poteškoću.'“


(Bilježi Buhari.)



1501. 1597 الْأَزْرَقُ بْنُ قَيْسٍ: كُنَّا بِالْأَهْوَازِ نُقَاتِلُ الْحَرُورِيَّةَ، فَبَيْنَا أَنَا عَلَى جُرُفِ نَهَرٍ إِذَ جاء رَجُلٌ فقام يُصَلِّي، فإِذَا لِجَامُ دَابَّتِهِ بِيَدِهِ فَجَعَلَتِ الدَّابَّةُ تُنَازِعُهُ وَجَعَلَ يَتْبَعُهَا، قَالَ شُعْبَة: هُوَ أَبُو بَرْزَةَ الْأَسْلَمِيُّ فَجَعَلَ رَجُلٌ مِنَ الْخَوَارِجِ يَقُولُ: اللَّهُمَّ افْعَلْ بِهَذَا الشَّيْخِ، فَلَمَّا انْصَرَفَ الشَّيْخُ قَالَ: إِنِّي سَمِعْتُ قَوْلَكُمْ، وَإِنِّي غَزَوْتُ مَعَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم سِتَّ غَزَوَاتٍ أَوْ سَبْعَ أو ثَمَانِيَ وَشَهِدْتُ بتَيْسِيرَه وَإِنِّي إِنْ كُنْتُ أرجِعَ مَعَ دَابَّتِي أَحَبُّ إِلَيَّ مِنْ أَنْ أَدَعَهَا تَرْجِعُ إِلَى مَأْلَفِهَا فَيَشُقُّ عَلَيَّ. البخاري (1211)



Bilježi se od Ebu Umame, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao da se ajet:


„Zažalit će nevjernici često što nisu postali muslimani“ odnosi na haridžije, kad budu vidjeli kako je Allah oprostio muslimanima, imamima i zajednici. Reći će: „Kamo sreće da smo bili muslimani.“


(Hadis navodi Taberani, 8/272.)


7038 ولهُ بخفى عن أبي أمامةُ رفعهُ: {رُبَمَا يَوَدُّ الَّذِينَ كَفَرُوا لَوْ كَانُوا مُسْلِمِينَ}[الحجر:2] "نزلتْ في الخوارج حين رأوا تجاوز اللهِ عنِ المسلمين وعنِ الأئمةِ والجماعةِ، قالُوا: يا ليتنا كنَّا مسلمينَ". الطبراني 8/272 (8048)، وقال الهيثمي 7/48: رواه الطبراني، وزكريا والراوي عنه لم أعرفهما.


Mus'ab ibn Sa'd pitao je svoga oca o riječima Allaha, dž.š.: „Reci: 'Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti...'“ , da li se odnose na haridžije, a on je rekao: „Ne, nego na Jevreje i kršćane. Jevreji su poricali Muhammeda, s.a.v.s., a kršćani Džennet, govoreći da u njemu nema ni hrane ni pića. Haridžije su oni koji krše zavjet nakon što je Allahu dat.“ Sa'd ih je zvao grešnicima.


(Predanje navodi Buhari, 4.728.)


7078 مصعب بنُ سعدٍ: سألتُ أبي عن قولهِ تعالى: {قُلْ هَلْ نُنَبِّئُكُمْ بِالأَخْسَرِينَ أَعْمَالاً} [الكهف:103] أهمُ الحروريةُ؟ قالَ: لا همُ اليهودُ والنصارىَ. أمَّا اليهودُ فكذَّبوا محمدًا صلى الله عليه وسلم، وأمَّا النصارى فكذَّبُوا بالجنةِ، قالوا لا طعام فيها ولا شراب، والحروريةُ الذين ينقضون عهدَ اللهِ من بعدِ ميثاقهِ، وكانَ سعدُ يسميهم الفاسقين. البخاري (4728).


Ibn Ebu Evf prenosi hadis koji direktno pripisuje Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, a glasi: „Haridžije su psi Džehennema!“


(Hadis bilježi Ibn Madža.)


ابنُ أبي أوفى: رفعه: "الخوارجُ كلابُ النارِ". ابن ماجة (173).


Zejd b. Vehb kazuje da je bio s Alijinom vojskom koja je krenula na haridžije, pa je Alija rekao: „O ljudi! Zaista sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'U mom umetu će se pojaviti ljudi koji će učiti Kur'an tako da vaše učenje Kur'ana, u poređenju s njihovim nije ništa, i vaš namaz u poređenju s njihovim namazom nije ništa, a i vaš post u poređenju s njihovim postom nije ništa. Učit će Kur'an računajući da će on biti u njihovu korist, a bit će protiv njih. On neće prelaziti njihovu ključnu kost. Iz islama će oni izlaziti baš kao što strijela prođe kroz lovinu. Kada bi vojska koja će ih ubiti znala šta im je za to (od nagrade) određeno jezikom njihovog vjerovjesnika, odustala bi od činjenja dobrih djela. Znak tome jeste to što će među njima biti čovjek koji će imati nadlakticu, a neće imati podlaktice. Na njegovoj nadlaktici bit će nešto poput bradavice na dojki i nekoliko bijelih dlaka. Vi ćete otići Muaviji i Šamljanima, a ostavit ćete ove ljude da zavladaju nakon vas u vašim porodicama i imovini. Tako mi Allaha, ja se nadam će oni biti oni koji će biti sa stadima koja su ljudi poslali na ispašu, jer su prolili krv koju je zabranjeno proliti i izvršili upad, pa idite (prema njima)!'“


Selema b. Kuhejl rekao je: „Zejd b. Vehb mi je pokazao lokaciju iza lokacije, sve dok nije rekao: 'Zatim smo prešli preko jednog mosta, te smo se susreli, a haridžijama je tada zapovijedao Abdullah b. Vehb er-Rasibi i rekao im: 'Bacajte koplja i isučite sablje iz korica, jer se doista bojim da vas ne počnu preklinjati (za sporazum) kao što su vas preklinjali na dan (sukoba kod mjesta) Harura', pa su se povukli i bacali koplja iz daleka i isukali svoje sablje, ali su ih (Alijini) ljudi izboli kopljima, tako da su ubijeni bili jedan preko drugog.


Tada su od Alijinih ljudi ubijena samo dvojica, pa je on rekao: 'Tražite među njima sakatoga!' I oni su ga tražili, ali ga nisu našli. Onda je Alija sam krenuo da ga traži, tako da je došao do nekih ljudi koji su bili ubijeni tako da su ležali jedan na drugom, pa je rekao: 'Izvadite ih!', i našli su ga prvog do tla. Alija je uzviknuo tekbir, a potom rekao: 'Istinu je rekao Allah, a Njegov Poslanik ju je saopćio!'


Prema njemu je krenuo Ubejda es-Selmani i rekao: 'Zapovjedniče vjernika, tako ti Allaha, osim Koga nema drugog boga, jesi li čuo ovaj hadis od Allahovog Poslanika?' 'Jesam, tako mi Onog osim Koga nema drugog boga', reče on. I ovaj je od njega tražio da se zakune tri puta, a on mu se svaki put zakleo.“


(Hadis bilježe Muslim i Ebu Davud.)


U drugoj verziji stoji: „I izvadili su ga iz blata ispod tijela ubijenih.“ Ebul-Vedi je rekao: „Kao da gledam u njega: Abisinac (crn), na njemu mali ogrtač srazrezom otpozadi, jedna mu ruka poput ženine dojke, na njoj nekoliko dlaka poput onih koje budu na repu gerbila.“


Ebu Merjem je rekao: „Svojedobno je taj sakati bio s nama u džamiji. Sjedili smo s njim i noću i danju. Bio je siromašan i viđao sam ga sa siromasima. Dolazio je s ljudima na hranu kod Alije, i ja sam mu dao ogrtač s kapuljačom (burnus). Zvali su ga Nafi s dojkom i na svojoj ruci imao je nešto poput ženine dojke, a na vrhu toga bilo je opet nešto poput bradavice na dojci. Na toj ruci imao je nekoliko dlačica poput mačijeg brka.“


(Hadis bilježi Ebu Davud.)


زيد بنُ وهبٍ: أنهُ كان في الجيشِ الذين كانًوا مع عليٍّ الذينَ سارُوا إلى الخوارجِ، فقال عليٌّ: أيُّها الناسُ! إني سمعتُ رسولَ اللهِ صلى الله عليه وسلم يقولُ: "يخرجُ قومٌ من أمتي يقرُءونَ القرآن ليست قراءتكُم إلى قراءتهم بشيءٍ ولا صلاتُكم إلى صلاتهم بشيءٍ ولا صيامكُم إلى صيامهم بشيءٍ، يقرءونَ القرآن يحسبونَ أنه لهم وهو عليهم، لا تجاوزُ صلاتُهم تراقيهم، يمرقونَ من الإسلام كما يمرقُ السهمُ من الرمية، لو يعلم الجيشُ الذين يصيبونهم ما قُضى لهمُ على لسانِ نبيهم لنكلُوا عن العمل وآيةُ ذلك أن فيهم رجلاً لهُ عضٌ ليس لهُ ذراعُ، على عضده مثلُ حلمة الثدي، عليه شعراتٌ بيضٌ، فتذهبون إلى معاويةَ وأهل الشامِ وتتركونَ هؤلاء القوم يخلفونكُم في ذراريكُم وأموالكُم، والله إني لأرجو أن يكونُوا هؤلاء القوم، فإنَّهُم قد سفكُوا الدم الحرامَ، وأغاروا في سرحِ الناسِ فسيروا"، قال سلمة بن كهيلٍ: فنزلني زيدُ بن وهبٍ منزلاً منزلاً، حتى قال: مررنا على قنظرةٍ فلمَّا التقينا وعلى الخوارجِ يومئذٍ عبدُ اللهِ بنُ وهبٍ الراسبي، فقال لهم: ألقُوا الرماحَ وسلُّوا سيوفكُم من جفونها، فإني أخافُ أن يناشدُوكم كما ناشدوكم يوم حروراء، فرجعُوا فوحشُوا برماحهم وسلُّوا السيوفَ، وشجرهُم الناسُ برماحهم، وقتل بعضهم على بعضٍ، وما أصيبَ يومئذٍ من الناسِ إلا رجلان، فقال عليٌّ: التمسُوا فيهم المخدج، فالتمسوه فلم يجدوهُ، فقام عليٌّ بنفسه حتى أتى ناسًا قد قتل بعضهم على بعضٍ، قال: أخرجُوهم فوجدوهُ مما يلي الأرض، فكبرُ ثمَّ قال: صدقَ اللهُ وبلغ رسولهُ، فقام إليه عبيدةُ السلماني فقال: يا أمير المؤمنين! الله الذي لا إله إلا هو أسمعت هذا الحديثَ من رسولِ اللهِ صلى الله عليه وسلم؟ قال: أي، واللهِ الذي لا إله إلا هو، حتى استحلفه ثلاثًا وهو يحلفُ لهُ. مسلم (1066)، وأبو داود (4768).


وفي روايةٍ: "واستخرجُوه من تحت قتلى في الطين، قال أبو الوضيء: فكأني أنظر إليه حبشيٌّ عليه قريطقٌ، لهُ إحدىَ يديهِ مثلُ ثدي المرأة عليها شعيرات مثلُ الشعيراتِ التي تكونُ على ذنب اليربوع". قال أبو مريم: إن كان ذلك (المخدجُ) لمعنا يومئذٍ في المسجدِ نجالسُه بالليلِ والنهارِ، وكان فقيرًا ورأيتُه مع المساكين يشهدُ طعامَ عليٍّ مع الناسِ، وقد كسوتُه برنسًا، وكان يسمّى نافعًا ذا الثدية، وكان في يده مثل ثدي المرأةِ، على رأسهِ حلمةُ مثلُ حلمةِ الثدي، عليه شعيراتٌ مثلُ سبالة السنورِ. أبو داود (4769).


Abdullah b. Ebu Rafi kazuje: „Kad su harurije (Harurije – rana sekta, ogranak haridžija.) ustali protiv Alije i rekli: 'Nikome sud ne pripada osim Allahu!', Alija je rekao: 'Ovo su riječi istine kojima se želi postići laž! Zaista nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao ljude čiji opis baš prepoznajem u ovima. Govore istinu jezicima svojim, ali ona im ne prelazi ni ovo', i pokazao je na svoje grlo. 'Oni spadaju u ona Allahova stvorenja koja su Mu najomraženija. Među njima je i jedan crn čovjek čija je jedna ruka kao ovčije vime (ili bradavica dojke).' Kad ih je Alija ubio, rekao je: 'Pogledajte (gdje je)!' I oni su pogledali gdje bi mogao biti, ali nisu našli ništa. On im je dva ili tri puta rekao: 'Vratite se, jer, tako mi Allaha, ja nisam slagao, niti je meni rečena laž!' Zatim su ga našli u nekoj ruševini, donijeli ga i stavili pred njega.“


(Hadis bilježi Muslim.)


أبو سعيد: سُئل عن الحرورية، هل سمعتَ النبيَّ صلى الله عليه وسلم يذكرُها؟ قال: لا أدري من الحروية، ولكني سمعتُهُ صلى الله عليه وسلم يقولُ: "يخرجُ في هذه الأمةِ، ولم يقل منها، قومٌ تحقرون صلاتكُم مع صلاتهم، يقرءون القرآن لا يجاوزُ حلوقهُم أو حناجرهُم، يمرقون من الدين مروقَ السهم من الرَّميَّة، فينظرُ الرامي سهمهُ إلى نصلهِ إلى رصافهِ، فيتمارى في (الفوقة)، هل علق بها من الدمِ شيءٌ". البخاري (6931)، ومسلم (1064)، ومالك 1/106-107 (273).


Ibn Abbas, r.a., pripovijeda: „Kad se pojavila sekta harurija (Harurije – rana sekta, ogranak haridžija.) došao sam do Alije, r.a., pa mi reče: 'Idi kod njih', pa sam obukao najbolji jemenski ogrtač.'“ Ebu Zumejl veli: „Ibn Abbas, r.a., je bio lijep i grlat.“ Ibn Abbas, r.a., veli: „Kad sam stigao kod njih rekoše mi: 'Dobro došao, Ibn Abbase! Kakav ti je ovo ogrtač?' 'Šta mi nedostaje? Vidio sam kako Allahov Poslanik, s.a.v.s., oblači naljepše ogrtače.'“ (Bilježi ga Ebu Davud.)


ابْنُ عَبَّاسٍ قَالَ لَمَّا خَرَجَتِ الْحَرُورِيَّةُ أَتَيْتُ عَلِيًّا فَقَالَ: ائْتِ هَؤُلاءِ الْقَوْمَ فَلَبِسْتُ أَحْسَنَ مَا يَكُونُ مِنْ حُلَلِ الْيَمَنِ، قَالَ أَبُو زُمَيْلٍ: وَكَانَ ابْنُ عَبَّاسٍ رَجُلاً جَمِيلاً جَهِيرًا، قَالَ فَأَتَيْتُهُمْ، فَقَالُوا، مَرْحَبًا بِكَ يَا أبا عَبَّاسٍ مَا هَذِهِ الْحُلَّةُ قلت: مَا تَعِيبُونَ عَلَيَّ لَقَدْ رَأَيْتُ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَحْسَنَ مَا يَكُونُ مِنَ الْحُلَلِ. أبو داود (4037)، حسنه الألباني في "صحيح أبي داود".


Ebu Seid bio je upitan o harurijama: „'Jesi li čuo da ih Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje?' 'Ne znam ko su harurije', reče on, 'ali sam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'U ovom će se umetu pojaviti', a nije rekao od njih će biti, 'ljudi čiji će namaz biti takav da ćete vi svoj namaz omalovažavati u poređenju s njihovim. Oni će učiti Kur'an, ali on neće prelaziti njihova grla', ili je rekao: '...njihove grkljane.' 'Iz vjere će izlaziti poput strijele koja prođe kroz pogođenu lovinu: strijelac pogleda u svoju strijelu; u njen šiljak, pa u tetivu kojom je učvršćen šiljak, pa pomisli da bi možda moglo biti malo krvi na donjem dijelu strijele (gdje je urez za tetivu), pa ne nađe ništa.'“


(Hadis bilježe: Buhari, Muslim i Malik.)


U drugoj verziji stoji: „Dok smo bili kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je dijelio plijen, došao mu je Zul-Huvejsira, a on je čovjek iz Benu Temima, i rekao: 'Allahov Poslaniče, budi pravedan!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Teško tebi, a ko će biti pravedan ako neću ja!'“


(Hadis bilježe Buhari i Muslim.)


U drugoj verziji stoji: „Propao bih i na gubitku bio ako ne bih pravedan bio!“


(Ovo bilježi Muslim.)


U drugoj verziji stoji da je Ebu Seid rekao: „Dok je bio u Jemenu, Alija je poslao malo neobrađenog zlata i on ga je podijelio četverici: Akreu b. Habisu el-Hanzaliju, Ujejni b. Bedru el-Fezariju, Alkami b. Ulaseu el-Amiriju i Zejdulhajlu et-Taiju. Kurejšije i ensarije su se zbog toga naljutili i rekli su: 'On daje prvacima Nedžda, a nas izostavlja!' 'Ja ih samo želim pridobiti', reče (Resulullah). Onda se pojavi jedan čovjek upalih očiju, visokih očnih jagodica, isturena čela, guste kovrdžave i kratke brade i kratko ošišan, pa reče: 'Muhammede, boj se Boga!' 'Ko se onda pokorava Allahu', reče on, 'ako ja griješim! Zar da mi On povjeri sve ljude na Zemlji, a ti nemaš povjerenja u mene?' Jedan čovjek, mislim da je to bio Halid b. Velid, tražio je da ga ubije, ali mu je (Resulullah) to zabranio, a kad je onaj otišao, on reče: 'Od potomaka ovoga, ili: 'U potomstvu ovog (čovjeka)...', 'bit će ljudi koji će čitati Kur'an a on neće prelaziti njihove grkljane. Oni će izlaziti iz vjere kao što strijela prostrijeli ulovljenu životinju. Ubijat će muslimane, a ostavljati idolopoklonike. Ako ih ja stignem, sigurno ću ih poubijati, kao što je (narod) Ad uništen.'“


(Hadis bilježe: Buhari, Muslim, Ebu Davud i Nesai.)


U drugoj verziji stoji: „Rekao je Ebu Seid: 'Svjedočim da sam ovo čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I svjedočim da se Alija borio protiv njih, a ja sam bio s njime. I naređeno je da se potraži taj čovjek, pa se tragalo za njim i nađen je. Onda je donesen, tako da sam ga ja pogledao i vidio da je onakav kakvim ga je opisao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.'“


(Hadis bilježe Buhari i Muslim.)


U drugoj verziji, sličnoj ovoj, stoji: „Zar nemate povjerenja u mene, a ja sam povjerenik Onoga Koji je na nebesima?! Meni dolaze vijesti s neba i ujutru i navečer!“


U toj verziji, sličnoj ovoj, stoji: „Čovjek se zatim udalji, a Halid b. Velid upita: 'Allahov Poslaniče, hoću li mu odrubiti glavu?' 'Nemoj, možda on klanja!', reče (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem), a Halid doda: 'Koliko je klanjača koji jezicima izgovaraju ono što im nije u srcima?' 'Meni nije naređeno da zavirujem u ljudska srca, niti da otvaram njihove utrobe!', reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, gledajući za njim dok je odlazio, i doda: 'Među potomcima ovog čovjeka pojavit će se oni koji će tečno učiti Allahovu knjigu...'“


(Hadis bilježe Buhari i Muslim.)


U drugoj pak verziji stoji: „...pa se njemu obratio Omer i rekao: 'A da mu odsiječem glavu, Allahov Poslaniče?!' 'Ne', reče on. Onda se njemu obratio Halid, Allahova Sablja, i rekao: 'A da mu ja odsiječem glavu, Allahov Poslaniče?!' 'Ne', reče i njemu.“


(Ovo bilježi Muslim.)


9752. U drugoj verziji navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo neke ljude iz njegovog umeta koji će se pojaviti u jednoj frakciji čije je obilježje brijanje glave. Rekao je: „Oni su najgora stvorenja“, ili je rekao: „...među najgorim stvorenjima.“ „Ubit će ih jedna skupina koja je najbliža istini.“


(Hadis bilježi Muslim.)


Kod Nesaija, kao predanje Ebu Berzea stoji slično, a u njemu stoji: „Njihovo je obilježje brijanje glave. Neprestano će se pojavljivati sve dok se posljednji među njima ne pojavi s Mesihom Dedžalom.“


(Ovo bilježi Nesai.)


أبو سعيد: سُئل عن الحرورية، هل سمعتَ النبيَّ صلى الله عليه وسلم يذكرُها؟ قال: لا أدري من الحروية، ولكني سمعتُهُ صلى الله عليه وسلم يقولُ: "يخرجُ في هذه الأمةِ، ولم يقل منها، قومٌ تحقرون صلاتكُم مع صلاتهم، يقرءون القرآن لا يجاوزُ حلوقهُم أو حناجرهُم، يمرقون من الدين مروقَ السهم من الرَّميَّة، فينظرُ الرامي سهمهُ إلى نصلهِ إلى رصافهِ، فيتمارى في (الفوقة)، هل علق بها من الدمِ شيءٌ". البخاري (6931)، ومسلم (1064)، ومالك 1/106-107 (273).


وفي رواية: بينما نحنُ عند النبيِّ صلى الله عليه وسلم وهو يقسم قسمًا، أتاهُ ذو الخويصرةِ، وهو رجلٌ من بني تميم، فقال: يا رسولَ اللهِ! اعدلْ؟ فقال صلى الله عليه وسلم: "ويلك ومن يعدلُ إذا لم أعدل". البخاري (3610)، ومسلم (1064) 148.


وفي أُخرى: "قد خبتُ وخسرتُ إن لم أعدل". مسلم (1064) 148.


وفي أخرى: قال: أبو سعيدٍ: فأشهدُ أني سمعتُ هذا من رسولِ اللهِ صلى الله عليه وسلم، وأشهدُ أنَّ عليًا قاتلهُم وأنا معهُ، فأمر بذلك الرجلُ، فالتُمس فوُجد، فأُتي به حتى نظرتُ إليه على نعتِ النبيِّ صلى الله عليه وسلم. البخاري (3610)، ومسلم (1064) 148.


وفي أخرى: قال أبو سعيدٍ: بعث عليٌّ وهو باليمنِ إلى النبيِّ صلى الله عليه وسلم بذهيبة في تربتها، فقسَّمها بين أربعةٍ بين الأقرعِ بن حابسٍ الحنظلي، وبين عيينة بن بدرٍ الفزاري، وبين علقمةَ بن علاثة العامري، وبين زيد الخيلِ الطائي، فتغضبت قريشٌ والأنصارُ، فقالُوا: يعطيهِ صناديدَ أهلِ نجدٍ ويدعنا، قالُ: إنما أتألفُهُم، فأقبل رجلٌ غائرُ العينين، ناتئُ الجبين، كثُّ اللحيةِ، مشرفُ الوجنتينِ، محلوقُ الرأسِ، فقال: يا محمَّدُ! اتق اللهَ، قال: "فمن يطيعِ الله إذا عصيتُهُ؟ فيأمنني على أهلِ الأرض ولا تأمنوني" فسألَ رجلٌ من القومِ قتلهُ، أراهُ خالدَ بن الوليدِ، فمنعهُ، فلمَّا ولى قال: إنَّ من ضئضئ هذا قومًا يقرءُونَ القرآنُ لا يجاوزُ جناجرهُم، يمرقون من الإسلامِ مروقَ السَّهم من الرَّميَّةِ، يقتلونَ أهلَ الإسلامِ، ويدعُون أهلَ الأوثانِ، لئن أدركتُهُم لأقتلنَّهُم قتل عادٍ. البخاري (3344)، ومسلم (1064) 143، وأبو داود (4764)، والنسائي 5/8788.


وفي أخرى: "ألا تأمنوني وأنا أمين من في السماءِ، يأتيني خبرُ السماءِ صباحًا ومساءً بنحوه، وفيه: ثم ولى الرجلٌ فقال خالدُ بنُ الوليدِ: يا رسولَ اللهِ! ألا أضربُ عنقهُ؟ فقال: "لا، لعلَّهُ أن يكونَ يُصلي"، قالَ خالدُ: كم من مصلٍ يقولُ بلسانهِ ما ليس في قلبهِ، فقال صلى الله عليه وسلم: "إني لم أؤمر أن أنقب على قلوبِ الناسِ، ولا أشقَّ بطونهم، ثم نظر إليه وهو مقفٍ، فقالَ: يخرجُ من ضئضئٍ هؤلاء قومٌ يتلون كتاب الله رطبًا". البخاري (4351)، ومسلم (1064) 144.


في أخرى: فقام إليه عمرُ، فقالَ: يا رسولَ اللهِ! ألا أضربُ عنقهُ! فقال: "لا"، فقام إليه خالدُ سيفُ اللهِ، فقال: يا رسولَ اللهِ! ألا أضرب عنقهُ؟ قالَ: "لا". مسلم (1064) 145.


في أخرى: أنَّ النبيَّ صلى الله عليه وسلم ذكر قومًا يكونونَ في أمتهِ يخرجونَ في فرقةٍ من الناسِ سيماهُم التحالقُ، قال: "هم شرُّ الخلقِ، أو من شرِّ الخلقِ، يقتلُهُم أدنى الطائفتين إلى الحقٍ". مسلم (1065).


للنسائي عن أبي برزة نحوه وفيه: "سيماهُم التحليقُ، لا يزالواَ يخرجونَ حتى يخرجُ آخرهم مع المسيح الدجالِ". النسائي 7/119-121.


Enes kazuje: „Neki čovjek išao je u bitke zajedno s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i kad bi se vratio, sišao bi sa svoje jahalice i zaputio se u džamiju. U njoj bi dugo klanjao, tako da su Vjerovjesnikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi mislili da je on u odnosu na njih odlikovaniji.


Jednog je dana ovaj čovjek prošao pored Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je Poslanik, s.a.v.s., sjedio sa svojim ashabima. Tada je neko od ashaba rekao: 'Allahov Poslaniče, to je taj čovjek! Ili je pozvan, ili je došao sam od sebe?'


Kada ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio, dok je prilazio, rekao je: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, među njegovim očima ima crnilo od šejtana.'


Kada je ovaj čovjek stao kod mjesta gdje su ljudi sjedili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: 'Jesi li, kad si stao kod ovog mjesta gdje sjedimo, pomislio: 'Među ovim ljudima nema boljeg od mene?!''


'Jesam', reče, a zatim se udalji, te ode u kraj džamije, nacrta svojom nogom liniju (na tlu džamije), prilijepi nožne članke jedan uz drugi i stade klanjati.


Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: 'Ko će od vas ustati, doći do ovog čovjeka i ubiti ga?' Tada ustade Ebu Bekr, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga (nakon što se vratio) upita: 'Jesi li ubio čovjeka?' 'Zatekao sam ga da klanja, pa sam se plašio da ga ubijem', odgovori. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet upita: 'Ko će od vas ustati, otići do ovog čovjeka i ubiti ga?' Tada ustade Omer i reče: 'Ja ću!' Uze svoju sablju, ali zateče čovjeka da klanja, te se i on vrati. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita Omera: 'Jesi li ubio čovjeka?' Omer reče: 'Allahov Poslaniče, zatekao sam ga da klanja, pa sam se plašio da ga ubijem!' Onda Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet upita: 'Ko će od vas ustati, otići do ovog čovjeka i ubiti ga?' 'Ja ću', reče Alija. 'Ti si za to, samo ako ga zatekneš tamo', reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. I Alija ode prema čovjeku, ali ga ne nađe tamo. 'Jesi li ubio čovjeka', upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a Alija reče: 'Ne znam gdje se zaputio!' 'Ovo je prvi (šejtanski) rog koji se pojavio u mome umetu, a da ga je ubio, nikad se u mome umetu ne bi desilo neslaganje između bilo koja dva čovjeka', reče on.“


(Hadis bilježi Ebu Ja'la el-Mevsili.)


أنس: أنَّ رجُلاً كان يغزو مع النبيِّ صلى الله عليه وسلم فإذا رجعَ وحطَّ عن رحله عمد إلى المسجدِ، فجعل يُصلي فيه يطيلُ الصلاةَ، حتى جعلَ أصحاب النبيِّ صلى الله عليه وسلم يرون أنَّ لهُ فضلاً عليهم، فمرَّ يومًا والنبيُّ صلى الله عليه وسلم قاعدٌ في أصحابهِ، فقال لهُ بعضُ أصحابهِ: يا رسولَ اللهِ! هو ذاك الرجلُ، فإمَّا أرسل إليهِ، وإمَّا جاءَ من قبل نفسهِ، فلمَّا رآهُ صلى الله عليه وسلم مقبلاً قال: "والذي نفسي بيدهِ إنَّ بين عينيهِ (سفعةٌ) من الشيطان"، فلمَّا وقف على المجلس قال لهُ صلى الله عليه وسلم: "أقلت في نفسكَ حين وقفتَ على المجلسِ ليس في القوم خيرٌ مني؟". قالَ: نعم، ثم انصرفَ فأتى ناحيةً من المسجدِ فخطَّ خطًا برجلهِ، ثم صفَّ كعبيه. فقام يُصلي، فقال صلى الله عليه وسلم: "أيكُم يقومُ إلى هذا فيقتلهُ؟" فقام أبو بكرٍ، فقال صلى الله عليه وسلم: "أقتلتَ الرجلَ"؟ قال وجدتُهُ يُصلي فهبتُهُ، فقال صلى الله عليه وسلم: "أيكُم يقومُ إلى هذا فيقتلهُ؟". قالَ عمرُ: أنا، وأخذ السيف فوجدهُ يصلي فرجعَ، فقالَ صلى الله عليه وسلم لعمر: "أقتلت الرجلَ؟". قالَ: يا رسولَ اللهِ! وجدتُهُ يصلي فهبتهُ، فقال صلى الله عليه وسلم: "أيكُم يقومُ إلى هذا فيقتلهُ؟" قال عليٌّ: أنا، قال صلى الله عليه وسلم: "أنت لهُ إن أدركتهُ" فذهبَ عليٌّ فلم يجدهُ، فقالَ صلى الله عليه وسلم: "أقتلتَ الرجلَ؟" قالَ: لم أدرِ أين سلك، فقالَ صلى الله عليه وسلم: "إنَّ هذا أولُ قرنٍ خرجَ في أمتي، لو قتلهُ ما اختلفَ في أمتي اثنانِ". أبو يعلى 6/340-342 (3668).


Ibn Omer kazuje da su mu u doba smutnje u vezi s Ibn Zubejrom došla dva čovjeka i rekla: „'Ljudi su napravili ovo što vidiš, a ti si Ibn Omer, drug (ashab) Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, pa šta te sprečava da iziđeš (u borbu)?' 'Sprečava me to što mi je Uzvišeni Allah učinio haramom krv moga brata muslimana', odgovori on. 'A zar Allah nije kazao: 'I borite se protiv njih sve dok smutnje (širka) ne nestane...'' (El-Bekara, 193), priupitaše. Ibn Omer tada reče: 'Mi smo se borili dok smutnja nije nestala i vjera se samo Allahu ispovijedala, a vi se želite boriti kako bi smutnja bila, i kako bi se vjera nekom drugom, mimo Allaha, ispovijedala.'“


(Hadis bilježi Buhari.)


ابنُ عمر: وقالَ لهُ رجلانِ في فتنة ابن الزبيرِ: إنَّ الناسَ صنعُوا ما ترى وأنت ابنُ عمر وصاحبُ رسولُ اللهِ صلى الله عليه وسلم، فما يمنعكَ أن تخرجَ؟ فقال: يمنعني أنَّ الله تعالى حرَّمَ عليَّ دمَ أخي المسلمِ، قال: ألم يقلُ اللهُ š وَقَاتِلُوهُمْ حَتَّى لاَ تَكُونَ فِتْنَةٌ [البقرة: 193] فقالَ ابنُ عمرَ: قد قاتلنا حتى لم تكُن فتنةٌ وكان الدينُ لله، وأنتمُ تريدون أن تقاتلُوا حتى تكون فتنةٌ ويكون الدينُ لغير اللهِ. البخاري (4513).


 
 
bottom of page