IMAM EBU HAMID MUHAMMED EL-GAZALI
S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog
Zatraživši pomoć i podršku od Allaha, velimo: Hvala Allahu, Stvoritelju, Koji poslije smrti u život vraća, Koji radi šta je Njemu volja, Posjedniku Arša veličanstvenog, Koji kažnjava žestoko, Koji odabrane robove vodi Pravim i sigurnim putem, Koji je blagodaran prema njima nakon što posvjedoče Njegovu jednoću, tako što im čuva vjerovanje od tmina sumnji i kolebanja, Koji ih navodi, pomaže i podržava da slijede Njegovog odabranog poslanika Muhammeda – sallallahu alejhi ve sellem – i da se povode za njegovim plemenitim i počastvovanim ashabima, Koji im se očituje u Svome Zatu i djelima, preko Svojih lijepih opisa, a koja mogu pojmiti samo oni koji slušaju i koji su prisebni.
Tevhid
Sebe robovima predstavlja na sljedeći način: Jedan je, po Svojoj Biti, i nema sudruga. Jedinstven je, i nema Sebi sličnog. Neprolazan je, bez oponenta. Izdvaja se po tome što nema nikoga ko bi Mu parirao. Oduvijek je, i bez da je iko prije Njega postojao. Vječan je, i bez početka. Njegovo postojanje je trajno, i bez kraja. Vječan je, i bez da će proći. On je Onaj Koji sve neprekidno obdržava (el-Kajjum). Stalan je, i neće Ga proći.
Oduvijek je i zauvijek sa svojstvima i atributima veličanstvenosti. Okončanje vremena i iščeznuće životnih razdoblja Ga ne primorava na iščeznuće i okončavanje. Naprotiv, „On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!“ (Hadid, 3)
Tenzih – transecedncija
Allah nije materijalno tijelo koje posjeduje formu. Nije ni supstancija koja posjeduje opseg i količinu. Nije ni poput fizičkih tijela kojima se mogu odrediti količina i koja su podložna djelidbi. Nije supstancija, niti Ga supstancija može obuhvatiti. Nije ni akcidencija, niti Ga akcidencija može obuhvatiti. Povrh svega, ne liči ni na bilo kojeg egzistenta, niti bilo koji egzistent liči na Njega. „Niko nije kao On!“ (Šura, 11) Ni On nije poput nekoga. Ne određuju Ga mjerne jedinice, niti Ga obuhvataju mjesta. Ne obuhvataju Ga ni smjerovi. Ne obujmljuju Ga ni nebesa ni Zemlja.
Učinio je istiva nad Aršom na način na koji je to saopštio, u smislu u kojem je On želio, i to bez fizičkog kontakta, bez zasjedanja, bez zauzimanja mjesta, bez spuštanja, bez premještanja. Njega Arš ne nosi. Naprotiv, suptilnost Njegove moći nosi Arš i meleke koji ga nose, a koji su svi potčinjeni u Njegovoj vlasti. On je iznad i Arša i nebesa, te iznad svake stvari i svega do najdubljih granica i dijelova Zemlje. Činjenica da je iznad svega toga Ga ne čini bližim Aršu i nebesima, kao što Ga i ne čini udaljenijim od Zemlje i tla. Naprotiv toga, On je udaljen od Arša i nebesa, isto kao što je udaljen od Zemlje i tla. On je, unatoč tome, blizu svakome egzistentu. On je bliži čovjeku od njegove žile kucavice. „On nad svim bdi.” (Sebe’, 47)
Tako, jer Njegova blizina nije poput blizine fizičkih tijela, kao što Njegova suština nije poput suštine fizičkih tijela. On se ne ovaploćuje ni u šta, niti se u Njega ovaploćuje bilo šta. Uzvišen je od toga da Ga obuhvata bilo koje mjesto, baš kao što je uzvišen od toga da bude ograničen vremenom. Dapače, On je postojao i prije nego je stvorio vrijeme i mjesto. A sada je, kakav je i oduvijek bio. Po svojim svojstvima, u potpunosti se razlikuje od Svojih Stvorenja. S Njegovom Biti (Zat) se ne može ništa ujedniti, niti se Njegova Bit može sjediniti s nečim drugim. Uzvišen je od toga da bi bio podložan promjeni i premještanju s mjesta na mjesto.
Stvari koje nastaju iz nepostojanja ne zauzmite mjesto u Njemu i nesreće ga ne pogađaju. On je, naprotiv, oduvijek sa Svojim svojstvima veličanstvenosti daleko od toga da doživi kraj, te također sa Svojim svojstvima savršenstva nema potrebu da mu se ona dodatno usavršavaju. Takav je po Svojoj Biti, da su razum u mogućnosti da spozna Njegovo postojanje. U džennetu će Ga dobri i čestiti vidjeti očima. Gledat će u Njegovo „lice“, a što će im biti nagrada i milost od Njega. To će biti Njegovo upotpunjenje blagodati prema njima.
Život (hajat) i moć (kudret)
On Uzvišeni je Vječnoživi, Svemoćni, Silni, Onaj Koji sve nadvladava, Kojeg ne pogađaju nemoć i neuspjeh. Ne obuzimaju ga ni drijemež ni san. Ne prijete mu ni nestanak ni smrt. On je posjednik sve vlasti i na Zemlji i na nebesima, slave i siline. Njemu pripadaju autoritet i moć, snaga, stvaranje i naredba. Nebesa su u Njegovoj moći smotana, a sva stvorenja su u Njegovovoj moći potčinjena. Bez ičijeg upliva, samostalno je stvorio stvorenja iz ničega i izumio ih. On je jedini Koji je jedinstven i Kome nema premca u stvaranju i jedinstvenom izvođenju u postojanje. Stvorio je stvorenja i njihova djela. Odredio im je svima opskrbu i trenutke preseljenja s ovog svijeta. Ništa od onog što je stvorio ne može izaći izvan Njegove vlasti, niti upravljanje svim stvarima može iskliziti iz Njegove moći. Ne može se pobrojati šta sve On može i dokle seže Njegova moć, a znanju Njegovome se ne može odrediti krajnja granica.
Znanje (‘ilm)
On ama baš sve zna. Znanjem Svojim obuhvata sve što ono se događa, od najudaljenije utrobe Zemlje, pa sve do najuzvišenijih kata nebesa. On je Sveznajući Čijem znanju ne promiče ni koliko jedna trunka, ni na nebesima ni na Zemlji. Dapače, On zna miljenje crnog mrava po ogromnoj stijene u mrkloj noći. Zna pokrete praške po zra- ku. Zna sve ono što je zatajeno i skriveno. Dopire Svojim oduvječnim i zauvječnim znanjem kojim je oduvijek i zauvijek opisan, i do misli koje se jave u srcu, ideja koje kolaju i tajni skrivenih, a ne znanjem koje nastaje i koje se javlja u Njegovoj Biti putem utjelovljenja i lociranja.
Volja (irada)
Sve se događa Njegovom voljom. Svi događaji i pojave su pod Njegovom upravom i kontrolom. Ništa se ne događa, ni na Zemlji ni na nebesima, bilo malo ili veliko, dobro ili zlo, korisno ili štetno, vjera ili nevjera, spoznaja ili poricanje, uspjeh ili poraz, blagostanje ili oskudica, pokornost ili nepokornost, osim Njegovim predoređenjem i Njegovom odlukom, i u skladu s Njegovom mudrošću i Njegovim htijenjem. Stoga, ono što On želi, to i biva, a ono što On ne želi, to i ne biva. Ni skretanje pogleda onoga koji gleda, niti misao onoga koji se zamisli ne izmiču volji Njegovoj. Dapače, On je Taj Koji sve stvara iz ničega (el- Mubdi’u), Koji nakon smrti daje novo postojanje (el-Mu’idu), Koji čini sve što Mu je volja. Njegova zapovijed se ne može opozvati, a Njegovo predodređenje se ne može spriječiti. Čovjek može samo uz Njegovu pomoć i milost pronaći način da izbjegne da Mu ne bude nepokoran.
Čovjek je mogućnosti da Mu bude pokoran samo uz Njegovo htijenje i Njegovu volju. Kad bi se skupili ljudi, džini, meleki i šejtani na ovome svijetu da pokrenu jedan atom, ili da ga zaustave, uistinu to ne bi mogli učiniti ukoliko On to ne bi želio i htio. Njegova volja, kao i svi ostali Njegovi sifati, vezana je za Njegov Zat. Opisuje se na taj način da oduvijek posjeduje volju, i da je još u praiskonu želio da se dogode stvari u njihovim vremenskim periodima koja im je odredio. One se i događaju u tim svojim vremenskim periodima, i to prema onome kako je On još u praiskonu želio, ni prije ni poslije. Dapače, događaju se shodno Njegovome znanju i Njegovoj volji, bez ikakvih preinaka i promjena. Sve stvari uređuje bez da Mu je potrebno da o Njima podrobno razmišlja i da očekuje pogodnu priliku. Stoga, Njega bavljenje jednim ne odvlači od bavljenja nečim drugim.
Sluh (sem’) i vid (besar)
On Uzvišeni je Onaj Koji sve vidi i Koji sve čuje. Ama baš sve vidi i sve čuje. Ništa ne izmiče Njegovome čuvenju, pa makar bilo i nešto skriveno. Ništa nije skriveno ni Njegovome viđenju, pa makar bilo i jako sitno. Udaljenost nije prepreka Njegovom čuvenju, niti tama onemogućuje Njegovo viđenje. Vidi bez zjenice i očnih kapaka, čuje bez ušnih kanala i ušiju, kao što zna bez srca. Kažnjava bez ekstremiteta. Stvara bez instrumenata. Jer, Njegova svojstva ne sliče svojstvima stvorenja, baš kao ni što Njegova bit ne sliči biti stvorenja.
Govor (kelam)
On Uzvišeni posjeduje svojstvo govora. Naređuje i zabranjuje, obećava i prijeti govorom koji je oduvijek i koji je vječan, i koji je vezan za Njegovu bit. Ne sliči govoru stvorenja, niti je sačinjen od zvuka koji nastaje strujanjem vazduha ili podrhtvavanjem grla, i od glasa koji nastaje sklapanjem usana i pokretanjem jezika. Kur’an, Tevrat, Indžil i Zebur su Njegove knjige, objavljene Njegovim poslanicima, alejhimusselam. Kur’an se recituje jezicima. Zapisan je u Mushafima i pamćen u srcima. No, i pored toga, vječan je i vezan za Bit Uzvišenog Allaha.
Premještanjem u srca i na stranice, ne podliježe odvajanju i rastavljanju. Musa, alejhisselam, je čuo Allahov govor, ali bez zvuka i glasova, kao što će dobri i bogobojazni (ebrar) vidjeti Zat Uzvišenog Allaha na ahiretu, ali ne kao neku supstanciju ili akcidenciju. Budući da posjeduje ta svojstva, On je Živi, Sveznajući, Svemogući, Posjednik volje, Svečujeći, Svevideći, Posjednik govora, i to preko Svog života, moći, znanja, volje, sluha, vida, govora, a ne preko samog Zata.
Njegova djela (el-ef’alu)
Sve što postoji, osim Njega Slavljenog i Uzvišenog, jeste nastalo Njegovim djelovanjem, proisteklo iz Njegove pravde, i to na najljepši, najsavršeniji, najpotpuniji i najuravnoteženiji način. On je mudar u Svojim postupcima i pravedan u Svojim odlukama. Njegova se pravda ne može porediti s pravdom ljudi, jer je moguće da se zamisli da čovjek počini nepravdu prilikom uplitanja u vlast druge osobe. No, nije moguće da se zamisli da Uzvišeni Allah čini nepravdu, jer ionako nikome osim Njega vlast i ne pripada, pa da Njegovo uplitanje u to predstavlja nepravdu. Sve osim Njega, i ljudi, i džini, i meleki, i šejtani, i nebesa, i Zemlja, i životinje, i biljke, i minerali, i supstancije, i akcidencije, i spoznajno, i osjetilno, jeste nastalo.
On je sve to stvorio iz ničega moći Svojom. Sve je to stvorio iz ničega, jer je u praiskonu – ezelu – postojao samo On. Ništa nije postojalo uz Njega, pa je stvorio stvorenja nakon toga, kako bi pokazao Svoju moć i ostvario Svoju volju koja je prethodila, te kako bi ostvario datu riječ u praiskonu, a nikako zato što Mu je to neophodno i što ima potrebu za tim. On Uzvišeni stvara, izvodi u postojanje i obavezuje robove iz milosti i dobrote, a ne iz obaveze. Obilno im udjeljuje blagodati i dobra, ali ne zbog toga što je to nužno. Njemu pripadaju milost, dobrota, blagodat i zahvalnost, jer je on u mogućnosti da ljude kazni na razne načine, i da ih iskuša raznoraznim bolestima i nedaćama. Kad bi to i učinio, bila bi Njegova pravda, i ne bi bilo ništa ružno od Njega i nepravedno.
Silni i Veličanstveni Allah nagrađuje robove Svoje za njihovu pokornost na osnovu velikodušnosti i obećanja, ne na osnovu toga što oni to zaslužuju i što je to Njegova obaveza, jer niko nad Njim ne polaže nikakvo pravo, niti se može čak i pretpostaviti da On nepravdu čini! Svoje pravo na to da Mu se bude pokorno je propisao kao obavezu ljudima preko jezika Svojih vjerovjesnika, alejhimusselam. To nije nešto do čega se može doći samim razumom. On je, međutim, slao poslanike, te je na njihovu iskrenost ukazivao očevidnim i jasnim nadnaravnim čudima, mudžizama. Oni su dostavili Njegove naredbe i zabrane, obećanja i prijetnje. Stoga, dužnost je ljudima da povjeruju u ono što su oni dostavili!
Značenje drugog dijela kelime-i šehadeta, tj. svjedočenja poslanstva poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem
On (Uzvišeni Allah) je poslao vjerovjesnika nevičnog pjesništvu, Kurejšiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svim Arapima i nearapima, džinima i ljudima. Njegovim je šerijatom dokinuo sve (prijašnje) vjerozakone, osim onih propisa koje je zadržao. Učinio ga je odabranim nad svim ostalim vjerovjesnicima, i učinio ga prvakom ljudskoga roda. Učinio je da iman ne bude potpun uz svjedočenje samo tevhida, Allahove jednoće, koji je izražen u riječima: la ilahe illallah (nema boga osim Allaha), sve dok se uz to ne pridoda i svjedočenje njegova poslanstva, a koje je izraženo u riječima: Muhammedun resulullah (Muhammed je Allahov poslanik). Obavezao je ljude da mu povjeruju u sve ono o čemu ih je obavijestio u vezi dunjaluka i ahireta. Nijednom čovjeku iman neće biti primljen sve dok ne povjeruje u ono o čemu je on donio vijesti da slijedi nakon smrti:
Prvo: Ispitivanje Munkera i Nekira (u mezaru). To su dva zastrašujuća i ogromna meleka, koji će u sjedeći položaj posjesti mrtvaca, posjednika ruha i tijela, u njegovome mezaru, te ga pitati o Allahovoj jednoći i poslanstvu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Pitat će ga: „Ko je tvoj Gospodar?“, „Koja ti je vjera?“, „Ko je tvoj vjerovjesnik?“. Njih dvojica su dva propitivača u mezaru, čije je ispitivanje prvo iskušanje nakon smrti.
Drugo: Vjerovanje u patnju u mezaru, i da je ona istina, te da u njoj postoji mudrost, da je sukladna pravdi i da će zahvatiti i tijelo i ruh, i to shodno tome kako On to bude želio.
Treće: Vjerovanje u Mizan (vaga kojom će se mjeriti djela) koji posjeduje dva tasa i jezičak. Njezina veličina se opisuje tako što se poredi sa svim nebeskim katovima i Zemljom. Moći Uzvišenog Allaha će se na toj vagi mjeriti djela. Tog dana će utezi na vagi biti težine praške i zrna gorušice, a kako bi se u potpunosti ostvarila pravda. Liste dobrih djela će se u jednoj lijepoj formi staviti na svjetlosni tas. Vaga će tako prevagnuti shodno njihovim vrijednostima kod Allaha, Allahovom milošću i dobrotom. Liste loših djela će u jednoj ružnoj formi biti bačene na zatamnjeni tas, te će vaga, Allahovom pravdom, biti olakšana.
Četvrto: Vjerovanje u Sirat-ćupriju, da je ona istinita. To je jedan most koji se pruža iznad džehenenma, njegovom dužinom, a koji je oštriji od sablje i tanji od dlake. Na njemu će se spotaći stopala kafira odredbom Slavljenog i od mahana čistog Allaha, pa će se s njima stropoštati u džehennem. A stopala vjernika će biti na njemu postojana i stabilna Allahovom milošću i dobrotom, pa će tako biti usmjereni u Kuću vječnog boravka (džennet).
Peto: Vjerovanje u Havd, vrelo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iz kojeg će piti vjernici prije ulaska u džennet i poslije prelaska Siratćuprije. Ko se jednom s njega napije, taj nikada više poslije toga neće ožednjeti. Njegova širina iznosi mjesec dana putovanja. Voda mu je bjelja od mlijeka i slađa od meda. Oko njega ima ibrika koliko zvijezda na nebu. U njemu imaju dva oluka koja dovode vodu iz Kevsera.
Šesto: Vjerovanje u polaganje računa i različit tretman ljudi pri tome, tako da će neki biti obračunavani za djela, nekima će biti ukazana tolerancija pri tome, a dok će neki u džennet ući bez polaganja računa. To su oni Allahu bliski, mukarrebun. Uzvišeni Allah će pitati neke od Svojih vjerovjesnika za izvršenje misije poslanstva. Tako će i neke kafire koje bude htio, pitati o njihovome poricanju poslanika. Pitat će i novotare za sunnet, a muslimane za njihova djela.
Sedmo: Vjerovanje u to da će oni koji budu ispovijedali tevhid biti izvedeni iz džehennema nakon odslužene kazne. Tako, u džehennemu dobrotom i milošću Uzvišenog Allaha neće ostati niti ijedan onaj koji je ispovijedao tevhid. U džehennemu neće vječito ostati niti ijedna osoba koja bude ispovijedala tevhid.
Osmo: Vjerovanje u šefat, zagovor vjerovjesnika, a nakon njih i učenjaka, potom šehida, a na koncu i ostalih vjernika. Svi oni će se zagovarati shodno njihovom ugledu i položaju kod Uzvišenog Allaha. Vjernik koji ostane bez zagovornika, bit će dobrotom i milošću Silnog i Veličanstvenog Allaha izveden iz džehenenma. U džehennemu tako neće ostati nijedan vjernik. Naprotiv, iz džehennema će biti izveden svako u čijem srcu bude koliko trun imana.
Deveto: Vjerovanje u odabranost ashaba, radijallahu anhum, i njihov poredak, te u to da su nakon Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji ljudi Ebu Bekr, potom Omer, potom Osman, potom Alija, radijallahu anhum. Treba imati lijepo mišljenje o svim ashabima, te ih hvaliti onako kako ih je pohvalio Silni i Veličanstveni Allah, te Njegov Poslanik, neka su Allahovi salavati i selami na njega i na njih sve! Ko god bude vjerovavao u sve to bivši ubijeđen, a o čemu se prenose hadisi i o čemu svjedoče predanja, bit će od onih koji slijede istinu i koji su na vjerovjesničkome sunnetu, te koji su napustili one koji su u zabludi i koji slijede novotarije. Molimo Allah da i nama i svim muslimanima milošću Svojom podari potpuno ubjeđenje, jekin, čvrstinu i stamenost u vjeri, a On je od milostivijih najmilostiviji. Blagoslovio Allah našeg prvaka Muhammeda i svakog roba odabranog!
Časopis Semerkand