„...ko koristi džine za dozvoljene stvari je kao neko ko zapošljava ljude za dozvoljene stvari. Na primjer, ako naređuje džinima da ispune svoje obaveze ili im zabranjuje da rade ono što je zabranjeno, koristeći ih na zakonit način, ova osoba je slična kralju koji slično vlada.”
(Tekijjuddin Ibn Tejmijje el-Harrani, Medžmua el-Fetava)
وَمَنْ كَانَ يَسْتَعْمِلُ الْجِنَّ فِي أُمُورٍ مُبَاحَةٍ لَهُ فَهُوَ كَمَنْ اسْتَعْمَلَ الْإِنْسَ فِي أُمُورٍ مُبَاحَةٍ لَهُ وَهَذَا كَأَنْ يَأْمُرَهُمْ بِمَا يَجِبُ عَلَيْهِمْ وَيَنْهَاهُمْ عَمَّا حَرَّمَ عَلَيْهِمْ وَيَسْتَعْمِلُهُمْ فِي مُبَاحَاتٍ لَهُ فَيَكُونُ بِمَنْزِلَةِ الْمُلُوكِ الَّذِينَ يَفْعَلُونَ مِثْلَ ذَلِكَ
„‘Abdulah, sin imama Ahmeda, rekao je: ‘Čuo sam svog oca kako govori: ‘Hadž sam obavio pet puta, dva puta jašući i tri puta hodajući [...]. Izgubio sam se tokom jednog hadža i hodao sam, pa sam počeo da dozivam: ‘O Allahovi robovi, pokažite mi put! Nastavio sam to raditi dok nisam pronašao put.’”
(Abdullah ibn Imam Ahmed, Masa'il el-Imam Ahmed)
قال عبد الله بن الإمام أحمد : سمعت أبي يقول : حججْت خمس حجج ، منها ثنتين راكبًا ، وثلاثة ماشياً أو ثِنْتَيْنِ ماشياً وثلاثة راكبًا ، فضللت الطَّرِيق في حجَّة ، وكنت مَاشِيا ، فجعلت أقول : يا عباد الله دلوني على الطَّرِيق ، فلم أزل أقول ذلك حتى وقفتُ على الطريق.