Spoznaja veličine evlija i ljubav prema njima je mali evlijaluk. Imam Šafija r.a. je rekao:
„Nisam od dobrih (evlija), ali ih volim i nadam se da će mi to pomoći da im budem blizu!"
To je i naš put. Ne umišljamo da smo evlije. Šejh Ilhami baba k.s., je rekao:
„Evlijaluk ti ne muti - dušu Rabbu ti uputi!",
u značenju da sebe nedostojnog, i neukog ne pripisuješ evlijama! I Neka su nam uvijek na umu riječi Poslanika a.s., u kojima stoji:
„Allah neće sebi uzeti za prijatelja (evliju) neznalicu!"
Neko će reći pa šta da radimo, šta nam preostaje? Na nama je da slijedimo njihov put i čuvamo njihovu zaostavštinu. Njihovim putem idemo, za njima pristajemo, njima vjerujemo, na njihovom putu se trudimo, njih oponašamo, pa koliko uspijemo. Najvažnije je da njima vjerujemo. Da vjerujemo sve njihove kelime (govore), njihova visoka stanja, keramete, znanstvena postignuća, visoke duhovne stanice, i bliskost koju imaju sa Allahom dž.š., i Poslanikom a.s.
Šejh Bajazid Bistami k.s. je rekao:
„Ko samo vjeruje u naše riječi, u naš govor, tražite mu dovu, jer se dova takvoga prima kod Allaha dž.š.!"...
Najveća je nesreća pomisliti da nema takvih robova. U svakom vremenu ih ima. Oni koji tako tvrde prave sebi alibi kako ne bi imali obavezu tragati za njima i nadati se susretu sa njima. U svakom vaktu ih ima i defiluju ovim svijetom kao sveta Božija povorka. Mi hizmetimo s njjetom da zaslužimo susret sa takvima. Da nije takvih robova provalila bi se nebesa i rascijepila zemlja.
Priredio: Šejh Muamer Šehić Durmišević