Rekao je Šejh Salih ef. Ibrišević, rahmetullahi 'alejhi:
Ko barem jednom u životu osjeti nešto zevkan, ali ne fizičkim osjetilima očima, ušima itd. već dušom da osjetiti nešto, makar jednom u životu, znak je da je od ljudi, pa makar i od najmanjih salika, a kome se to u životu više puta dogodi, znak je da ima potencijal biti velikim čovjekom. Osjetilna znanja se ne uče, ona se dožive i potom ih zauvijek znaš. Ko se jednom zaljubio, zauvijek zna šta je ljubav. Ko se jednom uplašio zauvijek zna šta je strah, i sl. Ova stanja, npr: ljubavi, straha, čežnje, nemoguće je naučiti iz knjiga, niti postoje riječi da ih se opiše. A opet "doživjeti ih" piše se u veliko znanje. Sufije to iskustveno znanje nazivaju ilmi zevk (doživljeno znanje) sa kojim je čovjek predisponiran za suluk (duhovno putovanje). Tako i prisustvo Božije se ne može naučiti iz knjiga, ali se može doživjeti, pa ga poznavati na osnovu toga. Mnogo je onih koji zamjeraju sufijama da nisu imali fakultete ili doktorske disertacije. Ono što se uči iz knjiga zagovaramo i potrebno nam je, ali itekako hvalimo doživljena i kušana znanja. Sufije su doktori takvih znanja i stanja a to su vječne spoznaje.
Priredio: Šejh Muhamet Šehić Durmišević