Hidžretski kalendar je lunaran (mjesečev), tj. zasnovan na astronomskim proračunima kretanja Mjeseca oko Zemlje. Stoga ramazan, kao i svaki drugi hidžretski mjesec, nastupa pojavom novog mlađaka (mladog mjeseca). Budući da je lunarna godina kraća od solarne (solarna ima 365, odnosno 366 dana, a lunarna ima 354, odnosno 355 dana), mjesec ramazan (šehri-ramazan) ima 30 ili 29 dana.
U prošlosti, kada su pismenost, astronomija i tehnologija u svijetu bili na niskom nivou, većina muslimana se oslanjala na tradicionalni postupak utvrđivanja nastupa ramazana, kao i ostalih hidžretskih mjeseci, koji se sastojao od dvije metode:
1. viđenje mlađaka (rujeti-hilal), ukoliko je vrijeme vedro,
2. upotpunjenje (odbrojavanje) trideset dana ša'bana, ako je mlađak zaklonjen oblacima.
Tradicionalni postupak je baziran na Poslanikovom hadisu: "Postite kada vidite mlađak i mrsite se kada vidite mlađak. Ako vam bude zaklonjen oblacima, onda upotpunite brojčano trideset dana ša’bana."
Muhammed, a.s., je bio svjestan tadašnje nepismenosti čovječanstva i njegove neupućenosti u astronomiju, pa je izjavio: "Mi smo doista nepismen ummet (narod). Ne pišemo i ne računamo. Mjesec je toliko i toliko. Tj. jedanput je pokazao 29, a jedanput 30."
Međutim, sebeb (uzrok) nastupa ramazana je izlazak mlađaka, a ne njegovo viđenje golim okom. Kretanje Mjeseca, kao i kretanje Sunca, bazirani su na astronomskim zakonima, koje je upravo Uzvišeni Allah uspostavio u svemiru. Tako Allah, dž.š., veli:
- I Sunce i Mjesec se po proračunu (tačno utvrđenim putanjama) kreću. (Er-Rahman, 5)
- I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut. (Jasin, 38-39)
Stoga ne treba da čudi, kako su se u kasnijim stoljećima, sa razvojem astronomije, pojavili prvi takvimi, odnosno učenjaci koji su zagovarali astronomski proračun: Mutarrif ibn Abdullah među starijim tabiinima; Muhammed ibn Mukatil, Ibn Kutejbe ed-Dineveri i Ebu el-Abbas ibn Surejdž eš-Šafi'i među ulemom III stoljeća po Hidžri (IX stoljeće) itd. Međutim, to nije zavladalo među pukom zbog nedovoljne tehnološke svijesti. I drugi kasniji učenjaci su dozvoljavali služenje astronomskim proračunima. Među njima su: Medžduleimme et-Terdžumani el-Havarizmi el-Hanefi, Tekijjuddin es-Subki, Ibn Rušd, Ibn Ala' el-Hanefi itd.
Svijet se ubrzano počeo mijenjati nakon 1918. godine i kraja Prvog svjetskog rata, odnosno poslije 1945. godine i kraja Drugog svjetskog rata, poglavito kada je pismenost u svijetu prešla 50%, tj. polovinu svjetske populacije. Danas, u dobu skoro univerzalne pismenosti, razvijenosti astronomskih nauka i visokog tehnološkog napretka, kada je svijet postao jedno veliko globalno selo, nema potrebe za posmatranjem neba ni golim okom, niti astronomskim pomagalima (teleskopima i sl.), kako bismo ugledali mlađak, jer se pojava mlađaka može ustanoviti astronomskim proračunima, pošto je uzrok (sebeb) nastupa ramazana pojava mlađaka, a ne njegovo viđenje golim okom. Dakle, današnjem muslimanu je olakšano obavljanje posta, budući da ne mora lično izračunavati početak i završetak hidžretskih mjeseci, već se može osloniti na takvim - vremenski proračun.
Vaktija koju izdaje naša Islamska zajednica je u skladu sa vaktijama koje izrađuju druge, svjetski poznate i priznate, institucije:
1. Dijanet (Tursko predsjedništvo vjerskih poslova),
2. Rabita (Svjetska muslimanska liga),
3. Generalna egipatska uprava za istraživanje,
4. Univerzitet islamskih nauka u Karačiju u Pakistanu,
5. saudijska Ummu-l-Kura itd.
Sve spomenute vaktije se drže tačnih naučnih astronomskih proračuna, koji su zasnovani na kretanjima Sunca i Mjeseca, a u skladu sa onim što Šerijat (Kur'an i Sunnet) kaže o nastupu novog dana i novog mjeseca, odnosno kraju prošlog dana i prošlog mjeseca.
Islamski učenjaci su se odvajkada služili astronomskim proračunima. Ta višestoljetna tradicija proračuna stigla je sa Osmanlijama i do nas u XV stoljeću. Sarajevski hroničar Mula Mustafa Bašeskija je zabilježio u svom Ljetopisu, kako je ljeta 1779. godine umro Mehmed Razi Velihodžić, za kojeg navodi: Svake godine je, na osnovu kretanja sazviježđa, sastavljao takvime, pa mu kao astronomu nije bilo premca u Bosni. Kao prve muvekkithane (građevine gdje radi muvekkit) služile su sahat-kule, koje se počinju graditi u Bosni u drugoj polovini XVI stoljeća. Od sredine XIX stoljeća u Bosni se grade posebne muvekkithane. Od 1866. do 1878. godine, te od 1882. do 1892. godine izlaze zvanične salname (godišnjaci). I razna muslimanska društva su imala svoje kalendare. Konačno, od 1934. godine Islamska zajednica počinje štampati svoj zvanični takvim-kalendar, zasnovan na višestoljetnoj tradiciji.
(Izvor: Jusuf Džafić, "Post", Planjax, Tešanj, MIZ Rožaje, 2025, str. 112-115)