Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi o nauci tesavvufa piše:
“Ovo je jedna od šerijatskih znanosti nastalih u islamu. Osnova joj je to što put ovih ljudi (sufija) uvijek smatran – od strane prvih muslimana i njihovih istaknutih ashaba i sljedbenika iz druge generacije, te onih poslije njih – kao put istine i pravoga usmjerenja. Temelj joj je ustrajnost u bogoslužju, potpuna predanost uzvišenome Allahu, odvraćanje od lažnog sjaja i nakita ovoga svijeta, suzdržavanje od užitaka, bogatstva i časti kojima hrle obični ljudi te, radi bogoslužja, povlačenje od svijeta u samoću. To je bilo općenito kod ashaba i u prvih muslimana.” (Mukaddima, 2:804)