„Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.“ (Kur'an Darijat, 56)
Kada je Allah, dželle-ša'nuhu, htio da stvori čovjeka, kao namjesnika na Zemlji, melecima je rekao:
„Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!“ Meleci upitaše: „Zar će Ti namjesnik biti onaj ko će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.“, a Allah, dž.š., im na to reče: „Ja znam ono što vi ne znate.“ (Bekara, 30)
Tako je stvorio čovjeka, i putem svojih poslanika, 'alejhimusselam, i objava pokazao put koji je potrebno slijediti u ovosvjetskom životu. Međutim, izbor je ostavio čovjeku. Svaki čovjek bira kojim će putem ići, da li će biti ponizan i zahvalan rob ili će biti ohol i nezahvalan.
U tefsiru spomenutog ajeta, imam upute, hazreti Ebu Mensur el-Maturidi, r.a., kaže:
„Plemeniti Gospodar je stvorio čovjeka sposobnog da spozna dobro i zlo, i da razluči šta je to što treba činiti, a čega se treba kloniti. Nije ga stvorio prepuštenog samog sebi. Obavezao ga je ibadetom i darovao mu mnoge blagodati preko kojih ga iskušava da li će biti zahvalan ili nezahvalan. Ajet može imati dva značenja: „Džine i ljude sam stvorio zadužene ibadetom“ i „Džine i ljude sam stvorio da Mi robuju; da ne robuju i ne čine ibadet nikome drugom osim Meni.“
(Ebu Mensur el-Maturidi, Te’vilat-i ehl-i sunnet, 9/394)
Prema riječima ashaba, hazreti Ibn Abbasa, r.a., termin spomenut u ajetu, „ja’budun“ tj. „robovati“ implicira na spoznaju Uzvišenog Allaha.
(Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka)
