(Ne'zubillah) Prema riječima saudijskog vahabijskog šejha Ibn Usejmina, moguće je reći da Allah ima uši!
- 5 days ago
- 3 min read
NEISLAMSKO VJEROVANJE VEHABIJA (KVAZI-SELEFIJA), ODNOSNO SLJEDBENIKA MUDŽESSIMSKE I MUŠEBBIHSKE SEKTE
(Ne'zubillah) Prema riječima saudijskog vahabijskog šejha Ibn Usejmina, moguće je reći da Allah ima uši:
„Ne, nije dozvoljeno reći da Allah čuje bez uha, jer Allah nije negirao da ima uho. Stoga nije prikladno da to negiramo, jer je moguće da On zaista ima uho.“
Ovo su rijeci Ibn Usejmin, jedan od najutjecajnijih i najcjenjenijih vahabijskih učenjaka modernog doba.
Često ćete čuti kako vahabije muslimanima sunijama govore: ako potvrđujemo da Allah čuje i vidi, ali ne znamo kako On čuje i vidi, onda na isti način trebamo potvrditi da Allah ima prste, oči, potkoljenicu i stopala.
Na to se može postaviti jednostavno pitanje:
„Dakle, slažeš li se da Allah čuje, ali da ne čuje kao što mi čujemo?“
Odgovorit će: „Da.“
Zatim ga upitajte:
„A čuje li Allah bez ušiju (organa)?“
Upravo ovdje postaje očigledan problem antropomorfnog tumačenja Allahovih svojstava koje izvodi iz islama!
Ako se prihvati princip prema kojem se svako svojstvo koje Allah nije izričito negirao može pripisati Allahu, uz tvrdnju da ono „nije poput svojstava stvorenja“, onda se isti princip može proizvoljno proširivati. Allah, neka je Uzvišen i čist od onoga Mu ne priliči, nije izričito negirao ni rep, pa bi, prema takvoj vehabijskoj metodologiji, neko mogao tvrditi da je moguće da Allah ima rep, ali „na način koji odgovara Njegovom veličanstvu“. Očigledno je koliko bi takvo zaključivanje bilo problematično i neprihvatljivo.
Vahabije će insistirati na tome da Allahove oči nisu poput naših očiju, Njegove ruke nisu poput naših ruku, Njegova svojstva nisu poput svojstava stvorenja. Međutim, istovremeno neka od tih svojstava potvrđuju doslovno, kao stvarne dijelove ili organe, uz dodatak da nisu poput naših.
Tako pojedini među njima tvrde da Allah ima dvije stvarne oči, ali da one nisu poput naših očiju. Kada je riječ o ušima, postoje različiti stavovi: neki potvrđuju da Allah ima dvije uši, dok drugi navode mogućnost da Allah čuje putem ušiju.
Ali postavlja se osnovno pitanje: Zašto bi Allahu uopće bilo potrebno uho da bi čuo?!
Za skupinu koja pitanje Allahovih imena i svojstava (el-esmā’ ve-s-sifāt) smatra jednim od najvažnijih i temeljnih pitanja akide, ovakvo shvatanje može djelovati krajnje antropomorfno, nelogično i teološki problematično i na kraju apsolutno neislamsko.
Islamsko vjerovanje o Allahu polazi od kur'anskog imperativa da „ništa nije Njemu slično“ (lejse ke-mislihi šej’un). Stoga pripisivanje Allahu fizičkih organa i dijelova, a zatim pokušaj da se taj problem riješi samo riječima „nije kao kod stvorenja“, otvara ozbiljna pitanja o granici između potvrđivanja božanskih svojstava i antropomorfizma.
Upravo zbog toga ovakve formulacije mogu postati predmet kritike i izvan islamske teološke rasprave. One se ponekad koriste u kršćanskim polemikama kao argument za ismijavanje islamskog koncepta Boga, odnosno kao pokušaj da se predstavi kako islam navodno uči o Bogu koji posjeduje fizičke dijelove i organe!
Zato je važno precizno razdvojiti potvrđivanje Allahovih savršenih imena i svojstava od pripisivanja Allahu svojstava koja nužno podrazumijevaju tjelesnost, organe, dijelove i prostornu ograničenost.
Neislamsku mudžessimsku i mušebbihsku akidu (vjerovanje), odnosno pripisivanje Allahu, dželle šanuhu, tjelesnosti ili sličnosti sa stvorenjima, ehli-sunnet vel-džemat smatra teškom zabludom koja je u suprotnosti s jasnim kur'anskim i akidetskim principima. Osnovno načelo islamskog vjerovanja jeste Allahova apsolutna jedinstvenost i neusporedivost sa bilo čim stvorenim, kao što Uzvišeni kaže: "Niko nije kao On." (Eš-Šura, 11) i "I niko Mu nije ravan." (El-Ihlas, 4).
Hanefijsko-maturidijski i ostali ehlu sunnetski učenjaci kroz stoljeća jednoglasno su naglašavali da je Allah, Uzvišeni, postojao prije stvaranja prostora, vremena, pravca i svih drugih stvorenih osobina, te da nije ograničen mjestom, tijelom, oblikom, granicama niti dijelovima. Imam Ebu Hanife u djelima koja mu se pripisuju, poput El-Fikhul-ekbera, jasno odbacuje pripisivanje Allahu mjesta i tjelesnosti, dok imam Ebu Mensur el-Maturidi i kasniji hanefijski učenjaci detaljno pojašnjavaju da se tekstovi o Allahovim svojstvima razumijevaju na način koji potvrđuje ono što je Allah objavio, bez poistovjećivanja sa stvorenjima (tešbih), bez utjelovljenja (tedžsim), bez pitanja "kako" (tekjif) i bez negiranja svojstava (ta'til).
U klasičnoj sunijskoj teologiji uvjerenje da je Allah tijelo (džism), da ima oblik poput stvorenja ili da posjeduje svojstva koja nužno podrazumijevaju sličnost sa stvorenjima smatra se nevjerstvom (kufrom), jer je u direktnoj suprotnosti sa kur'anskim učenjem o Allahovoj apsolutnoj transcendenciji.
Mnogi kvazi-selefijski (vehabijski) pravci zastupaju vjerovanja koja su u skladu sa učenjima mudžessima i mušebbiha. Stoga je obaveza svakog muslimana da svoju akidu gradi na Kur'anu, vjerodostojnom sunnetu i tumačenju učenjaka ehli-sunneta vel-džemata, među kojima hanefijsko-maturidijska škola zauzima istaknuto mjesto u očuvanju učenja o Allahovoj apsolutnoj jednoći, neusporedivosti i uzvišenosti iznad svih osobina stvorenja.
Na linku je zbirka tekstova ispravnog vjerovanja muslimana, od hazreti Adema do hazreti Muhammeda, alejhimusselam:
Kratko video predavanje o neislamskom mudžessimskom i mušebbiskom vjerovanju kojeg slijede kvazi-selefije (vehabije):
Zbirka tekstova o vehabijskom neislamskom vjerovanju (akidi):
