Predivna dova imama Ahmeda i prvih generacija muslimana - istinski tevhid (monoteizam) u dovi

Predivna dova imama Ahmeda i prvih generacija muslimana - istinski tevhid (monoteizam) u dovi:

Abdullah ibn Ahmed, r.a., je rekao:

„Često sam slušao svoga oca kako na sedždi govori:

‘Allahu moj, kao što si zaštitio moje lice da se ne pokloni nikome osim Tebi, zaštiti moje lice da ne traži od nikoga osim od Tebe.’

Hiljetul-evlija, 9/233.

Ono što ovu dovu čini još ljepšom jeste to što je imam Ahmed nije sam sastavio.

Njegov sin Abdullah upitao ga je:

„Oče, često sam čuo da učiš ovu dovu. Jesi li čuo neku predaju u vezi s njom?“

Imam Ahmed, r.a., je odgovorio:

„Da. Često sam slušao Veki‘a ibn el-Džerraha kako ovo govori na svojoj sedždi. Zato sam ga upitao isto što si ti mene upitao. On je rekao: ‘Da, često sam slušao Sufjana es-Sevrija kako ovo govori na svojoj sedždi.’ Tada sam upitao Sufjana isto što sam ja pitao njega, a Sufjan je rekao: ‘Da, često sam slušao Mensura ibn el-Mu‘temira kako ovo govori.’“

Također se prenosi da je ovu dovu na sedždi izgovarao i Abdurrahman ibn Mehdi, r.a.

Isto, Hiljetul-evlija, 9/233.

Ovo značenje je duboko ukorijenjeno u tevhidu: vjernik čije je lice Allah zaštitio od toga da se u ibadetu ponizno spušta pred bilo kim osim Njega, moli Allaha da isto to lice zaštiti i od poniženja ovisnosti o stvorenjima.

Nakon što je pojasnio da su ova poniznost i ljubav sama srž ibadeta koji pripada isključivo Allahu, Ibn Redžeb el-Hanbeli, r.a., navodi dovu imama Ahmeda, r.a., i kaže:

„Traženje podrazumijeva spuštanje lica i poniznost onoga koji traži, a to priliči samo Allahu. Stoga je takva poniznost primjerena samo Njemu, i u ibadetu i u traženju.“

Nūrul-iktibās, u: Medžmū‘ resā’ili Ibn Redžeba, 3/123.