Razgovor između pristalice i protivnika obilježavanja mevluda - rođenja Allahovog poslanika, a.s.

(Foto: Obilježavanje mevluda u Dagestanu)

Ovih dana dobio sam nekoliko upita o tome da li slijedim Allahovog Poslanika, a.s., i ashabe? Nakon mog potvrdnog odgovora, uslijedilo bi pitanje, a zašto onda radiš ono što Allahov Poslanik, a.s., i njegovi ashabi nisu radili (pod čime se misli na obilježavanje mevluda - Pejgamberovog, a.s., rođenja).

Sada, ću, kroz zamišljeni razgovor temeljen na stvarnim tvrdnjama, nastojati jasno odgovoriti zašto obilježavam mevlud.

Vezano za pitanje protivnika mevluda: Ako slijediš Poslanika, a.s., zašto radiš ono što Allahov Poslanik, a.s., i njegovi ashabi nisu radili (obilježavaš mevlud)?

Kažem: Tokom mjeseca rebiul-evvela, obilježavajući mjesec i dan rođenja Vjerovjesnika, a.s., oni koji to čine, izvršavaju isključivo one ibadete koje je utemeljio Allahov Poslanik, a.s., u čemu su ga slijedili njegovi plemeniti ashabi. Tokom rebiul-evvela, a to možete pogledati svuda na internetu, u Bosni i Hercegovini i bošnjačkoj dijaspori se:

- Uči Kur'an (Poznati su hadisi koji preporučuju učenje Kur'ana. Učenje Kur'ana nije ograničeno na neko vrijeme ili mjesto, odnosno ne postoji zabrana da se Kur'an ne uči u neko vrijeme ili na nekom čistom mjestu. To znači da je dozvoljeno učiti Kur'an u rebiul-evvelu i u rebiul-ahiru i u svim drugim mjesecima. Tako je činio Allahov Poslanik, a.s., i njegovi ashabi, stalno su učili Kur'an, a uz ramazan pojačano);

- donose se salavati na Allahovog Poslanika, a.s. (Poznat je ajet u kojem se naređuje učenje salavata, a poznati su i brojni hadisi koji preporučuju učenje salavata. Ni učenje salavata nije ograničeno na neko vrijeme ili mjesto što znači da ga je dozvoljeno učiti u rebiul-evvelu i u rebiul-ahiru i u svim drugim mjesecima. Tako je činio Allahov Poslanik, a.s., i njegovi ashabi, stalno su učili salavate);

- drže se predavanja o Allahovom Poslaniku, a.s. (Poznat je ajet u kojem se vjernicima kao uzor nudi Allahov Poslanik, a.s., a da bi bio uzor vjernik se mora upoznati s njegovim životom. Govor o Allahovom Poslaniku, a.s., nije ograničen na neko vrijeme ili mjesto što znači da ga je dozvoljeno činiti u rebiul-evvelu i u rebiul-ahiru i u svim drugim mjesecima. Tako su činili ashabi i oni koji su ih slijedili u dobru.)

- recitiraju se stihovi o rođenju Allahovog Poslanika, a.s., njegovom životu i ljepoti dini islama. (Poznato je da je Allahov Poslanik, a.s., imao svog pjesnika Hasana ibn Sabita, r.a., koji je govorio stihove o Allahovom Poslaniku, a.s., i islamu u Poslanikovoj, a.s., džamiji u Medini u kojoj je imao svoj minber (počasno mjesto). Recitiranje stihova o Allahovom Poslaniku, a.s., i ljepoti islama nije ograničeno na neko vrijeme ili mjesto što znači da ga je dozvoljeno činiti u rebiul-evvelu i u rebiul-ahiru i u svim drugim mjesecima).

- Ponegdje se navedenom dodaje zajedničko spominjanje Allaha, dž.š., (zikr). (Poznati su brojni ajeti koji govore o vrijednosti zikra i hadisi o zajedničkom glasnom zikru navedeni u najvjerodostojnijim zbirkama hadisa. Spominjanje Allaha nije ograničeno na neko vrijeme ili mjesto što znači da ga je dozvoljeno činiti u rebiul-evvelu i u rebiul-ahiru i u svim drugim mjesecima. Tako je činio Allahov Poslanik, a.s., i njegovi ashabi, stalno su spominjali Allaha, a ponekad zajednički, glasno).

I to je, uglavnom to. Stoga pitam sve one koji smatraju da se obilježavanjem mevluda čini nešto što nije radio Allahov Poslanik, a.s., i njegovi ashabi: Šta od spomenutog nisu činili Allahov Poslanik, a.s., i njegovi ashabi?

Kada protivnik mevluda shvati, ako želi da shvati, da se obilježavanjem mevluda ne uvode nikakvi novi ibadeti, niti se obilježavanjem mevluda izvršavaju neki ibadeti koji nisu preporučeni u svakom vremenu i na svakom čistom mjestu, on tada kaže: Nisam na to mislio. Ti si uveo poseban dan za obilježavanje mevluda i time si u našu vjeru uveo nešto što Poslanik, a.s., i njegovi ashabi nisu činili, a poznato je da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:

„Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda“ (Muslim), kao što je rekao: „Onaj ko uvede u našu vjeru ono što nije od nje, to mu se odbija“ (el-Buhari i Muslim).

Na ovo kažem: Dobro, Vjerovjesnik, a.s., je tako rekao. Međutim, protivnika mevluda pitam: Da li je baš svaka novotarija zabluda?

On odgovara: Da, doslovno značenje hadisa je jasno, svaka novotarija je zabluda?

Kažem: Dobro. Ali s tobom se ne slaže Allahov Poslanik, a.s., koji je rekao: „Ko uvede u islam lijep običaj imat će nagradu za to i nagradu onih koji taj običaj budu praktikovali, a njihova se nagrada neće umanjiti“ (Muslim). Ako smatraš da se treba pridržavati doslovnog značenja hadisa: „...svaka novotarija je zabluda“, kojeg bilježi Muslim, onda se treba pridržavati doslovnog značenja i hadisa: „Ko uvede u islam lijep običaj imat će nagradu.“ I jedan i drugi hadis prenosi Muslim.

Dalje, sa tvojim stavom prema kojem su sve novotarije zabluda, ne slaže se ni hazreti Omer, r.a., koji je za zajedničko klanjanje teravije, a koje je on u praksu uveo nakon preseljenja na ahiret Božijeg Poslanika, a.s., rekao: „Lijepe li novotarije.“ Duboko vjerujem da protivnik mevluda smatra da je hazreti Omer, r.a., bolje od njega znao da li je svaka novotarija zabluda ili ne. Jer ako je stav protivnika mevluda ispravan, onda je uvođenjem zajedničkog klanjanja teravih-namaza nakon Allahovog Poslanika, a.s., hazreti Omer, r.a., ummet odveo u zabludu. To je naravno nemoguće, jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Držite se mog Sunneta i Sunneta pravednih i upućenih halifa poslije mene“ (Ebu Davud, et-Tirmizi).

Dalje, s tobom se po ovom pitanju ne slaže ni hazreti Osman, r.a., koji je nakon smrti Allahovog Poslanika, a.s., uveo sadašnji prvi džumanski ezan, a ezan je ibadet. Do hazreti Osmana, r.a., muslimani su džumu namaz klanjali samo s jednim ezanom koji se učio kad imam izađe na minber. Hazreti Osman, r.a., je uveo sadašnji prvi ezan, kako bi vjernici došli u džamiju na vrijeme da slušaju hutbu. Ako protivnik mevluda kaže, pa ezan je već postojao.

Odgovaram: Jeste, ali se nije učio u to vrijeme u koje je hazreti Osman, r.a., uveo da se uči. Hazreti Osman, r.a., je specificirao vrijeme za neki ibadet (slično kao kod mevluda) koje nije specificirao Allahov Poslanik, a.s., ali mu za to niko od ashaba nije prigovorio. Da su smatrali da je to ružna novotarija oni bi to sigurno učinili. Budući da je i hazreti Osman, r.a., pravedni i upućeni halifa, jasno je da njegovo uvođenje džumanskog ezana nije ružna, već lijepa novotarija.

Dalje, onaj ko argumentira svoj stav prema kojem je svaka novotarija zabluda drugim hadisom: „Onaj ko uvede u našu vjeru ono što nije od nje, to mu se odbija“, jasno je da nije pročitao cijeli hadis, odnosno dio u kojem stoji: „...ono što nije od nje...“. Ovaj hadis u suštini je najjasniji odgovor protivniku mevluda da nije svaka novotarija zabluda, jer da je tako kako on tvrdi, tada Vjerovjesnik ne bi rekao: „...ono što nije od nje...“, čime je jasno naglašeno da postoje ružne novotarije koje nisu od nje (vjere) i koje se odbijaju, kao i lijepe novotarije, koje su od nje (vjere).

Ako protivnik mevluda i dalje ustrajava u svom stavu tvrdeći: Vi ste u islam uveli novi vjerski praznik, koji nije postojao u doba Allahovog Poslanika, a.s., i njegovih ashaba, a zna se da islam ima samo dva vjerska praznika – dva Bajrama?

Odgovaram: Niko od uleme ne poriče da islam ima dva praznika – dva Bajrama. To su praznici utemeljeni izvorima islama s jasno preciziranim vremenom i obredima. Za obilježavanje mevluda ulema je rekla, da je to lijep običaj, za koji, shodno vjerodostojnom hadisu, ima nagradu onaj ko ga čini, bez bilo kakvog preciziranja vjerskih obreda i bez uvođenja nekih obreda koji ranije nisu utemeljeni Kur'anom i Sunnetom. Da bi obilježavanje mevluda bilo prihvatljivo islamski učenjaci, Ibn Hadžer, es-Sujuti i drugi postavili su jedan uslov, a to je da se tom prilikom ne čini ono što je vjerom zabranjeno ili pokuđeno. Ako je to slučaj, zavisno od toga šta se čini, obilježavanje mevluda je zabranjeno ili pokuđeno.

Ako, uz sve navedeno, protivnik mevluda istrajava na tome da je obilježavanje mevluda novotarija koju nije prakticirao Allahov Poslanik, a.s.?

Kažem: To nije cijela istina. Muslim bilježi vjerodostojan hadis od Ebu Katade, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., bio upitan o postu ponedjeljkom, pa je rekao: „U (ponedjeljak) sam rođen i u ponedjeljak sam dobio Prvu objavu“.

Dakle, Allahov Poslanik, a.s., je ibadetom (postom) obilježavao dan svog rođenja. Kako onda može neko reći da je

obilježavanje rođenja Muhammeda, a.s., novotarija koju nije prakticirao Allahov Poslanik, a.s.?

Sve što je ovdje navedeno, nije navedeno zbog toga da mog zamišljenog sagovornika, protivnika mevluda, navede na to da on počne obilježavati mevlud, već da protivnik mevluda shvati da se obilježavanje mevluda preporučenim ibadetima u svim vremenima i na svim čistim mjestima: učenjem Kur'ana, donošenjem salavata, predavanjem i recitiranjem stihova o Allahovom Poslaniku, a.s., i zikrom, temelji na jasnim argumentima iz Kur'ana i sunneta koje većina muslimana na dunjaluku prihvata i po kojima živi islam.

Kad to protivnik mevluda shvati, ako želi da shvati, svima će nam biti lakše i moći ćemo se posvetiti bitnijim temama.

Također, iz svega navedenog jasno je da ne postoji nikakva zabrana obilježavanja mevluda, naprotiv, te da se protivnik mevluda čvrsto drži jednog argumenta: To nije činio Allahov Poslanik, a.s., ni njegovi ashabi! Poštujem argument i stav protivnika mevluda i nikada mu iz poštovanja ne bih rekao: Dođi na mevlud!

Od protivnika mevluda tražim da i on poštuje moje argumente i stav te da prestane da mi govori: Nemoj ići na mevlud!

dr. Elvir ef. Duranović