Postoje i oni koji se ismijavaju recimo sa kišnom dovom, a postoje i oni koji prilikom njenog učenja ponesu kišobran

Dakle, postoje i oni koji se ismijavaju recimo sa kišnom dovom, a postoje i oni koji prilikom njenog učenja ponesu kišobran.

Takvi se ismijavaju i sa imamima (koje redovno nazivaju “hodže”), sa muftijama, reisul-ulemom, sa Zajednicom i jedva čekaju da ih zadesi kakvo zlo.

Naša postratna medijska prošlost i sadašnjost puna je takvih primjera.

Zajednica je bila na pladnju onih medija do kojih, u nedostatku društvenih mreža, demant nije mogao doći. A i danas je dovoljno da nekog imama mediji eksponiraju na neki način pa da doživi salvu uvreda i bedastoća.

Muhamed-ef. Velić jedan je od primjera kako jasno izražen lični stav može prouzrokovati uvrede i ismijavanja od strane onih koji se prema Kibli okreću zaboravljajući da je rušenje časti muslimana teže od rušenja te iste Kabe.

Ovdje bih mogao spomenuti i Admir-ef. Vukovića koji je Božijim emerom poginuo u šumi u društvu lovaca. I dan danas se ježim od komentara na tu vijest, komentara koje su mogli čitati i niegovi roditelji i njegova djeca.

Vrijeđaju ih i ismijavaju čak i oni koji se danas ibrete hapšenju Elvedina Pezića i čude se kako to neki Bošnjaci likuju na to.

Neovisno o različitosti stavova, neovisno da li neko te razlike forsira ili ih prevazilazi realnošću svakodnevnog života, razumijevajući kontekst vremena i okolnosti- radovati se nečijem hapšenju (osim ako je riječ o ljudima koji unaokolo hodaju i ubijaju) je neislamski, neljudski i degutantno. Naposlijetku, svako je nevin dok mu se ne dokaže suprotno.

I, da. Kao što napisa jedan FB prijatelj: Sloboda koja se uživa na prostorima koje je odbranila ili oslobodila Armija R BiH je blagodat koja je nepoznanica mnogim društvima u svijetu, posebno muslimanskim. I možda upravo na ovom primjeru vidimo njenu važnost i veličinu.

Neka Allah čuva te naše obične ljude koji izvojevaše slobodu i neka nam halale što ih vjerskim narativima zbunjujemo stvarajući o sebi sliku besposličara dok se oni i dalje bore za svoj život. Mislim da je vjera tih ljudi jača od moje, da je njihov namaz iskreniji od moga, da je njihova velika greška manja od moje male.

Edin ef. Memić

Kišna dova i namaz:

2.42. POGLAVLJE O KIŠNOJ DOVI I NAMAZU

Kišna dova sadrži: namaz (salatu-l-istiska) koji se ne klanja u džematu i istigfar (traženje oprosta od Allaha za grijehe).

Pohvalno je (mustehabb) da ljudi zbog kišne dove izlaze:

1. tri dana,

2. pješke,

3. u pohabanoj opranoj odjeći ili iskrpljenoj odjeći,

4. skrušeni,

5. skromni,

6. ponizni prema Allahu,

7. oborenih glava,

8. da svakog dana prije izlaska zbog kišne dove udijele sadaku.

9. Takođe je pohvalno (mustehabb) da izvedu i stoku , ali i starce i djecu.

Stanovnici Jerusalima (Bejtu-l-Makdisa) i Mekke, te u Mesdžidu-l-Haramu i Mesdžidu-l-Aksa, klanjat će namaz za kišnu dovu u džematu (džematile, zajednički). Takođe, tako treba da urade i stanovnici Medine našeg predvodnika, Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Znači, imam će ustati , okrenuti se licem prema Kibli i podići će ruke, dok će ljudi ostati sjediti, okrenuti licem prema Kibli, i aminovat će na dovu imama koji će doviti:

Allahummeskina gajsen mugisen, henien merien, murian, gadekan, adžilen, mudžellilen, sehhan tabekan daimen

(Gospodaru naš, napoji nas spasonosnom kišom, ugodnom i prijatnom, plodonosnom, obilatom, neodložnom, gustom, jakom, općom i trajnom.) i slično , u sebi ili naglas.

Na dovi ne treba izvraćati ogrtač.

Kišnoj dovi ne prisustvuju nemuslimani (zimmije).

(Izvor: Eš-Šurunbulali, Hanefijski fikh, uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Planjax, Tešanj, 2017, str. 229-230)