Od kad i zašto se u u našim džamijama uči tundžina - salavat (spasonosni salavat)?

Do Drugog svjetskog rata u svim džamijama u Bosni i Hercegovini nije se učio tundžina-salavat koji u prijevodu na bosanski jezik glasi:

"Allahu moj! Blagoslovi našeg pejgambera Muhammeda, a.s., takvom milošću s kojom ćeš nas spasiti od svih strahota i nesreća; milošću kojom ćeš udovoljiti svim našim potrebama; milošću kojom ćeš nas očistiti od svih grijeha i nevaljalština; milošću kojom ćeš nas uzdignuti do najviših stupnjeva; milošću kojom ćeš nas dovesti do krajnih ciljeva, te ostvariti naše želje i težnje prema svim dobrima na ovom i budućem svijetu. Samo s Tvojom milošću o Najmilostiviji Milosniče."

Kada su se strahote i masovni zločini nad civilima uzeli maha početkom Drugog svjetskog rata, Vakufsko povjerenstvo u Brčkom zamolilo je vrh Islamske zajednice (Ulema-medžlis) da svim organima Islamske zajednice proslijedi raspis u kojem bi im preporučilo da se u teškom ratnom remenu vjernici intenzivnije posvete ibadetu.

Kao odgovor na tu molbu, Ulema-medžlis u Sarajevu je 6. decembra 1941. godine svim organima Islamske zajednice proslijedio "Raspis" u kojem od njih, između ostalog, traži da poslije svakog farz-namaza u džamijama prouče tundžina-salavat, a da se uoči petka i uoči ponedjeljka poslije jacije prouči tevhid, a poslije tevhida sura el-Feth.

Interesantno je da su imami, doslijedo postupajući po ovom "Raspisu", počeli učiti tundžina-salavat odmah poslije farza čak i u onim namazima (podne, akšam i jacija) u kojima se poslije farza klanjaju sunneti.

To je zasmetalo šerijatskim sudijama Ahmedu Pašiću i Hilmiji Kaknji iz Visokog koji su uputili Ulema-medžlisu dopis s pitanjem: Da li je pokuđeno učiti između namaskog farza i namaskog sunneta neki drugi zikr mimo onog koji je zabilježen u izvorima islama?

Ulema-medžlis je u svom odgovoru potvrdio mišljenje šerijatskih sudija da je odmah nakon klanjanja farz-namaza, a čim se prouči zikr: "Allahumme Ente-s-Selam ve minke-s-selam tebarekta ja Zel-Dželali vel-ikram", propisano (mesnun) ustati i klanjati sunnete.

Iza toga Ulema-medžlis je proslijedio dodatak na "Raspis" u kojem je naložio da se, umjesto iza farz-namaza, tundžina-salavat uči na kraju namaza, a prije namaskog zikra i dove.

Tako je uspostavljena tradicija učenja tundžina-salavata u džamijama u Bosni i Hercegovini.

Tundžina-salavat redovno se u bosanskohercegovačkim džamijama učio do iza Agresije na RBiH. U današnje vrijeme u džamijama se vrlo rijekto uči ovaj salavat i vrh Islamske zajednice ne insistira na tome.

Šta se može zaključiti iz navedenog?

1) Tundžina-salavat je dova, a da bi dova bila ispravna mora biti upućena jedino Uzvišenom Allahu i njom se ne smije tražiti nešto što je u suprotnosti s Kur'anom i Sunnetom. Prijevod tundžina-salavata pokazuje da on ispunjava predviđene uvjete za ispravnost.

2) Kako je u islamskom svijetu u doba krize bilo uobičajeno, Ulema-medžlis je sugerirao da se u to ratno vrijeme uči tundžina-salavat kojim se od Allaha traži otklanjanje nevolja i belaja. Napomenimo ovdje da je u vrijeme slanja "Raspisa" hadži Mehmed-ef. Handžić bio živ. Nigdje nije zabilježeno da je on pokudio ovaj "Raspis" Ulema-medžlisa što bi, da se s njim nije slagao, sigurno učinio.

3) Bošnjačaka ulema je beskompromisno bdjela nad primjenom islama. Čim su kadije (šarijatski suci) primjetili da se odstupa od propisa prema kojem se odmah nakon farza, bez odlaganja, klanjaju sunneti, oni su reagirali upitom Ulema-medžlisu koji je priznao grešku i odmah je ispravio.

4) Da su šerijatske sudije, ili bilo ko drugi od bošnjačke uleme, smatrali da je tundžina-salavat općenito pokuđeno učiti, oni bi to u dopisu naglasili. Naprotiv, svoj dopis kadije su započele riječima: "U danima kada narod pritišću kakvi afeti i belaji uobičajeno je među muslimanima učenje "tundžina salavata".

5) U današnje vrijeme rijetko se gdje uči tundžina-salavat što potvrđuje pravilo da se neki ljudi otškolovani na istoku bave nevažnim temama, ne kako bi nekoga naučili nečemu bitnom, već u stvarnoj potrazi za senzacijom.

Hafiz dr. Elvir ef. Duranović

Dokumenti: Dopis Vakufskog povjerenstva iz Brčkog, "Raspis" Ulema-medžlisa o učenju tundžina-salavata., Odgovor Ulema-medžlisa kadiji Ahmedu Pašiću., Ispravka "Raspisa" Ulema-medžlisa nakon reagiranja Ahmeda Pašića, kadije iz Visokog.

Izvor: Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke.