Pero selefa (prvih generacija) - Sablja protiv vehabizma. Odgovor uglednom misionaru vehabizma Safetu Kuduzović

Vehabijski misionar Safet Kuduzović

PERO SELEFA - SABLJA PROTIV VEHABIZMA

Vehabijski vođa Safet Kuduzović ponovo se oglasio povodom našeg iznošenja činjenice o njegovom oponiranju učenju imama et-Tirmizija i onoga što imam navodi kao stav selefu saliha.

Na prvom mjestu Safet se pita zašto se autor teksta ne potpisuje imenom i prezimenom. Odgovor na to pitanje može dobiti jednostavnim pogledom u ljude koji ga slijede i koji ga veličaju do stepena nedodirljivosti, pa su čak njegovu "svetost" počeli i snovima dokazivati. Među njima preovladavaju ljudi slabog znanja i razumijevanja, skloni divljaštvu i napadima na njegove neistomišljenike i njihove porodice što fizički to i verbalno, materijalno i na sve druge načine, u šta uključujemo i laganje, potvaranje, špijuniranje i sve ostalo što je muslimanima zabranjeno. Neka Safet samo pogleda u komentare svojih istomišljenika i shvatiće o kakvim ljudima se radi, radi kojih je bolje držati identitet u tajnosti jer, na kraju, od luđaka su pera uzdignuta, a neko može stradati njihovim sebebom.

Drugo: Autor teksta nije naveo hadis u kome se spominje "Allahovo stopalo" jer takav hadis ne postoji. Hadis o قدم je nešto sasvim drugo. Prevođenje mutešabih predaja izrazima čija se značenja ne poklapaju sa značenjima mutešabih izraza nije dozvoljeno prema mišljenju imama Ebu-Hanife, r.a., koji kaže: „Sve što su učenjaci spomenuli na perzijskom jeziku, od Allahovih svojstava, dozvoljeno je to kazati, osim „jeda“ na perzijskom.

Dozvoljeno je da se kaže بروى خداى Uzvišenog Allaha, bez poređenja i bez kakvoće.“ (Fikhu-l-ekber) Prema tome, ukoliko između višeznačnog izraza u arapskom jeziku i njegovog prevoda na nearapski jezik postoji nepodudaranje onda njegovo prevođenje nije dozvoljeno prema mišljenju tabi'ina Ebu-Hanife, r.a. te zato nije dozvoljeno izraz قدم prevesti izrazom "stopalo". (Smatraš li, Safete, Ebu-Hanifu selefom?) Ovo nije samo mišljenje imama Ebu-Hanife već i mišljenje drugih učenjaka. Kaže Ahmed b. Omer b. Surejdž (249-306.h.g.): „Naše vjerovanje o tome i o MUTEŠABIH ajetima u Kur'anu je da ih prihvatimo i da ih ne odbijamo, niti ih tumačimo tumačenjem oponenata, niti ih usmjeravamo na poređenje Allaha sa stvorenjima – tešbih, mušebbiha, niti prevodimo Njegova svojstva na nearapski jezik. Prihvatamo doslovni izraz predaje i doslovnu objavu ajeta (Doslovno tj. Prihvatamo izraz onako kako je došao u Kur'anu i sunnetu, prema obliku u kome je došao, bez ikakve izmjene pa makar to bilo i prevođenje ili mijenjanje oblika riječi.) (Ez-Zehebi, el-Uluvv, str. 207. Mektebetu advai-s-selef, Rijad, Prvo izdanje, 1995. G.)

Napominjemo da i Ibn-Surejdž, kao što je i vidljivo, ajete o svojstvima ubraja u mutešabih - nejasne ajete, suprotno tvrdnji Kuduzovića da niko od selefa ajete o svojstvima nije ubrajao u mutešabihate. Imam el-Begavi kaže: "Od Sufjan es-Sevrija, Evzaija, Lejs b. Sa'da, Sufjan b. Ujejne, Abdullah b. El-Mubareka i drugih učenjaka sunneta o ovim ajetima koji su došli o MUTEŠABIH SVOJSTVIMA je: "Prenesite ih kakvi su došli, bez kakvoće." (El-Begavi, Mealimu-t-tenzil, 235/1, Daru-l-ma'rifeh, Bejrut, 1407.h.g., Drugo izdanje) čime se potvrđuje činjenica da je i imam et-Tirmizi, r.a., od istih navedenih učenjaka navodio stav o MUTEŠABIH hadisima. O ovome je hudždžetu-l-islam el-Gazali napisao odlično djelo "Ildžamu-l-avvam an ilmi-l-kelam" u kojem kao obavezu ljudi prema mutešabih ajetima i stav selefu saliha navodi 7 stvari: 1. التقديس - čuvanje Uzvišenog Boga od tjelesnosti i njenih pratilaca; 2. التصديق - vjerovanje da je ono što je Uzvišeni rekao istina i da je ono što je Poslanik, alejhis selam, rekao istina na način na koji je on to želio; 3. الاعتراف بالعجز - priznavanje slabosti tj. da čovjek nije u mogućnosti u potpunosti obuhvatiti svojim znanjem Njegovu namjeru i da to nije njegov posao; 4. السكوت - ćutnja, tj. da ne ispituje o njihovom značenju, da zna da je pitanje o tome bid'at kako je to rekao imam Malik i da je u pitanju o tome opasnost za njegovu vjeru; 5. الامساك - suzdržavanje od promjene izraza, prevođenja na druge jezike, dodavanja i oduzimanja, spajanja sa onim sa čime nisu spojeni i razdvajanja od onoga od čega nisu razdvojeni; 6. الكف - prestanak njegove unutrašnjosti traganja za tim i razmišljanja o tome; 7. التسليم لاهله - prepuštanje stručnjacima, a to je da vjeruje da ako je njemu prikriveno njihovo značenje to ne znači da je ono prikriveno Poslanicima, evlijama i Allahu bliskima." (Ildžamu-l-avvam, 49-50., Daru-l-minhadž, Prvo izdanje, 2017.g.)

Treće: Ako Safet zaista "Bespogovorno, bezrezervno, bez imalo dvojbe i nedoumice prihvatamo i potvrđujemo svako slovo iz navedenog citata imama Tirmizija" zašto onda:

MIJENJANJE IZRAZA

- mijenja značenje onoga što je došlo u Kur'anu, sunnetu i govoru selefu saliha? Zar imam et-Tirmizi ne kaže: ان يرووا هذه الاشياء كما جاءت - "da prenose ove stvari onako kako su došle" Ako je u hadisu došao izraz قدم čije je jedno od 40 mogućih značenja "stopalo" i Safet umjesto da prenese izraz قدم navede samo izraz "stopalo" da li je zaista prenio onako kako je došlo? Zašto se ne uzdrži od mijenjanja onoga što je došlo u predaji? Zar on, koji se već 30 godina bavi hadisom, nije naučio osnovu o prenošenju riječi onako kako su došle?

BUKVALNO TUMAČENJE

- tumači izraz bukvalnim tumačenjem, a imam et-Tirmizi je rekao: لا تفسر - "ne tumači se". Bukvalistička tumačenja ajeta i hadisa o svojstvima su odlika mudžessima i mušebbiha. Kaže Ibn-Hadžer el-Askalani: „I razišli su se po pitanju značenja „nuzula“ na nekoliko govora: Neki su ga protumačili prema spoljašnjosti – zahiru i njegovom stvarnom značenju – hakika, i to su mušebbihe. Uzvišen je Allah od njihovog govora...“ (Ibn-Hadžer el-Askalani, Fethu-l-bari, 30/3, Daru-l-ma'rife, Bejrut, 1379. H.g.)

Kaže imam el-Kurtubi: „Poznato je da je pravac selefa ostavljanje zalaženja u to, uz kategoričku tvrdnju o nemogućnosti njihovih spoljašnjih – zahir, značenja. Govorili su: „Prenesite ih kako su došle!“ (el-Džami'u li ahkami-l-Kur'an, 12/4, Daru-š-ša'b, Kairo, Drugo izdanje, 1372. H.g.) Kaže ez-Zehebi: Od Malika, r.a., je sačuvan rivajet el-Velid b. Muslima koji ga je pitao o hadisima o svojstvima, pa je on rekao: „Prenesite ih kako su došli, bez tumačenja.“ (Ez-Zehebi, Sijer a'lami-n-nubela, 105/8, Muessesetu-r-risaleh, Bejrut, Deveto izdanje, 1413. H.g.)

Kaže Sufjan b. Ujejne: „Sve čime je Allah, dž.š., Sebe opisao u svojoj knjizi, njegovo tumačenje je njegovo učenje i ćutnja o tome.“ (El-Bejheki, el-I'tikad, str. 118.)

Kaže imam Šafija: „Vjerujem u Allaha, dž.š., i u ono što je došlo od Allaha, prema Allahovoj namjeri. Vjerujem u Poslanika, i u ono što je došlo od Poslanika, a.s., prema namjeri Poslanika, a.s.“ (Tekijjuddin el-Husani, Def'u šubehi men šebbehe ve temerred, str. 18, Mektebetu-l-ezherijje li-t-turas, Kairo; Mer'i el-Keremi el-Hanbeli, Ekavilu-s-sikat, str. 121., Muessesetu-r-risaleh, Bejrut, Prvo izdanje, 1406. H.g)

Zašto Safet ne prihvata da povjeruje u mutešabih Kur'ana kako to govori imam Šafija, r.a., "prema namjeri Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika" već u iste vjeruje prema njihovom bukvalnom značenju iako je njihovo bukvalno značenje manjkavost i neprilično Uzvišenom Allahu?

Kaže Ibn-Kudame: Kaže Ebu-Bekr el-Halal: Obavijestio nas je el-Mervezi i rekao: Pitao sam Ebu-Abdullaha (Ahmed b. Hanbela) o predajama o svojstvima pa je rekao: „Prenosimo ih kako su došle.“ Kaže: Obavijestio me je Ali b. Isa da im je Hanbel pričao i rekao: Pitao sam Ebu-Abdullaha (Ahmed b. Hanbela) o hadisima u kojima se navodi da je Allah učinio „nuzul“ svake noći na zemaljsko nebo, da se Allah vidi, da stavlja svoj „kadem“ i slično, pa je Ebu-Abdullah rekao: „Vjerujemo u njih i potvrđujemo ih, bez kakvoće i bez značenja. Ne odbacujemo ništa od njih i znamo da je ono što je došlo od Allahovog Poslanika istina, ako je sa ispravnim senedom, i Poslaniku, a.s., ne odbacujemo njegovu riječ. Ne opisuje se Allah, dž.š., više od onoga čime je Sebe opisao, ili Ga je opisao Njegov poslanik, bez granice i bez kraja. Ništa nije kao On, i On sve čuje i sve vidi.“ (Ibn-Kudame, Zemmu-t-te'vil, str. 21., Ed-Daru-s-selefijje, Kuvajt, Prvo izdanje, 1406. H.g. ) Čak i imam Ahmed na čiju školu se vehabije pozivaju tvrdi da se ne treba ulaziti u značenje mutešabiha čime jasno opovrgava Safetovu tvrdnju da su mutešabih izrazi o Allahovim svojstvima nejasni samo u kakvoći, a ne i u samom značenju.

Kaže Ibn-Kesir:

"Ljudi o ovome imaju veoma mnogo govora, a ovo nije mjesto njihovog razlaganja. U ovome slijedimo pravac dobrih prethodnika Malika, el-Evzaija, es-Sevrija, el.Lejs b. Sa'da, eš-Šafi'ija, Ahmeda, Ishak b. Rahivejha i drugih imama muslimana, u starim i novim vremenima, a to je: njihovo prenošenje kao što su došle, bez kakvoće, bez poređenja i bez negiranja, a spoljašnje – zahir značenje koje pada na pamet mušebbihama je negirano od Allaha, dž.š. Njemu ne sliči nijedno od Njegovih stvorenja i „Ništa nije kao On, a On sve čuje i sve vidi.“ Već je stvar onako kako su rekli imami, od kojih je Nu'ajm b. Hammad, šejh Buharije: „Ko Allaha usporedi sa Njegovim stvorenjima, počinio je kufr, i ko zanegira ono čime je Allah, dž.š., Sebe opisao počinio je kufr. U onome čime je Allah, dž.š., opisao Sebe, ili Ga je opisao Njegov Poslanik, a.s., nema poređenja sa stvorenjima. Ko Allahu, dž.š., potvrdi ono o čemu su došli jasni ajeti i ispravne predaje, na način koji dolikuje Allahu, a od Allaha, dž.š., negira mahane, on slijedi put upute.“ (Ibn-Kesir, Tefsiru-l-kur'ani-l-azim, 296/2, Džem'ijjetu ihjai-t-turasi-l-islami, Prvo izdanje, 1996. g.)

Ibn-Kesir, do čijeg stava, vjerujem, Safet drži, jasno govori da se bukvalno značenje mutešabiha Allahu ne može pripisati. Zašto onda Safet to radi?

Kaže imam Ebu-Ishak eš-Šatibi: "Ako se utvrdi opšte, univerzalno, kategoričko pravilo, onda njemu ne škodi oponiranje pojedinačnih hipotetičkih pitanja, jer hipotetičko ne može stajati naspram kategoričkog niti mu oponirati. Na primjer: Ako nam je utvrđeno opšte, univerzalno pravilo tenziha - Allahove čistoće od manjkavosti, a zatim se, na nekom posebnom mjestu, pojavi nešto čije bukvalno značenje predstavlja tešbih - poređenje Allaha sa stvorenjima, a moguće je da se njime želi nešto drugo mimo bukvalnog značenja, što je u skladu sa pravilom tenziha, onda stvar poput te ne utiče na ispravnost utvrđenog opšteg, univerzalnog pravila." (Eš-Šatibi, el-Muvafekat, 10/4) I imam eš-Šatibi je od učenjaka do čijeg stava Safet drži, pa zašto ga u ovom slučaju odbacuje? Više nije samo et-Tirmizi ili Safet već su sada Ebu-Hanife, Ibn-Surejdž, Kurtubi, Ahmed, Šafija, Ibn-Kesir, eš-Šatibi ili Safet! (Kada bismo imali makar pola Safetove kefale pa da ne moramo raditi da prehranimo porodicu i da se duže možemo posvetiti odgovoru Safetu i njegovim istomišljenicima taj spisak bi bio znatno duži! Ako Safet želi dodatne dokaze, zarad istine, neka nam ustupi 1/2 kefale)

ZAMIŠLJANJE ORGANA

- zamišlja قدم kao stopalo (a suština stopala je tjelesnost bez koje stopalo nije stopalo) a imam et-Tirmizi je rekao: لا تتوهم - "ne zamišlja se".

POTVRĐIVANJE KAKVOĆE ZA RAZLIKU OD SELEFU SALIHA KOJI JE NEGIRAJU

- govori da se ne zna kakvoća iako imam et-Tirmizi kaže: لا يقال كيف - "Ne govori se "Kako?", dok drugi imami jasno govore "بلا كيف" - "bez kakvoće" jer je kakvoća odlika stvorenja, a to ne priliči Uzvišenom Allahu. Dakle, imam et-Tirmizi negira kakvoću dok Safet pripisuje Alahu kakvoću uz negiranje znanja o njoj. Negiranje postojanja kakvoće (a ne njeno nepoznavanje) prenosi se od Rebi'a er-Re'ja koji kaže: "Kakvoća nije razumski prihvatljiva..." (el-Lalikai, Šerhu usuli i'tikad, 398/3), Ebu-Hanife (Fikhu-l-ekber), Malika, Sufjan b. Ujejne, Abdullah b. Mubareka, Veki'a i Sufjan es-Sevrija kako to biježi et-Tirmizi, Evzaija ( el-Lalikai, Šerhu usuli i'tikad, 524/3), Ahmed b. Hanbela (Ibn-Kudame, Zemmu-t-te'vil, str. 22.), el-Hatib el-Bagdadija (Ibn-Kudame, Zemmu-t-te'vil, str. 15.), Ibn-Hibbana (Ibn-Hibban, Sahih, 46/15) i mnogih drugih.

ODREĐIVANJE ZNAČENJA IAKO SELEF NIJE ODREĐIVAO ZNAČENJE

Četvrto: Safet tvrdi da smo mi u obavezi da vjerujemo u određeno značenje (naravno, samo ono koje on zamišlja) jer je "Kur'an na jasnom arapskom jeziku". U tom smislu ga pozivamo da nam kaže u koje značenje Kur'anskog izraza الر - elif lam ra" moramo vjerovati uz jasan dokaz o tome? Podsjetit ćemo ga i na riječi el-Kasim b. Selama: "Mi prenosimo ove riječi i ne tražimo njihova značenja." (El-Hattabi, Ekavilu-s-sikat, str. 177.)

MIJEŠA STAV SELEFU SALIHA O TE'VILU IZRAZA SA STAVOM DŽEHMIJJA O TE'VILU SVOJSTAVA

Peto: Što se tiče stava imama et-Tirmizija o džehmijama i Safetovom pokušaju da izjednači stav džehmija sa stavom velikog dijela selefa i halefa koji određenim ajetima pristupaju metodom te'vila, on je daleko od stvarnosti. Naime, džehmijje u osnovi negiraju Allahova svojstva, bez obzira radilo se o svojstvima koja su došla u Kur'anu, mutevatir predajama ili onima koja Mu se pripisuju ahad predajama jer bi pripisivanje Allahu svojstava značilo "mnoštvo bespočetnoga" što je u oprečnosti sa Allahovom jedinstvenošću u svojstvu bespočetnosti koje je najprecizniji opis božanstvenosti, kako to džehmijje tvrde. Zbog toga je Džehm govorio: "Ne opisujem Ga opisom kojim se i drugi može opisati." (El-Isferajini, el-Ferku bejne-l-firek, 93/1, Daru-l-afaki-l-džedideh, Bejrut, 1977., Drugo izdanje) za razliku od opisa kojim se ne može opisati niko mimo Allaha kao što je "Moćni, Stvoritelj, Oživljavatelj, Usmrtitelj i sl.(u čemu je i tajna njihovog te'vila يد riječju "kudret") Njihov te'vil koji se negira u Tirmizijinim riječima (a prije Tirmizija i u riječima imama Ebu-Hanife "jed, vedžh i nefs su Njegova svojstva, bez kakvoće. Ne kaže se da je Njegov jed kudret ili ni'met jer je u tome poništavanje SVOJSTVA i to je govor kaderija i mu'tezila" /Fikhu-l-ekber/) je te'vil kojim se kategorički tvrdi da je značenje izraza ono koje oni nude bez mogućnosti da to bude nešto drugo čime se u potpunosti isključuje nejasnost izraza i poništava svojstvo. Isto to rade i vehabije. Zbog toga imam et-Tirmizi govori da to nije tumačenje koje su zastupali učenjaci. Stav većine učenjaka selefa vidljiv je kroz izjavu Sufjan b. Ujejne, r.a., koji kaže: "Sve čime je Allah, dž.š., Sebe opisao u svojoj knjizi, njegovo tumačenje je njegovo učenje i ćutnja o tome.“ (El-Bejheki, el-I'tikad, str. 118.)

Pošto Safet voli da navodi riječi el-Berbeharija onda bi trebao pogledati i ove njegove riječi u kojima upravo njegove stavove proglašava džehmijskim stavovima, a naš put utvrđuje kao put ehli sunneta. Kaže el-Berbehari: "Svaki put kada čuješ nešto od predaja do kojih tvoj razum ne može da dopre, poput predaje o isbe'u, nuzulu, kademu, herveli, suretu i predajama sličnim ovim hadisima obaveza ti je teslim, vjerovanje, TEFVID i zadovoljstvo. Ništa od ovoga ne tumači svojim prohtjevima. Vjerovanje u ovo je obaveza. Ko svojim prohtjevima protumači nešto od ovoga ili ga odbije on je džehmijja..." (el-Berbehari, Šerhu-s-sunneh, str. 31.)

Završiću govorom Ibn-Kudame el-Makdisija kojim se objašnjava suština mezheba selefu saliha po pitanju mutešabih ajeta i hadisa: "Poređenje - tešbih i antropomorfizam - tedžsim se dešavaju onima koji u ZNAČENJU porede svojstva Allaha sa svojstvima stvorenja (tačno kako to rade vehabije), a mi ne vjerujemo tako niti smo u to ubijeđeni već znamo da Allahu Uzvišenom "Ništa nije kao On. On sve čuje i sve vidi." i da Njegova svojstva ne sliče svojstvima stvorenja, i sve što padne na pamet ili što se zamisli Allah je različit od toga. Njemu nema sličnog, nema Mu ravnog, nema Mu jednakog, niti ima pomagača. "Ništa nije kao On i On sve čuje i sve vidi." Što se tiče našeg vjerovanja u ajete i predaje o svojstvima to je vjerovanje u same izraze u čiju ispravnost nema sumnje i u čiju istinitost nema nikakvih sumnjičenja. Onaj koji ih je izrekao najbolje zna njihovo značenje pa smo mi u njih povjerovali po značenju koje je želio naš Uzvišeni Gospodar spajajući tako obavezno vjerovanje i negiranje zabranjenog poređenja - tešbiha..." (Ibn-Kudame, Tahrimu-n-nezari fi kutubi-l-kelam, str. 58-59., Dar alemu-l-kutub, Rijad)

P.S. Uz 1/2 Kuduzovićeve godišnje kefale spremni smo izaći na javnu debatu na televiziji. Očekujemo odgovor i radujemo se susretu.

Redakcija