Imam Dželaluddin el-Sujuti, r.a.
Ovo je pravno pitanje (hukm) o Poslanikovim (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) roditeljima za koje mi vjerujemo da su spašeni. Ovo je stajalište većine učenjaka, a na to su stigli slijedeći nekoliko metoda (masalik).
PRVO
Njegovi roditelji su preselili prije nego što je on poslan kao Vjerovjesnik, i za njih nema kazne jer “Mi nikada ne kažnjavamo dok Mi ne pošaljemo poslanika (kojeg oni odbiju)” (17:15). Naši Eš`ari Imami u kelamu, usulu i Šafijskom fikhu se slažu na vjerovanju da ako neko umre odnosno preseli na vječni svijet prije nego do njega stigne Poslanički poziv u vjeru, umire spašen. Ovo je definisano od strane Imam Šafije . . . i neki fakihi su objasnili da je to zbog toga što je osoba bila u stanju fitre (primordialne dispozicije), te da nije tvrdoglavo odbio nijednog Vjerovjesnika.
To je mišljenje našeg Šejha, Šejhul Islam Šerefuddin el-Munewi, kako sam ga ja primio. Jednog su ga upitali da li je Poslanikov otac u vatri pa je on glasno negodovao. Taj čovjek je ponovo insistirao: “Jel njegov Islam ustanovljen?” pa je šejh odgovorio da je on preselio u fitri i citirao gornji ajet.
To je stajalište Ehli Sunne a tome su se suprostavili Mu`tezile i oni koji su ih slijedili u mišljenju da je svako kažnjen jer se Allah zna racionalno. Šejhul-Islam Ibn Hadžer Eskalani je rekao, Pretpostavka (zann) u vezi njegovih roditelja, kao i svih onih koji su preselili prije njegova Vjerovjesništva, je da će oni prihvatiti njegov poziv u vrijeme njihova ispitivanja u kaburu (grobu), kao poklon (od Allaha) da ga zadovolji.
Ovaj metod je zasnovan na slijedećim izvorima:
[Dokaz iz Časnog Kur’ana]
• Prije spomenuti ajet: (17:15)
• Ajet, “Tvoj Gospodar neće nepravedno (bi zulm) uništiti gradove dok su njhiovi stanovnici nesvjesni (griješenja koje čine)” (6:131). El-Zarkaši je ovo koristio da pravno zaključi (qa`ida) kako osoba biva zahvalna Allahu putem slušanja (o Njemu), a ne putem racionaliziranja.
• Ajet, “Da ne bi . . . oni rekli, Gospodaru naš! Zašto nam nisi poslao vjerovjesnika, da slijedimo Tvoju objavu i da budemo vjernici?” (28:47) Korišten od Zerkašija i Ibn Ebi Hatima u njihovim tefsirima. Potonji je dodao Hadis, “Oni koji presele u fitri će kazati, Moj Gospodaru, nijedna knjiga niti poslanik ne dospješe do mene, i onda je recitirao ovaj ajet.” (Buhari i Muslim)
• Ajet, “A da smo ih Mi kaznili prije toga [tvog poslanstva], oni bi zasigurno rekli: Gospodaru naš! Da si nam Ti poslao vjerovjesnika, kojeg bi mi mogli slijediti . . .” (20:134)
• “I nikada tvoj Gospodar nije uništio narode, dok im ne bi On od njih samih poslao vjerovjesnika koji bi im dostavljao Naše objave. I nnikada Mi nismo uništili narode osim ako su ogrezli u zlu.” (28:59). Ibn Ebi Hatim citira Ibn `Abbasovo i Katadino objašnjenje da se to odnosi na stanovnike Mekke, koji su kažnjeni tek nakon što su uporno odbijali da se odazovu Poslaniku (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim).
• Ajet, “Da ne bi rekli, Knjige su objavljene dvjema sektama prije nas, a mi nismo znali šta oni čitaju” (6:156).
• “I mi nismo uništavali gradove prije nego bi ih upozoravali poslanicima, jer Mi nikada nismo bili nepravedni” (26:208-209). `Abd ibn Hamid, Ibn el-Munzir i Ibn Ebi Hatim citiraju Katadeta u svojim tefsirrima da objava, dokaz i poziv moraju prethoditi kažnjavanju.
• “I oni zapomažu tamo, Gospodaru naš! Oslobodi nas; mi ćemo sigurno dobro činiti. A zar vam nismo podarili dug život da porazmislite o njemu? I upozoritelj vam je došao.” (35:37). Komentatori kažu, “Upozoritelj je poslanik.”
[Dokaz iz Hadisa]
Hadis u vezi ispitivanja ljudi fitre [Primordialne Dispozicije] na Sudnjem Danu:
Ahmad, Ibn Rahawayh, Ibn Mardawayh, i Bejheki (el-I`tikad `ala mezheb el-selef ehl el-sunnah we-l-ama`ah) kažu, sahih preko Esved ibn Sarije’. Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) je rekao:
Četvoro će ponuditi izgovore na Sudnjem Danu: Gluhi, bezumnik, senilna osoba i onaj ko je preselio u fitretu. Prvi će reći, ja nisam ništa čuo; drugi, Islam je došao a mene je dječurlija gađala đubretom; treći će reći, Islam je došao a ja nisam znao za sebe, i četvrti, moj Gospodaru, nije mi došao Poslanik. Allah će od njih uzeti zavjet poslušnosti. Njima će biti rečeno da uniđu u vatru (kao test). Oni koji Ga poslušaju naći će vatru hladnom i bezopasnom, dok oni koji Ga odbiju poslušati će biti silom u vatru bačeni. (Eswed, Ebu Hurejre)
El-Bazzar i Tirmizi koji ga smatraju hasan hadisom:
Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) je rekao, Onaj ko je umro u stanju fitre, bezumnik i dijete će reći slijedeće: Knjiga i Poslanik ne dospješe do mene; ja nejmadoh pameti da shvatim dobro i zlo; ja nisam sazreo da mogu bilo šta učiniti. Njima će se ukazati vatra te će im biti naređeno da uniđu u nju. Oni koji bi u normalnim okolnostima sproveli poslušan život će postupiti kako im je naređeno a oni koji bi bili neposlušni će odbiti da uđu u vatru. Allah će im reći, Vi Mi se ne pokoravate ovdje (dok Me vidite), pa kako bi Mi se onda pokoravali preko Poslanika dok Me ne vidite? (Ebu Sa`id el-Hudri)
El-Bazzar i Ebu Ja’la: prenose isto sa dodatkom o senilnoj osobi. Oni koji poslušaju će samo kroz vatru proletjeti. (Enes)
`Abdul Rezzak, Ibn Džerir, Ibn al-Munzir, Ibn Hatim, sa autentičnim senedom koji ispunjava kriteriju od Buharije i Muslima:
Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) je rekao, “Onima što su umrli u staju fitre, bezumniku, gluhom, nijemom i senilnom će biti poslan vjerovjesnik (tog vremena) pa će im kazati, Uđite u vatru. Oni će se pobuniti i reći: Kako to kada nam nije vjerovjesnik došao? Ali teško se njima! Da su poslušali vatra bi im bila hladna i bezopasna. Ko god je poslušan on će se pokoriti naređenju.” Ebu Hurejre je dodao, Čitaj, “Mi nikada ne kažnjavamo dok Mi ne pošaljemo vjerovjesnika” (17:15).”
El-Bazzar i Hakim, ocjenili ga kao sahih po kriteriji Buharije i Muslima:
Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) kaže, Ljudi iz doba Džahilijje će doći na Sudnji Dan noseći svoje idole na leđima. Allah će ih pitati pa će oni reći: Gospodaru naš, nisi nam poslao Vjerovjesnika niti nam je nešto od Tebe došlo. Da si nam nešto poslao mi bi Ti bili najpokorniji robovi. Allah će im reći, Hoćete li da vam kušam pokornost? I onda će im On narediti da uniđu u vatru i da u njoj ostanu. Oni će ući u vatru ali će se vratiti prestravljeni njenom silinom i buktanjem, pa će reći, Gospodaru naš, zaštiti nas od nje. On će im reći: Zar Mi niste obećali pokornost ako vam nešto naredim? Oni će se opet zakleti i ući u vatru, samo da bi opet se vratili i zapomagali. Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) je rekao, Da su ostali u njoj prvi put našli bi je hladnom i sigurnom. (Seuvban)
Tabarani i Ebu Nu’ajm:
Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) kaže, Bezumnik će doći na Sudnjem Danu zajedno sa osobom koja je umrla u fitri i dijetetom itd. (isto kao u (e)) Oni će se vraćati nazad iako im vatra ne bi naudila, i Allah će reći, Ja sam znao vaša djela još od prije, pa uzmi ih (O Vatro).
Komentar Tabarije:
Znaj da se Ehlu Sunnah složila na tome da ne može biti zakonskih pravila bez Objave nasuprot pobornika produkta pameti, kao što su Rafidije [poricatelji prve trojice halifa], Kerramijjeh [antropomorfisti], Mu`tezile [racionalisti] i drugi koji smatraju da zakonodavstvo ima razne izvore, objavljene i neobjavljene. Što se nas [Ehlu-Sunneh] tiče, mi kažemo da ništa nije obavezujuće prije pojave Poslanika.
Imam Fahruddin Razi kaže u Mahsulu,
Biti zahvalan Jednom Tvorcu nije razumski zasnovana dužnost, kako tvrde Mu`tezile. Kad bi bila, oni koji napuste tu dužnost prije nego im dođe Poslanik biti će kažnjeni, što nije slučaj [citirajući 17:15].
Slično, oni iz njegove škole [tj. kelama] kao i Bejdawi i Tadžuddin Subki kažu:
Mi vjerujemo da oni koje poziv (da`wa) nije dosegao će umrti spašeni, i da dok su živi protiv njih se ne vodi borba sve dok ne odbiju jasan poziv, i da oni uživaju zaštitu u svojim životima i imetku, itd.
Dakle ovo pravilo (izuzimanja od kazne), da li se odnosi na sve ljude iz Džahilijjeta? Ne, to se odnosi samo na one do kojih nije dospio poziv prijašnjeg poslanika. A što se tiče onih do kojih je dospio poziv prijašnjeg Poslanika a oni ga odbili, niko ne pobija da su oni (pravno) u vatri.
Plemeniti roditelji (od Poslanika Muhammeda), prema onome što se zna o njima, po našem vjerovanju pripadaju prvoj grupi.
Nijedan poziv do njih nije stigao, zato što se prijašnji Poslanik pojavio oko šest stotina godina prije njihova života, i od rijetkih pravovjernika (ahbar) od Sljedbenika Knjige koji su još poznavali (originalne) poslaničke dispenzacije i pozivali ljude u vjeru, vrlo mali broj njih je bio razbacan po pustarama između Šama i drugih teritorija.
Oni su koliko je poznato vrlo malo putovali i skončali mlade živote; osamnaest godina za `Abdullaha koji je preselio u Medini, i skoro isto toliko za povučenu Aminu, kako navodi hafiz el-`Ala’i u svojoj knjizi, el-durra el-sanijja fi mewlid sejjid el-berijja (Savršeni Biser: rođenje Lidera Stvorenja).
Nisu znali ništa vise nego i većina ljudi u Mekki, čije se neznanje o činjenici da Allah uopšte šalje poslanike spominje u ajetima, “Zar Allah šalje ljude kaoVjerovjesnike?” (17:94) i “Oni kažu, da je naš Gospodar htio, On bi poslao meleke; mi nešto takvo nismo čuli od naših predaka.” (23:24).
Imam ‘Izzuddin ibn `Abdus Selam kaže (u el-Amali):
Svaki prijašnji Poslanik je bio poslan svom vlastitom narodu osim našeg, što znači da svi ljudi kojima nije poslan vjerovjesnik, pripada grupi fitre, osim potomaka Poslanika koji su rođeni u drugim narodima [npr. potomci Ibrahima do Šu`ajba], zato što se njegov Zakon odnosi i na njih. Ali ako je prijašnji zakon poništen, onda svi ljudi postaju ljudi fitre.” Ovo je kategorični dokaz da plemeniti roditelji bez sumnje pripadaju ljudima fitre, zato što oni nisu potomci ‘Isa a niti su pripadnici njegova naroda kojem je on poslan.
Sada ćemo se osvrnuti na daljne dokaze iz Hadisa.
Ibn Hadžerova izjava da je ispravna pretpostavka da će Poslanikova cijela familija biti pokorna, kada se to od njih bude tražilo na Sudnjem Danu, izvučena je iz ovih izvora:
Hadis prenesen od el-Hakima u Mustedreku od Ibn Mes`uda gradiran kao sahih, kaže:
Jedan mladi Ensarija, koji je često zapitkivao Poslanika, jednom upita, “Jesu li tvoji roditelji u Vatri?” Na to mu je Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) odgovorio, “Moj Gospodar mi je obećao udovoljiti u onome što budem tražio u vezi njih, i tog dana ja ću stajati na Hvaljenoj Stanici (Mekami Mahmuda).”
Hadis citiran od Ibn Džerira el-Tabarije od Ibn `Abbasa o značenju ajeta “I tvoj Gospodar će ti dati pa ćeš biti zadovoljan” (93:5) da se time ukazuje da će Poslanik biti zadovoljan da niko od njegove familije ne uniđe u Vatru.
Hadis od Ebu Sa`ida u Šeref el-nubuwwa, Tabari (Dhakha’ir al-’Uqba), i el-Mulla u svojoj Siri od ‘Umran ibn Husejna:
Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) kaže, “Tražio sam od Gospodara da niko od moje familije ne uniđe u Vatru i On mi je udovoljio.” Temim el-Dari u Fewa’id sa slabim isnadom od Ibn `Omera:
Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) kaže,
“Na Sudnjem Danu ja ću se zauzimati za mog oca i majku, mog amidžu Ebu Taliba, i brata [po mlijeku] iz Džahillijeta.” Tabari kaže, ako je ustanovljen, onda se razumije u svjetlu autentičnih Hadisa o Ebu Talibu [tj. da je on u plitkoj vatri = Buhari i Muslim]. Tabari kaže “povodom Ebu Taliba” u smislu da je Islam dospio do njega naspram ostalo troje koji se preselili u fitri.”
[Nedostatak dokaza da njegovi roditelji nisu bili od Čiste Vjere (Hanifijja) i slabljenje Hadisa po kojem je njegov otac u Vatri]
DRUGO
Širk (idolatrija) Poslanikovih roditelja nije ustanovljena činjenica i najvjerovatnije je da su slijedili Čistu Vjeru (Hanifijja) od svog praoca Ibrahima. Grupa Arapa je bila takve vjere, kao što su `Amr ibn Nufejl i Wereka ibn Newfal i drugi. To je mišljenje Imama Fahruddin el-Razije i drugih spomenutih ispod. El-Razi izjavljuje u djelu esrar el-tenzil da su neki učenjaci rekli kako Azer nije bio Ibrahimov otac nego amidža zato, pored drugih dokaza, roditelji poslanika nisu nevjernici. To dokazuje ajet, “[Tvoj Gospodar] Koji te vidi kada stojiš, i tvoje okretanje (tekallubek) među onima koji klanjaju” (26:218-219), tj. tvoje spuštanje kroz liniju tvojih predaka, koji su nazvani: abidi. On nastavlja:
I šta dokazuje da Poslanikovi roditelji nisu bili mnogobožci jeste njegova izjava, “Ja sam prenošen iz čistih muškaraca u maternice čistih žena” (lam azal unqal . . .) Stoga neophodno je da svi njegovi pretci budu sačuvani od širka.
Gornje je tačno šta je Imam Razi rekao, i ja vas podsjećam da je on bio Imam Ehlul-Sunneh među svojim suvremenicima, glavni stožer vjere protiv raznih inovatorskih sekti, onaj koji je odbranio istinu Eš`arijske akide u svome vremenu, i Mudžeddid (obnovitelj) Ummeta u šestom hidžretskom stoljeću.
Ja još tvrdim, što dodatno podupire ovaj metod koji spominje Imam el-Razi, kao prvo, autentični Hadisi koji potvrđuju da je Poslanikovo porijeklo najbolje u svakom pogledu od Adema do njegovog oca `Abdullaha, i da je njegovo stoljeće najbolje; drugo, Hadisi koji potvrđuju da planeta nikada nije bez prisustva Istinskih Monoteista (muwahhidun) od Adema pa sve do Sudnjeg Dana, o da je radi njih planeta sačuvana jer bi u protivnom davno nestala. Ova dva pointa kategorično dokazuju da najbolja porijekla i istinnski monoteisti su ponajprije roditelji poslanika jer bi bilo krajnje neprikladno da oni budu idolopoklonici dok se drugi smatraju da su u fitri.
Još jedna perspektiva koja potvrđuje ovaj metod jeste ajet gdje Allah kaže da održava tawhid -znanje o Božanskoj Jednoći -unutar potomstva Ibrahimova. [On citira ajete, komentare i hadise u vezi sa tim.] Daljni pogledi kao što je onaj od Imam Ebu el-Hasan el-Mawardi u A`lam el-nubuwwa koji kaže, Svjetlo poslanstva je bilo prisutno u Poslanikovim roditeljima, a Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) nije imao partnera u nasljedstvu, tj, nije imao brata niti sestre, zato što čista esencija (safwa) njegovih roditelja boravi u njemu, i veličina njihove loze (nasab) je zbog njega samog, i radi toga su oni preselili tako mladi.
Dalje, Ibn el-Džewzi nabraja u el-Talqih imena devetoro koji su odbili obožavati idole u vrijeme Džahilijje: Ebu Bekr el-Siddik, Zejd ibn `Amr ibn Nufejl, `Abdullah ibn Džahš, `Osman ibn el-Uwejris, Waraka ibn Newfal, Rabab ibn el-Berra’, As`ad ibn Kurejb el-Humejri, Qass ibn Sa`ida el-Ijadi, Ebu Kajs ibn Sarma.
Sada o primjedbama:
Muslim prenosi od Enesa:
Čovjek je rekao, O Allahov Vjerovjesniče, gdje je moj otac?” On je rekao: “U vatri.” Kada je čovjek krenuo od njega on ga zovnu nazad i reče, “Doista je i moj i tvoj otac u vatri.''
Muslim i Ebu Dawud prenose od Ebu Hurejre:
Poslanik je tražio dozvolu da se moli za svoju majku i nije mu bilo prihvaćeno [i onda je tražio dozvolu da posjeti njezin kabur pa mu je to dozvoljeno].
Ja kažem: Da (oni su to prenijeli) i moj odgovor na to je da se prenosioci ne slažu u riječima, “Doista je i moj i tvoj otac u vatri.” Sened koji Muslim koristi je od Hammeda ibn Selame -od Sabita -od Enesa. Njemu se protivi sened od Mu’ammera -od Sabita - (od Enesa), koji ne spominje ovaj dio hadisa, nego kaže, “On ga je pozvao nazad i rekao, “Kada prođeš pored kabura nevjernika, reci mu o vatri.”
Nema uopšte pominjana Poslanikova oca u potonjoj verziji tog hadisa, i ta verzija ima pouzdaniji (asbat) sened jer je Mu`ammer pouzdaniji od Hammeda, čije pamćenje je dovođeno u pitanje i čije su neke predaje bile odbijene. Buhari nije od njega ništa uzimao, niti je Muslim u pitanjima usula (Hadisi koji se tiču principa Šeriata) osim kroz Sabita. Mu’ammer je čist od svih tih nedostataka pa su od njega uzimali i Buhari i Muslim. Prema tome njegova verzija je pouzdanija.
Hadis također dolazi preko drugog seneda u sličnim riječima kako ide verzija od Mu`ammera:
El-Bazzar, Tabarani i Bejheki prenose ga od Ibrahim ibn Sa`da -od el-Zuhrija -od `Amr ibn Sa`da -od njegovog oca:
Beduin Arap je rekao Poslaniku, “Gdje je moj otac?” On je odgovorio, “U vatri.” Čovjek je rekao, “A gdje je tvoj?” Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) odgovori, “Kad god prođeš pokraj kabura nevjernika, reci mu o vatri.”
Gornji hadis ima autentičan sened po kriteriji Buharije i Muslima: stoga oslanjanje na njega ima prednost nad svim drugima (koji ne ispunjavaju takav kriterij). Tabarani i Bejheki dodaju da je taj Arap kasnije primio Islam i rekao, “Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) je stavio težak teret na mene, zato što nisam prošao ni kraj jednog nevjerničkog groba a da mu nisam rekao o vatri.” Ibn Medžeh prenosi nešto slično preko Ibrahim ibn Sa`da -od el-Zuhrija -od Selima -od njegova oca.
Gore spomenuti dodatak pokazuje bez sumnje da su riječi Poslanika (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) imale uopšteno značenje, i da je Arap dobio zadatak koji je sprovodio cijeli svoj život. U prvom hadisu o ovom događaju, pak, njemu ništa nije bilo naređeno. Jasno je da je prvi prenosilac prenio onako kako je razumio a ne riječ za riječ (tj. netačno).
El-Hakim u Mustedreku prenosi slijedeći (sahih) hadis od Lukejt ibn `Amra, da je on otišao u delegaciji sa Nuhejk ibn ‘Asim ibn Malik ibn el-Muntefikom u Medinu da vidi Poslanika. Nuhejk je upitao, Ima li ikoga dobrog među nama koji smo bili u Džahilijjetu?” On je rekao, “Tvoj otac el-Muntefik je u Vatri.” Nuhejk je rekao, “Mislio sam da se između mog lica i lobanje otvorila provalija kada sam ga čuo da kaže to o mom ocu ispred sviju. Htio sam mu reći, A gdje je tvoj otac, O Poslaniče, ali sam smatrao da je bolje da kažem, Šta je sa tvojom familijom, O Poslaniče?” Poslanik (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) je odgovorio, “Kad god vidiš grob idolopoklonika, bilo da je od Kurejša ili od ‘Amra, reci, Muhammed me šalje da vam kažem o vatri.”
Prethodni hadis je još jasniji o tome šta se tada desilo. Dakle, čak i ako su riječi, “Moj otac i tvoj otac” ustanovljene tačnim, to ne znači da se to odnosi na ‘Abdullaha nego na Ebu Taliba [Buharijine i Muslimove predaje o dahdah ili plitkoj vatri u kojoj će on biti zbog Poslanikovog zauzimanja], slično tome što je Imam Razi rekao o Poslaniku Ibrahimu kako je nazivao svog amidžu: moj oče. To je jasnoiz činjenice da je Ebu Talib uobičajeno zvao svog bratića “Moj sine,” i tako su ga zvale Kurejšije kada su mu rekli, “Reci svome sinu da prestane vrijeđati naše bogove.”
Osim toga spominje se u Hadisima da je najlakše kažnjen u vatri Ebu Talib [Buhari i Muslim]. Ako su Poslanikovi roditelji u vatri, sigurno da bi oni imali najlakšu kaznu. Učenjaci islamskog prava (usul) smatraju ovo ukazujućim dokazom (delalet el-išara). Što se tiče drugog Hadisa: da Poslaniku (SallaAllahu ‘alejhi ve aalihi ve sellim) nije bilo dozvoljeno da se moli na grobu za svoju majku, to se mora ispravno objasniti, pošto je pravilo usula da kada god nepobitni dokazi se protive autentičnom Hadisu, taj Hadis se mora protumačiti tako da se ukloni kontradikcija, ii dokazi imaju prednost na Hadisom [tj. ne može se tumačiti da je ona u vatri kada je već dokazano drukčije]. Protu-argument se može ponuditi da u početku Islama umrlom Muslimanu koji je preselio sa neisplaćenim dugom nije se klanjala dženaza (i tražiti oprosta za njih nije bilo dozvoljeno). [Ovo je još uvijek slušaj u Anatoliji, gdje se dženaza ne obavi dok se ne isplate dugovi.] Poslanikova majka je možda imala ovakav ili drugi razlog koji su ga sprečavali da se moli za njen oprost, što je nipošto ne čini nevjernicom.
[Zaključak]
Većina učenjaka se slaže da su Poslanikovi roditelji u Džennetu (Raju), bez potrebe da razmatraju ili smatraju ova dva hadisa od Muslima abrogiranim. Ipak, kako je el-Uhejli spomenuo, nije ispravno za Muslimana da kaže, “Poslanikovi roditelji su u vatri,” jer je Poslanik rekao, “Nemojte uznemiravati žive vrijeđanjem umrlih,” a i Allah kaže, “Oni koji uznemiravaju Allaha i njegova Poslanika, Allah ih proklinje u ovom životu a i u vječnom.” (33:57).
El-Kadi Ebu Bekr ibn el-`Arabi je upitan o osobi koja izjavljuje takve stvari, pa je odgovorio, “Ta osoba je prokleta.”
Konačno, neki učenjaci su se ustegli da komentiraju o ovom predmetu, pa Allah najbolje zna.
Footnotes:
1. Imam el-Sujuti je napisao ne manje od pet fetwi na ovu temu. Ono što je ovdje prevedeno sa arapskog od strane Šejh Džibrila je uzeto iz Sujutijevog djela pod naslovom: “Metodi Onih Sa Čistim Vjerovanjem O Poslanikovim Roditeljima” (Masalik al-Hunafa’ fi walidayy al-Mustafa)
2. Yusuf `Ali prevodi 'bi zulm' kao “za njihove greške” i pripisuje ga objektu (ljudima) a ne subjektu (Allahu). To donosi slijedeće značenje: “Tvoj Gospodar ne bi uništio zbog njihovog griješenja ljudska staništa dok su njihovi stanari bili neupozoreni.” Kurtubi spominje obadva značenja u svom Tefsiru.
3Hadisi od Muslima u vezi Poslanikovih roditelja se navode kasnije.
4Drugi slični Hadisi slijede u poredku svoje autentičnosti, ali koje Sujuti koristi za jačanje dokaza da je eksplicitno zauzimanje Poslanika za njegove roditelje istina.
5Ove riječi od Sujutija razotkrivaju jasno odstupanje “Selefi” šarlatana koji potvaraju da on nije bio Eš`arija ili da el-Razi ne predstavlja Ehlul-Sunneta ili da njegov Tefsir nije stajalište Ehlul-Sunneta! Pogledaj naprimjer ponižavajuće spominjanje Imam el-Razije i njegovog znamenitog Tefsira u knjizi Mani` el-Attana objavljenoj u Rijadu kod Dar al-sa`udiyya lil-nashr, pod naslovom: Mabahis fi `ulum el-Qur’an (1391/1971).
6 Sujuti onda citira oko 44 Hadisa sahih ili hasan kategorije da ilustrira gornja dva pointa.
7Muslim, Iman, poglavlje 88
8 Muslim, Džena’iz, poglavlje 36.
9 Što se tiče Hadisa “Tvoja majka je u Vatri…. Moja majka je sa tvojom majkom,” on je vrlo slab, i, štaviše sadrži indikacije da će Poslanikovim zauzimanjem bidi izvedeni iz Vatre: “Šta god ja budem tražio od mog Gospodara o njima dvoma [Poslanikovim roditeljima]; ja se nadam da će mi On podariti. Ja ću stajati, tog dana, na Hvaljenoj Poziciji (Mekami Mahmud).” Ovaj Hadis od Ibn Mes`uda prenose Ahmed, el-Tabari u svom Tefsiru, el-Hakim (2:365=1990 ed. 2:396), el-Darimi (knjiga o Rikaku), Ebu el-Šejh u el-`Azamu i Ibn el-Munzir svi sa slabim isnadom radi `Osmana ibn `Umejra koji diskvalifikovan kao prenosilac (munker el-hadis) cf. Šejh Ahmed Šakir u svom izdanju Musneda (4:31-32 §3787), el-Hejsemi (10:361-362), i el-Zehebijevo odbijanje el-Hakimovog gradiranja autentičnog.
Kraj
Prijevod sa engleskog : Irfan Zjajo