Jeste li ikada čuli priču o Kuščubašiju Ešrefu (1883-1964)?!

Tokom Prvog svjetskog rata komandovao je prethodnicama u Drugoj kanalskoj operaciji, pokrenutoj protiv Britanaca. Godine 1917, kod Hajbera, nakon što se s jedinicom Teškilat-ı Mahsuse od svega 40 ljudi borio više od pet sati protiv Fajsalove vojske od 20 hiljada vojnika (koji će kasnije postati kralj Iraka), ranjen je i zarobljen.

Kuščubaši Ešref, ranjen, pada u zarobljeništvo i bivа doveden u šator Lorensa od Arabije, britanskog špijuna i vođe izdajničkih arapskih pobunjenika.

Lorens pažljivo posmatra njegovo lice i s dozom oklijevanja upita:

„Čini mi se da sam te već negdje vidio… Tvoje lice mi je veoma poznato!”

Ešref, vezanih ruku, sa smirenim osmijehom odgovara:

„Sjećaš li se? Prošlog mjeseca, u onoj dolini, arapski šejh kojem si dao pregršt zlata za pobunu… To sam bio ja!“

Lorens ostaje zatečen, shvata da je zlato koje je lično dao zapravo predao prerušnom Turčinu, Ešrefu!

Ešref nastavlja:

„Lorense, misliš da si pobijedio. Ali još ništa nije završeno. Na glavu tvoje vlade sručit ću takve nevolje da ih nećete moći otkloniti ni za dva stoljeća.“

Na osnovu sporazuma o razmjeni ratnih zarobljenika potpisanog s Britancima, bio je oslobođen. Morem se vratio u Anadoliju i odmah se priključio Turskom ratu za nezavisnost.

(Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka)