Odlaskom osmanskog hilafeta s prostora Bliskog istoka, Balkana i sjevernih obala Crnog mora zatvoreno je jedno dugo historijsko poglavlje, ali su se, nažalost, otvorila mnoga bolna!

Osmanski vojnici u Palestini, 1917.

Odlaskom osmanskog hilafeta s prostora Bliskog istoka, Balkana i sjevernih obala Crnog mora zatvoreno je jedno dugo historijsko poglavlje, ali su se, nažalost, otvorila mnoga bolna. Prostor koji je stoljećima bio povezan jednim političkim i pravnim okvirom odjednom je ostao bez strukture koja je, sa svim svojim manama, ipak predstavljala određeni red, sistem i nadnacionalnu zaštitu za različite narode, vjere i zajednice.

U vakuumu koji je nastao, umjesto stabilnosti došle su podjele. Umjesto sigurnosti, strah. Mnoge regije zahvatile su borbe za teritorije, vlast i utjecaj. Domicilno stanovništvo, koje je generacijama živjelo na tim prostorima, postalo je žrtva novih geopolitičkih ambicija, kolonijalnih projekata i lokalnih sukoba. Krvoproliće, prisilne migracije, siromaštvo i društveni slom nisu bili izuzetak, već sudbina čitavih naroda. Gradovi su gubili svoju multietničku i multireligijsku ravnotežu, a društva su tonula u nepovjerenje, anarhiju i dugotrajnu nestabilnost.

Ipak, ova historijska iskustva nisu tu samo da bi bila izvor tuge, već i pouke. Podsjećaju nas koliko su mir, pravda i institucionalna stabilnost dragocjeni. Uče nas da prazninu vlasti i odsustvo odgovornog sistema gotovo uvijek popunjavaju haos i sila. Također nas podsjećaju da obični ljudi, bez obzira na naciju ili vjeru, najviše stradaju kada se ruše veliki politički poredci.

Historija, koliko god bila teška, može biti svjetionik. Ako je razumijemo, ne da bismo živjeli u prošlosti, već da bismo iz nje učili, i udarili temelje za bolju budućnost.

(Ertan Č., dip. isl. nauka)