Imam upute, imamul-huda, hazreti Ebu Mensur el-Maturidi el-Hanefi es-Semerkandi, i njegov značaj za očuvanje čistog islamskog vjerovanja (akaida)

Turbe imama Ebu Mensur el-Maturidi, rahmetullahi alejhi

U historiji islama, među velikim učenjacima čija svjetlost i danas obasjava umove vjernika, posebno mjesto zauzima imam Ebu Mensur el-Maturidi, rahmetullahi alejhi. On je, svojim dubokim znanjem, jasnim razumijevanjem i neumornim trudom, dobio epitet 'imamul-huda'- imam (vođa) upute. Njegov život i djelo svjedoče o neumoljivoj predanosti očuvanju čistog islamskog vjerovanja (akide) i pravovjernog tumačenja Allahovog šerijata.

Imam el-Maturidi je živio u vremenu kada je islamsko znanje prolazilo kroz izazove i raznolike interpretacije. Njegova misija nije bila samo akademska; ona je bila duhovna i moralna obnova, oslonac zajednici da se ne izgubi u moru sumnji i iskrivljenih stavova. Posebno se ističe njegov doprinos u tumačenju stavova uglednog tabiina, imam-i azama, Numana b. Sabita Ebu Hanife, radijallahu anhu. Imam Maturidi je, svojim jasnim i sistematičnim pristupom, učvrstio stavove prvih generacija, pružajući im čvrste dokaze iz objave i racionalne argumente, kako u sferi akide (teologije), tako i u području fikha (islamskog prava).

Njegovo djelo nije bilo samo sačuvano znanje, već i prilagođavanje potrebama tadašnjeg vremena. U eri u kojoj su mnogi učenjaci bili izloženi izazovima raznih ideologija i filozofija, Imam Maturidi je izgradio most između tradicionalnog hanefijskog mezheba i racionalne, argumentirane misli, čuvajući njegovu izvornost i istovremeno omogućujući njegov razvoj. Na taj način je učinio da vjernici razumiju i primjenjuju vjeru u skladu sa šerijat om, bez straha od zabune ili odstupanja.

Imam Maturidi nasuči da očuvanje akide nije puki ritualni čin, već živ proces učenja, razumijevanja i prosvjetljenja. Njegov uticaj na hanefijski mezheb i ehli sunnet, na razumijevanje islama ostaje trajni izvor inspiracije za sve generacije učenjaka i vjernika.

U savremenom svijetu, gdje nas svakodnevno okružuju proturječne ideje, dezinformacije i iskušenja koja zbunjuju i udaljavaju od istinske vjere, sjećanje na djela Imama el-Maturidija postaje svjetionik i putokaz. Njegova mudrost nas podsjeća da znanje nije tek zbir informacija, a uputa nije samo riječ, oni su živi most između srca i djela, između racionalnog razumijevanja i života u skladu s vjerom.

Imam Maturidi nas uči da čista akida nije apstraktna teorija ili puko formalno vjerovanje, već vodi ka praktičnom življenju, ka istini, pravdi, saburu i mudrosti. Ona nas oblikuje da naše odluke, riječi i postupci odražavaju Božiju volju i univerzalne principe dobra. Njegovo nasljeđe jasno pokazuje da svaki musliman, bez obzira na nivo znanja, može težiti istini i razvijati razumijevanje, oslanjajući se na primjere velikih imama vjere, učitelja koji su kroz vjeru osvjetljavali put.

Njegovo djelo predstavlja trajni poziv na promišljeno uvažavanje tradicije, pri čemu vjernik ne smije ostati pasivan primatelj znanja, već treba aktivno produbljivati svoje razumijevanje vjere, kroz studij Kur’ana, hadisa, fikha i akide, u svjetlu tekstualnog i racionalnog promišljanja i duhovne introspekcije. Imam el-Maturidi nas uči da istinska vjera zahtijeva kontinuirano njegovanje, ne samo ritualno, već intelektualno i moralno, u skladu s principima islamske pravde ('adl) i uputstva (huda).

Njegova predanost i neumorni trud, sve do posljednjeg daha, ostavljaju snažnu lekciju da vjera (nakl) i razum ('akl) moraju ići ruku pod ruku, osnažujući moral i duhovnu jasnoću. Kroz ovaj primjer, svaki musliman se poziva da neprestano nastoji očuvati čistoću islamskog vjerovanja (akaida), produbljivati svoje znanje i reflektirati ga u svakodnevnom životu, na način koji je i sam imam el-Maturidi jasno demonstrirao kroz svoj život i djelo.

(Ertan Č., dip. isl. nauka)