top of page

Imam Jusuf b. Ismail el-Nabhani, kadija Damaska i Bejruta

  • 7 days ago
  • 3 min read

Imam Jusuf ibn Ismail el-Nabhani, je tokom vladavine osmanskog sultana Abdulhamida II obavljao dužnost kadije u Damasku i Bejrutu, poznat je po svojim snažnim i sistematskim pobijanjima anti-sunijske sekte vehabizma i kvazi-selefizma. Mezār ovog učenjaka iz 19. stoljeća nalazi se na mezarju Bašura u središtu Bejruta. el-Nabhani je dao značajan doprinos islamskoj nauci, autorstvom utjecajnih rasprava usmjerenih protiv vehabijskog, kvazi-selefijskog pokreta te kršćanskom misionarskom utjecaju.


Život posvećen znanju


El-Nabhani, rođen kao Jusuf bin Ismail 1849. godine u mjestu Edžzim u blizini Haife, posvetio je cijeli svoj život naučnom radu sve do svoje smrti u Bejrutu 1932. godine. Njegovo obrazovanje započelo je u ranom djetinjstvu, a krunisano je diplomiranjem na Univerzitetu al-Azhar u Kairu, gdje je studirao u periodu od 1866. do 1872. godine.


Nakon završetka studija, 1874. godine imenovan je za kadiju (sudiju), obavljajući ovu dužnost u Damasku i Bejrutu, uz paralelno intenzivno književno i naučno stvaralaštvo.


Tokom putovanja širom Osmanskog carstva, uključujući gradove poput Mosula, Halepa, Dijarbakira i Bagdada, susretao se s istaknutim učenjacima i pripadnicima tesavvufskih redova, čime je dodatno produbljivao i obogaćivao svoje duhovno znanje.


Suprotstavljanje vehabizmu


El-Nabhani je obavio hadž i proveo značajan period u Medini, na području današnje Saudijske Arabije, gdje je neposredno svjedočio vehabijskim stavovima neosnovanog tekfira usmjerenog prema svim muslimanima koji ih ne slijede, vojnim napadima na muslimanske zajednice te destruktivnoj politici skrnavljenja mubarek mezara ashaba poslanika Muhammeda, alejhisselam, kao i drugih poštovanih ličnosti historije muslimana.


Autor je djela „Šavahid el-Hakk“, u kojem je argumentirano pobijao, pogrešna vjerovanja i ideološke postavke vehabizma. U ovom djelu istakao je vrline Poslanikovih, alejhisselam, ashaba te polemizirao sa stavovima Ibn Tejmijje, značajne figure u širenju haridžijskog, mudžessimskog i vehabijskog učenja u arapskom svijetu.


Njegovo djelo dobilo je pohvale brojnih učenjaka povezanih s Univerzitetom al-Azhar, među kojima su egipatski veliki muftija Allame Bekri Muhammed Sadefi i Muhammed Abdulhadž el-Kettani.


Suprotstavljanje kršćanskom misionarskom utjecaju


Boraveći u Bejrutu, al-Nabhani je djelovao u štampariji Dževaib, poznatoj po objavljivanju arapske književnosti. U vlasništvu Ahmeda Farisa Šedjaka, konvertita s kršćanstva na islam, ova štamparija pružila mu je značajnu platformu za doprinos islamskoj učenosti.


Bio je zadužen za lekturu i pripremu različitih publikacija usmjerenih na podizanje svijesti među muslimanima o materijalnim i duhovnim izazovima koje su predstavljale misionarske aktivnosti.


El-Nabhani se aktivno zalagao protiv upućivanja muslimanske djece u misionarske škole, te je autor djela „Iršad el-Hidžara min Tahziri Madaris al-Nasara“ („Uputa razboritima o opasnosti slanja djece u kršćanske škole“), u kojem je elaborirao rizike povezane s takvim obrazovnim ustanovama.


Odbrana Poslanikovog, alejhisselam, naslijeđa


El-Nabhani je također branio ličnost i poslanstvo Muhammeda, alejhisselam, od različitih optužbi. U tom kontekstu napisao je dva značajna djela:


„Hudždžetullah el-Alemin fi Mu'džizat Sejjidi el-Murselin“, u kojem izlaže i dokumentira mu'džize (čuda) Poslanika, alejhisselam, za vrijeme njegovog života i nakon njegove smrti, te „el-Envar el-Muhammedijja min el-Mevahib el-Ledunnijja“, djelo posvećeno detaljnom prikazu života Poslanika, alejhisselam.


Pokroviteljstvo halife Abdulhamida II


Tokom boravka u Bejrutu, lokalni upravitelj je, iz različitih razloga, pokušao udaljiti al-Nabhanija s njegove dužnosti. Međutim, sultan Abdulhamid II han, isprva je naložio njegovo premještanje u obližnje mjesto, ali je kasnije opozvao tu odluku, omogućivši mu da nastavi svoje djelovanje u Bejrutu.


Imam el-Nabhani je preselio na ahiret 1932. godine u Bejrutu, tokom mjeseca ramazana, ostavivši iza sebe obiman i utjecajan opus koji i danas oblikuje islamsku misao.


Allah se smilovao njegovoj plemenitoj duši.


Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka

bottom of page