Prva hutba kazivana na bosanskom jeziku

Početak XX stoljeća u Bosni i Hercegovini obilježen je snažnim društvenim i obrazovnim previranjima, unutar kojih se posebno isticao proces reforme vjerskog života muslimana. U tom kontekstu, djelovanje Reisul uleme Džemaludin-efendije Čauševića, r.a., predstavlja jednu od najznačajnijih prekretnica u modernoj historiji Islamske zajednice. Njegov reformistički pristup bio je usmjeren ka prosvjećivanju naroda, jačanju obrazovanja i približavanju islamskog učenja širokim slojevima vjernika.

Kazivanje prve hutbe na bosanskom jeziku označilo je historijski iskorak u okviru džumanskog ibadeta i javnog vjerskog obraćanja.

Time je poruka hutbe postala neposredno razumljiva okupljenim vjernicima, čime je naglašena odgovornost svakog pojedinca da vjeru ne samo formalno ispovijeda, nego svjesno razumije i živi. Ovaj čin nije bio puka jezička promjena, već duboko promišljeni pedagoški i teološki zahvat, kojim se isticala neraskidiva veza između razumijevanja, morala i praktičnog življenja islama.

Nakon što je kazivao uvodni dio hutbe na arapskom jeziku, reis je nastavio obraćanje na bosanskom jeziku.

Bosanski dio hutbe:

Ovo što sam pročitao jest na arapskom jeziku koji vi svi ne razumijete. Zato je potrebno da vam to rastumačim onako kako ćete svi razumjeti. Ovo što sam proučio znači u stvari da je kod Boga prava vjera samo islam. Neka je Božija milost i blagoslov na Njegova poslanika Muhammeda, koji je u svome govoru naglasio da je musliman i muslimanka ono lice koje je potpuno Bogu odano i od kojega ljudi ne trpe nikakve štete.

Prva istina kazuje da je kod Boga vjera samo islam. Kako je Bog jedan, tako je i vjera – po Bogu postavljen pravac – jedna. Islam je vjera svih Božijih poslanika. Svi su pejgamberi poučavali ljude da se klanjaju samo jednom Bogu, Stvoritelju svjetova. Nijedan poslanik nije pozivao da se neko drugi obožava mimo Boga, niti je za sebe tvrdio da je Bog ili Božiji sin. Svi su oni donosili objavu s jednog izvora i kazivali ljudima ono što im je od Boga objavljeno.

Mi muslimani vjerujemo u sve Božije poslanike i u sve objave koje je Bog slao ljudima. Kako vjerujemo u ono što je objavljeno Muhammedu, tako vjerujemo i u ono što je objavljeno prijašnjim poslanicima. Vjerujemo da je Muhammed određen da vjeru očisti od onoga što su joj ljudi dodavali. Vjerujemo da je Kur’an Božija objava i putokaz koji treba slijediti. Potpuno vjerovanje vodi sreći i spasu na oba svijeta.

Riječ islam označuje biti spašen, biti u miru i biti odan Bogu. Musliman i muslimanka su oni koji su Bogu odani i koji su u miru s ljudima. Ne može se musliman biti samo imenom. Čovjek mora izvršavati Božije zapovijedi i kloniti se onoga što je zabranjeno. Musliman ne smije lagati, ne smije vrijeđati, ne smije nanositi štetu drugima. Ne smije krasti niti tuđe prisvajati. Musliman treba biti u miru s Bogom i s ljudima.

Musliman i muslimanka trebaju biti čisti i spolja i iznutra, čuvati se svega što šteti vjeri, zdravlju i imetku. Ne smiju se odavati pijanstvu ni lijenosti, jer iz toga nastaju mnoga zla. Sljedbenici islama trebaju biti korisni članovi svoje zajednice i živjeti vjeru kroz moral, rad i odgovornost.

[Priredio: Elvedin Hasanagić]