Mudžize i znakovi koji ukazuju na iskrenost Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Onaj koji je bio svjedok životne prakse Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ko je pažljivo slušao vijesti (hadise) koji govore o njegovom moralu, njegovim djelima i općenito o njegovoj biografiji, njegovim običajima i njegovoj naravi, njegovom odnosu prema ljudima, načinu na koji ih je upućivao, zadobijao njihovu pažnju, navodio ih da mu budu poslušni, uz sve one zadivljujuće odgovore na tako neobična pitanja, njegovu izvanrednu sposobnost da procijeni što je za ljude korisno, ljepoti njegovog ukazivanja na detalje onoga na što šerijatski vjerozakon upućuje, nešto što ni pravnici niti bilo kakvi znalci nisu u stanju učiniti i dokučiti, makar naznake tih detalja imali tokom cijelog svog života, neće imati nimalo sumnje da sve to nije moguće postići, bez obzira na potencijal koji čovjek posjeduje.

Zapravo, to sve nije moguće ni zamisliti bez potpore s Neba, bez Božanske snage. Sve to nije moglo izvirati iz osobe koja je lažac ili kojoj stvari nisu jasne. Njegove vrline i njegova biografija općenito predstavljaju nepobitan dokaz da je istinu govorio. Čak su i čistokrvni Arapi, kada bi ga vidjeli, govorili: “Boga mi, ovo lice nije lice onoga koji laže.” Svjedočili su da istinu govori samo na osnovu crta njegovog lica. Šta reći onda za one koji mogu svjedočiti o njegovim moralnim odlikama, onima koji su ga pratili u svim životnim situacijama. Mi smo se ovdje ograničili na to da navedemo samo jedan dio te biografije, sa ciljem da se zna ljepota njegovog ophođenja prema ljudima i, naravno, da se ukaže na istinitost njegove misije na ugled koji je kod Allaha Uzvišenog uživao i mjesto koje je zauzimao.

Jer, sve to mu je Allah dao, a on je bio nepismen, nije se naukom bavio, nije knjige čitao, nikada nigdje nije otputovao radi znanja. On je cijelo vrijeme bio među brdima (Mekka) i krutim beduinima, jetim (bez oca i majke), slabašan i potlačen.

Odakle mu, dakle, tako savršen ahlak, kultura ponašanja, spoznaja o tome što je dobrobit i korist za ljude? Odakle mu samo taj fikh (razumijevanje propisa)? Da ne govorimo o drugim naukama i izuzimajući spoznaju Allaha Uzvišenog, znanje o melekima, kitabima (objavama), te drugim specifičnim spoznajama, koje su karakteristične samo za vjerovjesnike? Otkud mu sve kazano ako nije riječ o Objavi? Odakle ljudskom biću tolika snaga da sam bude u ovome, bez podrške izvana? Kada ne bi bilo osim ovoga što je jasno i poznato, i to bi bilo sasvim dovoljno.

Što se tiče znakova i mudžiza (koje potvrđuju njegovo vjerovjesništvo), njih je bilo toliko da u njih ne može ni najmanje posumnjati onaj ko je upućen u nauku. Ovdje ćemo spomenuti ono što nam je preneseno poznatim predajama, odnosno prenijet ćemo vjerodostojne hadise iz poznatih hadiskih zbirki, ukazujući samo na njihov veliki broj, izbjegavajući preopširnost. Više puta je Uzvišeni Allah njemu dopustio da pokaže nešto što spada u mudžize, nadnaravna djela. On je raspolutio mjesec u Mekki,[1] kada su mu Kurejšije tražile znak (njegovog poslanstva), u Džabirovoj kući je nahranio mnoštvo svijeta,[2] kao i u kući Ebu Talhe i na dan Hendeka.[3] Nahranio je osamdeset osoba sa samo četiri mudda[4] ječma i tek rođenim jaretom.[5] Jednom je nahranio više od osamdeset ljudi ječmenim juhkama, koje je Enes u ruci donio.

Jednom je nahranio čitavu vojsku sa malo hurmi, koje je poslužila Beširova kćerka svojim rukama. Svi su jeli dok se nisu zasitili, a čak je nešto i ostalo.[6]

Voda je izvirala iz njegovih mubarek prstiju tako da su svi vojnici pili i utolili žeđ, a abdestili su se svi iz male i tijesne posude, u koju on, (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem), nije mogao svoju ruku staviti.[7] Vodu kojom se abdestio je jedne prilike na Tebuku prosuo u izvor koji je bio presušio, drugi puta u bunar na Hudejbiji i iz njih je buknula voda.[8] Na Tebuku je žeđ utolilo na hiljade ljudi, a na Hudejbijji je iz bunara pilo hiljadu i pet stotina ljudi, a u njemu prije nije bilo kapi vode. Jednom je naredio hazreti Omeru b. el-Hattabu da obezbijedi hranu u hurmama koje su bile zajedničko dobro na kamari kao malo stado deva za četiri stotine konjanika. I tu je ostalo viška hurmi.[9]

Jednom je na vojsku (neprijatelja) bacio šaku prašine, pa su ovi oslijepili.[10] O tome je objavljen i kur’anski ajet: “I ti nisi bacio, kada si bacio, nego je Allah bacio...”[11]

Uzvišeni Allah je poništio vračanje (gatanje) Muhammedovim, sallallahu alejhi ve sellem, poslanjem i ono je iščeznulo, a bilo je raširena pojava.

Smirio je jedno malo devče, dok je govorio na mimberu koji mu je sagrađen, a ashabi čuli njegovo jaukanje, sve dok ga nije prigrlio i umirio.[12]

Pozvao je jevreje da požele smrt i obavijestio ih da to neće poželjeti, što oni, naravno nisu mogli ispuniti.[13] Ovo se spominje u suri koja se uči petkom[14] u svim džamijama od istoka do zapada, i to naglas, veličajući ajet koji o tome govori.

On je obavještavao i o gajbu (nepoznatom, onom što će se desiti). Tako je obavijestio hazreti Osmana da će ga zadesiti iskušenje, zbog kojeg će zaraditi Džennet,[15] da će Ammar biti ubijen od jedne grupe odmetnika,[16] da će Allah pomoću Hasana izmiriti dvije velike skupine muslimana.[17]

Obavijestio je i o tome da će neki čovjek koji se borio na Allahovom putu biti stanovnik Džehennema, i desilo se da je jedan čovjek izvršio samoubistvo i to njegovo predskazanje se potvrdilo.[18]

Sve rečeno spada u domen Božanskog znanja i niko od Njegovih stvorenja ne može imati ikakvu spoznaju o tome. Niti pomoću zvijezda, niti pomoću otkrovenja (nadahnuća), niti pomoću pisanja i gatanja, nego jedino putem Objave Uzvišenog Allaha koja je njemu upućena.

Suraka b. Malik ga je pratio, pa su se kopita konja ukopala u zemlji, a poslije je došao dim od kojeg je zapomagao (Suraka koji je progonio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, tokom Hidžre) i zamolio da ga oslobodi.

Tada je proučio dovu i Surakin konj je ponovo krenuo, a ujedno ga je obavijestio da će na njegovim rukama biti narukvica (manžeta) od kralja Perzije i tako je i bilo.[19]

Obavijestio je o ubisvu El-Esveda el-‘Anesija el-Kezzaba, u noći u kojoj je ovaj i bio ubijen, a to se desilo u Sani, u Jemenu. Obavijestio je (svoje ashabe) i o tome ko ga je ubio.[20]

Izašao je jedne prilike pred stotinu Kurejšija na koje je bacio prašinu po njihovim glavama i oni ga uopće nisu primijetili.[21]

Neko se požalio na devu u prisustvu ashaba i on je ukroti.[22] Jednoj grupi ashaba je rekao: “Jedan od vas će biti u vatri koja će biti dugačka ko brdo Uhud.” Svi su umrli kao muslimani na pravom putu, osim jednog koji se odmetnuo od vjere i koji je bio ubijen kao otpadnik.[23] Drugima je rekao: “Zadnji od vas koji bude umro, izgorjet će u vatri.” Tako je i bilo: zadnji je pao u vatru i izgorio.[24]

Jednom je pozvao dva stabla da se približe i stabla su se približila jedno do drugog. Zatim im je naredio da se razmaknu i razmakla su se.[25]

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je srednjeg rasta, otprilike. Ali kad je s njim išao neko visok, on bi ga nadvisio.

Pozvao je kršćane na proklinjanje, ali oni su odustali. Tako im je on, sallallahu alejhi ve sellem, dao do znanja, ako to učine da će propasti. S obzirom na to da su znali da istinu govori, odustali su od toga.[26]

Došli su mu Amir b. et-Tufejl b. Malik i Erbed b. Kajs, dvojica arapskih junaka, s namjerom da ga ubiju, a on ih je u tome spriječio. Učio je dovu protiv njih i Amir se uguši (od kuge ili od žlijezde-gudde), a Erbeda pogodi grom koji ga je spržio.[27] Obavijestio je, alejhis-selam, i o tome da će biti ubijen i Ubejj b. Halef el-Džemhi i on ga na Uhudu malo zagrebao, od čega je tu i umro.[28] Jednom je jeo zatrovanu hranu, pa je onaj ko je s njim jeo umro, a on je, sallallahu alejhi ve sellem, poslije toga živio još četiri godine. Čak mu je zatrovana nadlaktica (plećka) progovorila.[29]

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je na dan Bedra o tome gdje će skončati prvaci Kurejšija, jedan po jedan i ni jedan nije mašio svoje zakazano mjesto na kome je poginuo.[30] Obavijestio je i o tome da će grupa iz njegovog ummeta ploviti i bitke voditi na moru i tako je i bilo.[31]

Njegovo carstvo se protezalo sa Bliskog istoka, od Turske, do Magreba i Andaluzije, gdje žive Berberi. Nije se proširilo na sjever, niti na jug u istoj mjeri, baš kao što je on obavijestio. [32]

Od svoje porodice je kćerku Fatimu obavijestio da će mu se ona najprije poslije smrti pridružiti, kako je i bilo.[33] Svoje supruge je obavijestio da će najprije umrijeti (i pridružiti mu se poslije smrti) ona koja bude imala najdužu ruku među njima. Zejneb b. Džahš el-Esdijje, radijallahu anha, imala je najdužu ruku, najviše je dijelila sadaku i prva je od njih umrla.[34]

Rukom svojom je dotaknuo vime ovce, koja nije davala mlijeka, i mlijeko šiknu iz njega. To je bio povod da Ibn Mesud primi islam. To isto je uradio i drugi put u šatoru Ummi Ma‘bed el-Huza‘ijje.[35] Jednom njegovom ashabu je izbijeno oko, koje je palo na zemlju, a on ga uzeo i vratio na njegovo mjesto. Poslije toga, to oko je bilo zdravije i bolje od drugog.[36]

Hazreti Alija, koji je imao upalu oka za vrijeme pohoda na Hajber, počeo je osjećati kako mu ono zaudara. Primijetio je da je ozdravilo kada mu je data zastava kao bajraktaru.[37]

Dok je hrana bila ispred njega, (Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem), ashabi bi čuli kako uči tespih (slavi Allaha).[38]

Jednom je jedan od ashaba bio ranjen u nogu i on, sallallahu alejhi ve sellem, pomilova je i noga odmah ozdravi.[39]

Jednom je ponestalo hrane za vojsku za vrijeme jednog pohoda i on, alejhis-selam, pozva da se skupi sva hrana na jedno mjesto, a bilo je veoma malo, prouči dovu u kojoj zaiska bereket za hranu, a zatim vojsku pozva da uzmu svoje zdjele. Svaka je bila puna hrane.[40]

El-Hakem b. el-‘As b. Vail mu se, izvrgavajući ga ruglu požalio da nije u stanju normalno hodati (a hodao je normalno, ali je imao namjeru ismijati njegove moći), na što je on, (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem), rekao: “Neka tako i bude.” Ostao je u takvom stanju, drhteći sve do svoje smrti.[41]

Jednom je on, (Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem), vjerio neku ženu (za nekoga), a njen otac, želeći da ga odbije i pokvari vjeridbu, reče: “Ona ima gubu (lepru).” Znajući da ona nije gubava, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Neka tako i bude.” I ona, zaista, dobi lepru, a riječ je o Ummu Šubejb b. el-Bersa eš-Ša‘ir.[42] I mnogo je drugih primjera njegovih, sallallahu alejhi ve sellem, mudžiza.

Mi smo se ograničili na pouzdane predaje i na one koji možda sumnjaju u mogućnost da je on imao mudžize, držeći da ove ahad predaje ne dostižu stepen mutevatir predaja, odnosno da je jedino Kur’an (za razliku od hadisa) sačuvan mutevatir predajom. Kao oni koj sumnjaju u hazreti Alijinu hrabrost i darežljivost Hatema et-Taije. Međutim, poznato je da ova pojedinačna kazivanja i nisu mutevatir predaje, ali ona u cjelini predstavljaju znanje koje je nužno poznavati.[43]

Naravno da nema sumnje u Kur’an koji je najveća mudžiza, i koja će kao takva i ostati u odnosu na ljude. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i nema trajnu mudžizu osim ove. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izazvao je najrječitije Arape, a tada je na arapskom poluotoku bilo na hiljade takvih, a rječitost i govorništvo su bila njihova zanimanja da se okušaju i da se takmiče. Javno ih je pozivao da sačine nešto slično Kur’anu, ili samo deset sura, ili samo jednu suru, ako u njega sumnjaju.

Rekao im je: “Reci: ‘Kada bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali’.”[44] To im je rekao da pokaže koliko su nemoćni. I oni nisu bili u stanju da to učine, okrenuli su glavu od njega, izlažući svoje živote, a svoje žene i djecu tjerali u sužanjstvo. Nisu bili kadri da mu se suprotstave, da mu okrnje čistoću njegova stila i njegovu ljepotu. Ta nastojanja su tekla poslije toga u svijetu, na Istoku i Zapadu, stoljeće za stoljećem, a do danas je proteklo blizu pet stotina godina. Niko još nije bio u stanju da mu se suprotstavi. Najveći je ahmak onaj koji pogleda biografiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegove riječi, njegova djela, njegov moral, njegove mudžize, njegov šerijat, koji i danas živi, vjeru koja se proširila na sve strane svijeta, zatim način na koji su mu se potčinili najveći kraljevi na Zemlji u njegovo vrijeme, i poslije tog vremena, a bio je (na početku) tako nemoćan i siromašan. Ko i poslije svega navedenog posumnja u njegovu iskrenost (i istinitost onoga sa čim je došao): a kakvu li samo potporu imaju oni koji mu povjeruju, koji smatraju da istinu govori i koji ga slijede u svemu.

Molimo Allaha Uzvišenog da nas pomogne da slijedimo njegov primjer u moralu, u djelima, riječima i svim životnim uputama.

Neka nam na tom putu On iz svoje plemenitosti pomogne.

Amin!

Izvor: Ebu Hamid el-Gazali, Ihja ulumid-din, Kitab o kulturi i moralu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

---

[1] Muttefekun alejhi od Ibn Mesuda, Ibn Abasa i Enesa. [2] Muttefekun alejhi. [3] Muttefekun alejhi od Enesa. [4] Mjera za težinu pri čemu 1 mudd odgovara 815,39 grama. [5] El-Ismaili u svome Sahihu i El-Bejheki od Džabira. [6] Bilježi ga El-Bejheki sa dobrim senedom od Ibn Ishaka. [7] Muttefekun alejhi od Enesa, a u ovom hadisu se spominje samo abdest. Ebu Ne‘im bilježi predaju koju spominje autor sa dobrim senedom. Slične predaje bilježe El-Bezzar i Taberani od Ibn Abasa. [8] Muslim od Muaza, Buhari od El-Berraa i Džabira, i drugi. [9] Ahmed u Musnedu od Numana b. Mukrime, Ebu Davud i drugi. [10] El-Haraiti od Mirdasa b. Kajsa ed-Devsija, Ebu Ne‘in od Ibn Abasa. [11] El-Enfal, 17. [12] Buhari od Džabira i Sehla b. Sa‘da. [13] Buhari od Ibn Abasa. [14] “Reci: O jevreji, ako tvrdite da ste vi od ljudi jedini Allahovi miljenici, onda smrt poželite, ako istinu govorite. A zbog onoga što ruke njihove čine neće je nikad poželjeti, Allah dobro zna nevjernike.” Reci: ”Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.” Ovjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate! (El-Džumu‘a, 6-8) [15] Muttefekun alejhi od Ebu Musaa el-Eš‘arija. [16] Muslim od Ebu Katade i Umi Seleme, Buhari od Ebu Seida. [17] Buhari od Ebu Bekre. [18] Muttefekun alejhi od Ebu Hurejre i Sehla b. Sa‘da. [19] Muttefekun alejhi od Ebu Bekra (Es-Siddika). [20] Onaj koji ga je ubio bio je Fejruz ed-Dejlemi. Hadis bilježe Buhari i Muslim od Ebu Hurejre. [21] Bilježi ga Ibn Miredevejh sa slabim senedom od Ibn Abasa, kao i Ibn Ishak od Muhameda b. Ka‘ba el-Karzija kao mursel-hadis. [22] Ebu Davud od Abdulaha b. Džafera. [23] Ed-Darekutni od Ebu Hurejre, Taberani od Rafia b. Hudejdža, i drugi. [24] Et-Taberani i el-Bejheki od Ibn Mahzure. [25] Ahmed od Alija b. Murre sa vjerodostojnim senedom. [26] Buhari od Ibn Abasa. [27] Taberani u djelima El-Evsat i El-Ekber od Ibni Abasa sa krhkim senedom. [28] El-Bejheki u djelu Delailun-nubuveti od Seida b. el-Musejdea i Urve b. ez-Zubejra kao mursel-hadis. [29] Ebu Davud bilježi mursel predaju Džabira u kojoj stoji da je od otrova umro Bišr b. el-Berra. [30] Muslim od h.Omera b. el-Hataba. [31] Muttefekun alejhi od Umi Haram. [32] Muslim od h.Aiše i h. Fatime. [33] Muslim od h. Aiše i h. Fatime. [34] Muslim od h. Aiše. [35] Ahmed od Ibn Meuda sa dobrim senedom. [36] Ebu Ne‘im i Bejheki od Katade b. el-Nu‘mana, a to je ashab kojemu je izbijeno oko. Međutim, riječ je o mudtarib hadisu. [37] Mutefek alehi‘ od Alija i Sehla b. Sa‘da. [38] Buhari od Ibn Mesuda. [39] Buhari u hadisu koji kazuje o ubistvu Ebu Rafi‘a. [40] Mutefek alehi‘ od Seleme b. el-Ekve‘a. [41] Hakim u Mustedreku od Abdurahmana b. Ebi Bekra, a za ovaj sened kaže da je vjerodostojan. [42] Bilježi ga Ibn el-Dževzi u djelu Et-Telkih, a prema njemu žena se zvala Džemra bint el-Hars b. Avf el-Muzeni, sa čim se slaže i Ed-Dinjati, iako ovo najvjerovatnije nije vjerodostojno. [43] Riječ je o sintagmi ma‘lumun mined-dini bid-darure, koju često koriste pravnici, a znači sve ono što svaki vjernik nužno o vjeri treba da zna. Tim se izrazom uglavnom koriste ako je neki propis utemeljen na hadisima, koji nisu niti mutevatir, ali su mešhur ili mustefid, predaje hadisa u čijem lancu prenošenja učestvije više ljudi u jednoj generaciji, naprimjer po dvojica, ili trojica. Ili, ako postoji više ahad predaja (predaja samo jedne osobe u jednoj generaciji) koje govore o istoj temi. Ako su predaje brojnije (četiri i više), onda hadis dobiva status mutevatira po smislu (tzv. mutevatir ma‘nevi). prim.prev. [44] El-Isra, 88.