Jedne prilike, dok je poznati islamski učenjak hazreti Ebu Mensur el-Maturidi, r.a., bio još mladić, neiskusan, izgubi u raspravi s jednim šiitskim alimom. Tužan zbog toga, sav snužden, izađe u šetnju s nešto vode u maloj kožnoj mješini. Poodmakao od grada, leže na suncem sprženu zemlju i prepusti se mislima. Iznenada, natkri ga sjena nepoznata čovjeka lijepe vanjštine, sijede brade, gustih vjeđa, ćulaha omotanog zelenom čohom i hrke iste takve boje. Putnik ga značajno pogleda i upita ima li vode. Mladi Ebu Mensur ustade i ponudi mu svoju malu mješinu s vodom i reče: “Samo ovo vode imam, izvoli." Stranac uze i prosu svu vodu na žednu zemlju i reče: "Ko je žedan znanja, pije sa česme znanja." Skidajući s ramena veliku mješinu punu vode, pruži je mladom imamu uz riječi: "Napij se ti naše vode."
Mladi Maturidi, r.a., pažljivo prinese mješinu usnama i poče piti vodu slađu i hladniju od ledenog šerbeta a mirisniju od đulsije. Već kod prvog gutljaja osjeti kako mu cijelo tijelo, poput one spržene zemlje, upija svaku zehru vode. Nastavi piti, dok se ne okrijepi. Spuštajući glavu iznenadi se kada ne nađe stranca pred sobom. Očima ga potraži horizontom ali ga ne nađe.
Kaže se da nakon toga, imam Maturidi, r.a., nikad više nije izgubio u raspravama koje je vodio sa mnogim emisarima brojnih vjera, sekti i pravaca. Postao je poznat diljem muslimanskog ummeta kao vrstan alim, intelektualac, nenadmašiv u raspravi, borac za časnu vjeru, britka sablja i vješto pero koje najbolje brani čisto islamsko vjerovanje.
Zbog njegovog velikog hizmeta islamu, muslimani nazvaše islamsku akidu (vjerovanje) maturidijskom, po ovom vrsnom učenjaku koji zasluženo više od hiljadu godina nosi titulu ‘imam el huda’ - imam upute.
Allah se smilovao našem imamu i bio zadovoljan i njime i nama, amin.
(Ertan Č., dip. isl. nauka)