Majka našeg miljenika Amina, Rodila je Pejgambera svog sina. Ona rodi šefadžiju našega, Putovođu Poslanika zadnjega. Nosila ga ispod srca nježnoga, Rodila ga bez tereta svakoga. Brigu o njemu svakodnevno vodila, Šest godina od kad ga je rodila. A kad vakat njoj je došo da seli, Rastuži se pogled poslanički veseli. Plače dijete i bolne riječi izusti, Zar me i ti draga Majko napusti. Suze roni, zemlju njima natapa, Dok rukama svoju Majku zakopa. Vraćao se svojoj Majci na kabur, Iskazivo, za njom ljubav i sabur. Ko siroče Poslanstvo je dočeko, A o Majci samo lijepe riječi izreko. Jednog dana kad je putem išao, Kaburu je u pustinji prišao. Noć cijelu kraj kabura sjedio, Svoju bradu sa suzama kvasio. Sjećamo se jedne Majke čestite, Koja rodi čovječanstvu dijete. Rodi dijete, Poslanika zadnjega, Vi salavat donesite na Njega.
Hafiz Adnan Dučić
