Šejh Sadedin Sirri efendi Rifai (1870-1936) iz Skoplja, veliki učenjak i sufija.

Šejh hadži Salih ef. Ibrišević r.a. navodi da je šejh Sadudin bio šejh rifaiske tekije u Skoplju te prenosi kako ga je jednom posjetio Reis Džemaludin-ef. Čaušević, koji bi počasno dočekan uz čaj i kahvu te se nakon akšam namaza poveo i zikr na kojem je prisustvovala ulema Skoplja sa reis ef.

Zikr je bio neuobičajeno dug da se reis tada iznenadio odugovlačenju učenja iako je jedan derviš romske nacionalnosti na esmi "JA NUR", cijelo vrijeme učio pogrešno "JA TANJUR".

Kada se nakon zikra klanjala jacija i poslužila večera, Reis Džemaludin-ef. spomenu šejhu Sadudinu da jedan derviš pogrešno izgovara zikr izgovarajući riječi "Ja Tanjur" na mjesto "Ja Nur", pa šejh reče: "Znam, ali je to njegovo, iako jezički neispravno, milo Allahu - jer je zikir činio sidkile, da sam mogao, zadržao bi zikr do sabaha, ali sam prekinuo zbog vas gostiju da vam ne oduljim. Ispravnost srca i srčane nemjere/nijeta, ispravi i popravi naizgled manjkavost!"

Šejh Salih ef. dalje veli: Neka ostane zabilježeno i da je hafiz Šaškin Mustafa [rođ u Banja Luci, - preselio 1962 ukopan na Grlića brdu, bio imam i hatib u džamiji hadži Kemaludin, ili poznata Ćemaluša - porušena 1939] po nekome putniku za Skolje, poselamio šejha Sadudina, i zamolio da mu šejh dadne neki savjet kako da popravi nafaku jer mu je "potanka". Pa je ovaj putnik namjernik prenio selam i kada se vratio iz Skoplja donio haber "da hafiz Šaškin poveča učenje salavata barem 100 puta dnevno - jer mi ne znamo za vrijedniji vird od donošenja salavata na Allahova Poslanika sa kojim se otklanjaju tegobe, nevolje i nedaće!" Pa je hafiz poslušao i devamio ovaj vird, a poslije bi govorio "...i bilo je lijepe nefake i pretekni bi za halve!"

Adem ef. Karađozović r.a. je često spominjao u hvalio Šejh Sadudina kao velikog evliju i napisao je povodom njegove smrti članak u časopisu Islamski Glasnik 1936 g.. Šejh Sadudin je djelovao kao šejh Rifaijskog usula izuzetnih znanstvenih dometa iz šerijata i hanefijskog fikha. Napisao je mnogo ilahija i kasida i divan aška. Zagovarao je dobrosusjedske i bratske odnose naroda srba, Bošnjaka, Hrvata, Albanaca i ostalih i radio na njihovom međusobnom poštovanju i bliskosti. Bio je veliki protivnik nacionalizma i šovinizma. Srpski intelektualci na čelu sa akademikom Glišom Elezović su ga predložili da bude član srpske akademija nauka i umjetnosti zbog izuzetne obrazovanosti i upućenosti u mnoge humanističke nauke te zbog njegova zagovora za očuvanje bratskih odnosa između naroda na Balkanu.

Priredio: Šejh Muamer Šehić Durmišević