Ko je sufija?

Hanefijski mezheb
Apr 11, 2017
2 min read

Pitanje:

a) Ko je sufija? b) Čime se on odlikuje nad drugim ljudima? c) Ima li razlike između njega, muttekije, mumina, muslima, siddika? d) Ako ne postoji, čemu insistiranje na terminu?

Odgovor:

a) Pravog sufiju možete prepoznati po tome što je on primjeran musliman. Nepodijeljeno mišljenje učenjaka tesavvufa jest da je tesavvuf Kur’an i sunnet u svoj njihovoj čistoti, uzvišenosti, pojačanoj pozornosti (ihtijatu). Šejhovi tesavvufa to nalažu svojim muridima (učenicima) na temelju kur’anskog ajeta: "Budite Božiji jer vi Knjigu znate i nju proučavate" (Alu Imran, 79.) Znanje je ovdje, prije svega, vjersko utemeljenje na Kur’anu i sunnetu. Ono je, zatim, po svom značaju izvor svih pozitivnih nauka, napretka čovječanstva i razvoja života za sve generacije. Tesavvuf je, dakle, rebbanijjetu-l-islam (božanska nit islama) i obuhvata i vjeru i ovosvjetske aktivnosti. Otuda stav sufija, na čelu sa Džunejdom, koji kažu: "Onaj koji ne vlada kur'anskim i hadiskim znanostima ne može biti sufija". To je stav svih tesavvufskih autoriteta, prije i poslije Džunejda. Njihova stajališta možete potražiti kod imama Kušejrija i Ša’ranija, te kod onih koji su živjeli prije i poslije njih.

b) Što se tiče prednosti nad drugim ljudima, tu je osnova islamko načelo: djelo. Ako sufija radi shodno onome što mu se stavlja u obavezu, tj. da bude svijetli primjer da’ije (pozivača u vjeru), on se time izdvaja shodno uloženom trudu, baš kao i kod svakog drugog stručnjaka.

U protivnom, ako skrene i odstupi, manji je od svakog drugog čovjeka, makar samo granicu prekoračio! Sufije prave prvu razliku (el-hilaf el-ula) na stepenu harama, čuvajući se šubhi (sumnjivih stvari), pazeći na dostojanstvo i vjeru. Oni znaju da su prve generacije muslimana (selefi- s-salih) ostavljale devet desetina halala, bojeći se da ne padnu u jedan haram. Oni su to vjerovali i to demostrirali u praksi. Uzvišeni Allah kaže: "Za sve će biti posebni stepeni!" (El-Ahkaf, 19.) Djelo je, prema tome, ono što pravi razliku.

c i d) Kad je u pitanju razlika između sufije, s jedne, te mumina, muslima, muttekijje, s druge strane, islam nam daje definiciju ljudi prema njihovim karakteristikama i spominje ih po onome po čemu se razlikuju od drugih. Uzvišeni Allah spominje muhadžire i ensarije po njihovim osobinama, definirajući te osobine, a oni su muslimani, mumini, muttekije. Božiji Poslanik, a.s., spomenuo je Bilala Habešiju, Suhejba Rumiju, Selmana Farisiju..., atributima kojima su se razlikovali od drugih. A oni su muslimani, mumini, mutekije...

U Kur’anu se navodi više vrsta vjernika: haši’un (skrušeni), kanitun (poslušni), taibun (koji se kaju), mutesaddikun (koji zekjat daju), abidun (pobožni), hamidun (koji iskazuju zahvalu), saimun (koji poste) itd.; svi su oni proistekli od: La ilahe illallah. Prema tome, spominjanje nekoga po njegovim osobinama po kojima je poznat kod ljudi jest kur’anski i hadiski sunnet. Ako je ova grupa poznata pod imenom sufije, to ne znači da je to novotarija samo zato što su se tako nazvali. Konačno - čemu sva ta polemika?! Zašto ona izostaje kad su posrijedi selefije, zahirije, vehabije, šafije, malikije, hanbelije...