VIDEO: Neće sjesti ljudi radi spominjanja Allaha, a da ih meleki neće prekriti svojim krilima! https://youtube.com/shorts/xIpez8wNybk?feature=share
Bismillah, elhamdulillah, Allahume salli 'ala Muhammedin ve ala ali Muhammed.
Medžlisi i halke zikra su svi susreti na kojima se spominje i veliča Allah.
Kaže Allah, dželleša'nuhu, u Kur'anu:
"Samo u spominjanju Allaha dž.š. srca vjernika osjećaju smirenost." (Er-Ra'd, 28.)
Halke (skupovi) zikra uvećavaju jekin kod čovjeka jer se u njima spominje Allah, dželleša'nuhu, Allahova milost i smirenost silazi na one koji su u tim halkama, meleki ih prekrivaju svojim krilima, Allah ih spominje kod stanovnika nebesa i Njima se pred melekima diči, i grijehe im oprašta, shodno hadisu u kojem Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
„Neće sjesti ljudi radi spominjanja Allaha dželleša'nuhu, a da ih meleki neće prekriti svojim krilima, kada će na njih sići milost Božija i smirenost, a Allah će ih spomenut kod onih koji su Njemu blizu!“
(Muslim)
Enes b. Malik radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, alejhisselam, rekao:
„Neće se ljudi skupiti radi zikrullaha, ne željeći time ništa osim Allahovog lica, a da im neće viknuti melek sa nebesa: Ustanite slobodno, grijesi su vam oprošteni; vaša loša djela su zamjenjena dobrim djelima!“
(Ahmed, Bezzar, Ebu Ja'ala, Taberani, Bejheki)
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Muhammed Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Allah dž.š., kaže: Ja sam s Mojim Robom kad god Me se on sjeti. Ja sam s Mojim robom onda kada Me spomene (zikr) – ako Me spomene u sebi, spomenuću ga u Sebi, a ako Me spomene u društvu – Ja ću ga spomenuti u časnijem društvu od toga. Ako Mi se Moj rob primakne za pedalj – približiću mu se za lakat, a ako Mi se primakne za lakat – približiću mu se za hvat. Ako mi dođe pješice – doći ću mu trčeći!“
(Muttefekun 'alejh)
Hazreti pejgamber, Muhammed Mustafa, sallallahu 'alejhi ve alihi ve sellem, jedne prilike reče časnim ashabima, radijallahu te'ala anhum:
„Ima li koji garib (stranac) među vama (tj. kitabija)? Rekosmo: Ne, Allahov Poslaniče. Naredi da se pozatvaraju vrata, pa reče: Podignite ruke svoje, i recite 'La ilahe illallah' (Nema Boga sem Allaha). Podigosmo ruke na trenutak, pa Pejgamber (alejhisselam), spusti ruke, pa reče: „Elhamdulillah (Hvala Allahu); Allahu moj, poslao si me s ovom riječju, i naredio si mi je, i zbog nje si mi obećao džennet (raj), a Ti obećanje Svoje ne kršiš; Reče: 'Veselite se, Allah vam je oprostio grijehe!'"
(Musned Ahmed b. Hanbel, 4/124., br.17162.)
Ashabi, radijallahu anhum, su nastojavali čuvati halke zikra i često puta su ih nazivali riječju iman, kao što se to bilježi od Mu'aza, radijallahu anhu, koji bi znao reći:
„Haj'mo sjesti, da vjerujemo jedan čas!“
(Buhari)
Enes b. Malik i Ebu Hurejre r.a., prenose da je Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Kada prođete pored džennetskih bašti – poberite što se da pobrati. Allahov Poslaniče – šta su to džennetske bašte? Reče: „Džennetske bašte su halke zikra.“ A šta je to što se treba pobrati? Reče: Subhanallah (Slavljen neka je Allah), elhamdulillah (Hvala Allahu), la ilahe illallah (Nema Boga sem Allaha) i Allahu ekber (Allah je najveći).“
(Tirmizi, Ahmed, Bezzar, Ebu Ja'ala)
Ebu Se'id el-Hudri radijallahu anhu, prenosi:
Mu'avija radijallahu anhu, priđe jednoj halki (kružoku, skupu) zikra u jednoj džamiji, pa ih zapita: 'Zbog čega tu sjedite?' Rekoše: 'Sjeli smo da bi spominjali Allaha dž.š..' Reče: 'Tako vam Allaha, ni zbog čega drugog tu ne sjedite već zbog toga?' Rekoše: 'Tako nam Allaha sjedimo samo zbog toga!' Mu'avija r.a., reče:
'Tako mi Allaha, nisam tražio od vas da mi se zakunete zbog toga što sumnjam u vas. Niko nije manje od mene sjedio sa Poslanikom s.a.v.s., i ja najmanje hadisa prenosim od njega, ali znam kad je Poslanik, s.a.v.s., prišao jednoj halki ashaba, pa ih je pitao:
Zbog čega ste tu sjeli? Rekoše: Sjeli smo radi spominjanja Allaha dž.š., i zahvaljivanja Njemu zbog toga što nas je Islamu naputio, i njime nas obradovao. Poslanik s.a.v.s., reče: Tako vam Allaha, jestel' samo zbog toga sjeli? Rekoše:
Tako nam Allaha, samo smo zbog toga sjeli. Poslanik s.a.v.s., reče: Nisam vam tražio da mi se zakunete zbog toga što sumnjam u vas, već mi je došao Džibril i obavijestio me je o tome kako se Allah dž.š., hvali pred melekima sa vama!“
(Muslim)
Abdullah b. Omer el Hattab, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, alejhisselam, na postavljeno pitanje: Šta je ratni plijen medžlisa (skupa) zikra? - rekao:
„Ratni plijen medžlisa (skupa) zikra je Džennet!“
(Ahmed)
Prenosi Enes kao merfu-hadis (u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao):
„Da sjednem s ljudima koji spominju Allaha, dž.š. (zikr zajedno čine) poslije sabah namaza pa dok sunce ne iziđe, draže mi je nego da oslobodim četiri roba; da sjednem s ljudima koji spominju Allaha, dž.š., poslije ikindija-namaza pa dok sunce ne zađe, draže mi je nego da oslobodim četiri roba.“
(Hadis bilježi Ebu Davud.)
Ebu Derda', radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Allah će na Sudnjemu Danu proživjeti neke ljude sa ozračenim i nurli licima, koji će sjediti na minberima od bisera; ljudi će im zavidjeti a nit' su poslanici nit' su šehidi. Neki beduin priđe Pejgamberu, alejhisselam, i upita: Allahov Poslaniče kako da ih poznamo? Reče: to su ljudi koji se u ime Allaha vole, iz raznih su plemena i država, okupljaju se samo oko zikrullaha!“
(Taberani)
Dakle, jedna od džennetskih bašti na dunjaluku, koja nas neminovno vodi džennetskoj bašti na ahiretu jeste halka (kružok) zikrullaha, slavljenja, veličanja i spominjanja Allaha, dželle-ša'nuh.
Allahov Resul, sallallahu te'ala 'alejhi ve alihi ve sellem, je rekao o zakirima, ljudima koji Allaha s ljubavlju veličaju:
„U prednosti su muferriduni!”
"A ko su muferriduni?! - upitali su prisutni!
Resulullah, alejhisselam je odgovorio: „To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha čine. Taj zikr ce otklonit teret s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki."
(Muslim i Tirmizi)
Enes b. Malik i Ebu Hurejre, radijallahu anhum, prenose da je Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Kada prođete pored džennetskih bašti – poberite što se da pobrati."
- "Allahov Poslaniče – šta su to džennetske bašte?"
Reče: „Džennetske bašte su halke zikra.“
- "A šta je to što se treba pobrati?"
Reče: "Subhanallah, elhamdulillah, la ilahe illallah i Allahu ekber.“
(Tirmizi, Ahmed, Bezzar, Ebu Ja'ala)
Emiru-l-mu’minin Ali ibn Ebi Talib, r.a., je rekao:
„Ko sluša zikrullah i on je zakir. Zikr je lijek za sve bolesti srca i duše. Zakir od sebe odbija šejtane, munafike i loše (pokvarene) ljude, jer oni ne vole kada se Allah Uzvišeni veliča.
(Hikemu imami 'Ali)
GLASNI ZIKRULLAH
Prenosi se od Ibn Abbasa, r. a., da je rekao kako je dizanje glasa pri zikru poslije završenog propisanog namaza bilo prisutno još u doba Vjerovjesnika, s.a.v.s. (Sahihul-Buhari, knjiga 1, hadis br. 841) Buharija također bilježi da je Ibn Abbas, r. a., rekao: „Znao sam da su završili namaz kada bih čuo taj zikr.“
(Sahihul-Buhari, hadis br. 841, str. 566)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže:
„Ko želi da uđe u džennetske bašče i uživa u džennetskim blagodatima, neka mnogo zikr čini."
(Taberani, el-Kebir, 20/157; Hejsemi, ez-Zevaid, 10/75)
Poznati tab'in, imami 'azam Ebu Hanife, radijallahu anhu, prenosi od Alije ibn El-Akmera, da je Allahov Resul, alejhisselam, prošao pored ljudi koji su spominjali Allaha, dželleša'nuhu, pa je rekao:
„Vi ste od onih sa kojima mi je naređeno da budem strpljiv." Niko od vas neće sjesti i spominjati Allaha, dž.š., a da ih neće meleki opkoliti sa svojim krilima, prekriti ih Allahova milost, a Allah će ih spomenuti u Njegovoj odabranoj skupini."
(Musned Ebu Hanife)
OPIS ASHABA KAD BI ZIKRILI
Rekao je hazreti Alija, , opisujući časne ashabe, radijallahu anhum:
„A kada bi spominjali Allaha, njihali su se kao što se njiše drvo kada puše jak vjetar.”
(Ebu Nu'ajm u El-Hiljetu, Hafiz Ibn Kesir u El-Bidaje Ven-nihaje, Hafiz Ibn Redžeb El-Hanbeli u Džami'ul-ulum vel-hikem)
Allah, dž.š., u ajetu kaže: „spominju Allaha“, što ukazuje na pokornost jezikom; zatim „dok stoje, sjede i leže na svojim stranama“, što implicira na pokornost tijelom; te na kraju: „o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju“, što ukazuje na pokornost srca, razuma i misli. Rob čiji je jezik zauzet zikrom, tijelo šukrom, a srce mislima, potpuno je predan i pokoran svome Gospodaru.
Nema boljeg, a lakšeg, vrijednijeg i korisnijeg govora od zikrullaha. On briše grijehe, podiže deredže, uslov je za uslišanje dove, otvara teško i donosi svako dobro, traženo i nenadano, skriveno. Samo onaj ko o dobru priča, u dobro poziva, Kur'an uči i zikir izgovara, - uspjet će.
Imam Nevevi je u svom djelu. Rijadus-salihin za prvi hadis stavio naslov - Poglavlje: Odlika zikra u halkama. Zikr u islamu ima više značenja od kojih su: Opće obavještenje o Allahovom biću, svojstvima, djelima, propisima, učenje i proučavanje Kur'ana, slavljenje i hvaljenje Allaha itd. A oni koji tvrde da se ovdje pod halkama zikra misli na izučavanje nauke nemaju dokaza za takvu tvrdnju.
Imam San'ani je naveo hadis kog bilježi imami Muslim od Ebi Hurejre da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Kada god neki ljudi sjednu da čini zikr okruže ih meleki, obavije ih milost i Allah ih spomene onima koji su kod Njega."
(Muslim, 4/2074.)
Potom je rekao: "Hadis ukazuju na odlikovanost sijela na kojima se uči zikr, oni koji ga čine iz sastajanja radi zikra. Buhari bilježi "da meleki kruže putevima tražeći one koji čine zikr, pa kada ih nađu poviču: "Dođite ka onome što ste tražili!" Potom ih obaviju svojim krilima sve do zemaljskog neba."
Sve to ukazuje na odabranost zikra kojem prisustvuju meleki nakon njegova traženja.A pod zikrom se misli na tehlil, tesbih, tahmid, učenje Kur'ana, i druge oblike potvrđenog zikra.
U hadisu kojeg bilježi Bezzar stoji: "Uzvišeni Allah će upitati Svoje meleke: " Šta rade Moji robovi?" A On najbolje zna šta oni rade. Odgovorit će Mu. "Veličaju Tvoje blagodati, uče Tvoju knjigu, donose salavat na Tvog poslanika traže od Tebe dobro ovoga i onoga svijeta."
Zikr je u suštini zikr jezika i zbog toga će biti nagrađen ko ga bude izgovarao. Ne uslovljava se svjesnost njegovih značenja, nego se uslovljava samo da ne namjerava nekog drugog mimo Allaha. Ukoliko se zikru jezika doda i zikr srca, takav zikr će onda biti potpuniji. A ako se zikru jezika i srca doda i prisustvo njegovih značenja poput veličanja Allaha i poricanja svih nedostataka od Njega to će biti onda još potpuniji zikr. A ako se sve ovo desi u nekom dobrom djelu kojeg je Allah naredio poput namaza, džihada itd., i bude ispravan nijjet i iskrenost prema Allahu, onda je takav zikr najpotpuniji."
(San'ani, Subulus-selam, 2/700.)
Kaže Allahov pejgamber, alejhisselam, o zajedničkom zikrullahu i sijelima gdje se grupno veliča Allah, dželle-ša’nuhu: „Oni koji spominju Allaha, slave Ga, veličaju i zahvaljuju Mu. Taj njihov zikr okruži Arš i čuje se zvuk kao zujanje pčela, i te riječi spominju onoga koji ih je izgovorio, pa zar ima neko među vama ko ne bi volio da kod Allaha ima neko ko ga spominje bez prestanka?!”
(Hadis prenosi Ibn Madže)
Iz navedenog se da zaključiti da je sastajanje i okupljanje radi zikra: učenja Kur'ana, proučavanje nauke, tesbiha, tahmida, tehlila, sunnet na kojeg potiče naš Gospodara u Kur'anu i jasnom i vjerodostojnom sunnetu Svog Poslanika, a.s.
Naveli smo samo jedan mali dio predaja koji govore o vrijednosti zajednčkog zikrullaha. Molim Allaha, dželle-ša'nuhu, da nam jezici budu vlažni od zikra, a zadnje riječi na dunjaluku budu:
„Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden 'abduhu ve resuluhu!"
(Sabrao i priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka)