ŠESTI IMANSKI ŠART - VJEROVATI U ALLAHOVO ODREĐENJE

Šesti imanski šart, tj. šesti temelj islamskog vjerovanja jeste vjerovati u Allahovo određenje (kader, preodređenje, sudbinu, sudbu, usud, udes, kob, kismet, fatum), što podrazumijeva vjerovati da sve što se događa, bez obzira bilo dobro ili loše, biva s Allahovom voljom (kada) i Allahovim određenjem (kader).

Ispravno vjerovanje u Božije određenje ustvari podrazumijeva ulaganje napora, kako bi se ostvario život unutar granica Allahove vjere. Naime, Uzvišeni je stvorio nebesa, zemlju i sve što je na njima. On određuje raspored događaja na ovom svijetu: kada i kako će nešto stvoriti, koliko će to postojati, kako će se razvijati, kada i kako će nestati. Allah sve stvara, održava i rastvara: Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; On tamom noći prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova! (El-A'raf, 54)

إِنَّ رَبَّكُمُ اللَّهُ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ ثُمَّ اسْتَوَىٰ عَلَى الْعَرْشِ يُغْشِي اللَّيْلَ النَّهَارَ يَطْلُبُهُ حَثِيثًا وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ وَالنُّجُومَ مُسَخَّرَاتٍ بِأَمْرِهِ أَلَا لَهُ الْخَلْقُ وَالْأَمْرُ تَبَارَكَ اللَّهُ رَبُّ الْعَالَمِينَ.

Uzvišeni i Sveznajući je sudbinu svega stvorenog i sve što će se dogoditi na ovom svijetu zapisao u Levhi-mahfuzu (Ploči pomnoj čuvanoj), odnosno Matičnoj knjizi (Ummu-l-Kitab), kako je još poznata u Kur'anu:

- A ovo je Kur'an veličanstveni. Na Levhi-mahfuzu (Ploči pomno čuvanoj). (El-Burudž, 21-22)

بَلْ هُوَ قُرْآنٌ مَّجِيدٌ ﴿٢١﴾ فِي لَوْحٍ مَّحْفُوظٍ ﴿٢٢﴾

- Allah je dokidao šta je htio, a ostavljao šta je htio; u Njega je Matična knjiga (Ummu-l-Kitab). (Er-Ra'd, 39)

يَمْحُو اللَّهُ مَا يَشَاءُ وَيُثْبِتُ وَعِندَهُ أُمُّ الْكِتَابِ.

On je uzrok svim uzrocima: U Njega su ključevi nebesa i Zemlje, On daje obilje kome hoće, a i uskraćuje; On, uistinu, zna sve. (Eš-Šura, 12)

لَهُ مَقَالِيدُالسَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ يَبْسُطُ الرِّزْقَ لِمَن يَشَاءُ وَيَقْدِرُ إِنَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ.

Niko Ga ne može spriječiti da nešto uradi. Kada Allah nešto hoće, to biva i dogodi se, a kada nešto neće, to se ne može dogoditi, niti biti: On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: „Budi!“ – i ono bude. (El-Bekare, 117)

بَدِيعُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَإِذَا قَضَىٰ أَمْرًا فَإِنَّمَا يَقُولُ لَهُ كُن فَيَكُونُ.

Iako je sve određeno, Uzvišeni Stvoritelj je čovjeku dao slobodnu volju. Dakle, čovjek sam odlučuje hoće li činiti dobra djela i ući u džennet ili će činiti loša djela i ući u džehennem. Pojedinac koji istinski vjeruje u Allahovo određenje, odabrat će da živi po Allahovim pravilima, kao musliman - onaj koji je predan Bogu: Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom. Daćemo onome koji želi nagradu na ovome svijetu (nagradu dunjaluka), a daćemo i onome koji želi nagradu na onome svijetu (nagradu ahireta) i sigurno ćemo zahvalne nagraditi. (Alu Imran, 145)

وَمَا كَانَ لِنَفْسٍ أَن تَمُوتَ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ كِتَابًا مُّؤَجَّلًا وَمَن يُرِدْ ثَوَابَ الدُّنْيَا نُؤْتِهِ مِنْهَا وَمَن يُرِدْ ثَوَابَ الْآخِرَةِ نُؤْتِهِ مِنْهَا وَسَنَجْزِي الشَّاكِرِينَ.

Čovjek, kao najsavršenije Božije stvorenje, ima razvijene umno-spoznajne sposobnosti, ali one su ipak ograničene. Stoga, on često nije sposoban da dokuči kakva se mudrost krije iza Allahovog određenja. Zato mu se, na prvi pogled, nešto učini loše za njega, a kasnije se ispostavi, na duže staze, da je to dobro za njega, kao što mu se, na prvi mah, nešto učini dobro za njega, a kasnije se ispostavi, na duži vremenski period, da je to loše za njega. O tome Uzvišeni kaže: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne loše po vas. – Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216)

وَعَسَىٰ أَن تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَّكُمْ وَعَسَىٰ أَن تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَّكُمْ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ.

Također, vjernik na svome životnom putu ne smije podleći fatalizmu (uvjerenju da čovjek ne može uticati na svoj život), pesimizmu (mračnom, negativnom pogledu na svijet i život) i pasivnosti (neaktivnosti, neradu). Na dotična negativna životna uvjerenja i poglede je upozorio i naš poslanik Muhammed, a.s.

O fatalizmu stoji u jednom hadisu: Čovjek je pitao: „Allahov poslaniče, da li da je svežem (devu) i pouzdam se (u Allaha) ili da je pustim i pouzdam se?“ Poslanik je odgovorio: „Sveži je i pouzdaj se!“ (Bilježe ga Tirmizi, Ebu Nuajm i dr.)

قَالَ رَجُلٌ: يَا رَسُولَ اللَّهِ أَعْقِلُهَا وَأَتَوَكَّلُ، أَوْ أُطْلِقُهَا وَأَتَوَكَّلُ؟ قَالَ: «اعْقِلْهَا وَتَوَكَّلْ».

O pesimizmu Poslanik, a.s., je kazao, između ostalog: Nema zloslutnje (pesimizma), a najbolja slutnja je ona sa dobrim predznakom. (Bilježe ga Buhari, Muslim, Ahmed i dr.)

لاَ طِيَرَةَ، وَخَيْرُهَا الفَأْلُ.

O pasivnosti Vjerovjesnik, a.s., je rekao, između ostalog: Kada čovjek kaže „Propali su ljudi“, onda je on najupropašteniji čovjek. (Bilježe ga Muslim, Ebu Davud, Ahmed i dr.)

إِذَا قَالَ الرَّجُلُ: هَلَكَ النَّاسُ فَهُوَ أَهْلَكُهُمْ.

U drugom hadisu Vjerovjesnik, a.s., hvali aktivnost i rad: Osoba nikada ne može jesti bolju hranu od hrane koju zaradi od rada svojih ruku. Doista je Allahov vjerovjesnik Davud, a.s., bio jeo od rada svojih ruku. (Bilježe ga Buhari, Ibn Mukri' i dr.)

مَا أَكَلَ أَحَدٌ طَعَامًا قَطُّ، خَيْرًا مِنْ أَنْ يَأْكُلَ مِنْ عَمَلِ يَدِهِ، وَإِنَّ نَبِيَّ اللَّهِ دَاوُدَ عَلَيْهِ السَّلاَمُ، كَانَ يَأْكُلُ مِنْ عَمَلِ يَدِهِ.

---

(Izvor: Jusuf Džafić, Priručnik o islamskom vjerovanju / Jusuf Džafić. - Tuzla : Medžlis Islamske zajednice, 2019.)