top of page

Stvaranje iz ništa u svjetlu muslimanske vjerske nauke



Stvoriteljni čin, prema sunnitskome učenju, jedno je s Bogom kao tvornim uzrokom, dočim je učinak, ili skrajnje dolazište stvoriteljnoga čina (ar. mahluq, lat. spectato termino ad quem) samo stvorenje koje nastaje, pod vidom razumne ili nerazumne naravi, neposrednom odlukom božanske volje.


Ovu je znanost najprije utemeljio, shodno osnovnim podacima iz tradicijskih muslimanskih vrela, Abu Hanifa. (1.)


Istu je znanost promicao i Al-Aš'ari, definirajuci narav stvoriteljnoga čina i njegov odnos spram tvornoga uzroka kroz sustavnu nauku o razvrstavanju i značenju božanskih atributa i njihovu odnosu prema božanskoj naravi i bitku. (2.) Posebno se osvrnuo na definiranje odnosa stvoriteljnoga čina i slobodnog ljudskog djela, o čemu ćemo govoriti kod rasprave o stvaranju pod vidom božanskoga uzdržavanja i sudjelovanja u slobodnim činima stvorenja.


At-Tahavi je do kraja slijedio misao Abu Hanife u definiranju tvornoga uzroka i njegova odnošenja prema činu stvaranja i stvorenju, određujuci vječno božansko predznanje o svakom stvaranju, koje je oduvijek smješteno u Božjem umu, izvorištem stvaranja iz ništa, uzdržavanja i sudjelovanja u činima stvorenja, osobito sudjelovanja pod vidom promisli u najrafiniranijem značenju riječi (providentia specialissima), koja je odredjena za razumnu narav stvorenja. (3.)


Svoje raspravljanje o stvaranju iz ništa, Al-Maturidi nije principijelno razrješavao kroz posebnost odnosa Boga i fizičkoga svijeta, nego ga je isključivo sveo na tumačenje i razrješenje odnosa božanskoga predznanja i voljne odluke, s jedne strane, i čovjekova slobodnog opredjeljenja na vlastito djelo, s druge strane. On, dakle, raspravlja o stvaranju prvoga časa isključivo na način trajanja stvoriteljnoga čina (continuatio creationem), a ne na način prvoga stvaranja (creatio ex nihilo). (4.)


(Zbornik radova islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, 3/1990. g., Rešid Hafizović, Stvaranje iz ništa u svjetlu muslimanske vjerske nauke. str. 65-66)

 
  1. Kitadb Sharh al-Fiqh al-Akbar II, Heiderabad, 1321 H. p. 15.

  2. Al-Ashar'ari, Maqalat al-Islamijin, Istanbul, 1929/30., str. 366/7.

  3. Sadr-ad-din 'Ali Ibn Muhammad Adra'yiju, Kitab Sharh al-Tahawiyyah fi al-'aqidat al-Salafiyya, Makka, 1349 H., str. 190.

  4. Al-Maturidi, Kitab at-Tawhid, Al-Qahirah, 1893, str. 115 i 165.

51 views

Recent Posts

See All
bottom of page