MJESTO LEJLETUR-REGAIBA – NOĆI ŽELJA U OKVIRU ISLAMSKE TRADICIJE BOŠNJAKA"

Klanjanje nafile za vrijeme Lejletur-regaiba dakle, ne treba da bude s ubjeđenjem da je taj namaz vredniji od nekog drugog dobrovoljnog namaza, niti da je ta noć, po sebi, bolja od neke druge noći.

Riječ tradicija potječe od latinske riječi traditio u značenju predaja. Pod tradicijom seoznačava sve ono što se s koljena na koljeno, s generacije na generciju prenosi kao pravilo,propis, običaj i sl. Tradicija je prisutna svim oblastima života, od materijalne prozvodnje, kulture i umjetnosti do religije. Zapravo, religije nema bez tradicije. U islamu se pod tradicijom prije svega podrazumijevaju osnovni izvori vjere: Kur'an i Sunnet.

Bosansko iskustvo islama ili islamska tradicija Bošnjaka uz ova dva temelji se na još minimalno četiri izvora: tradiciji hanefijskog mezheba, tradiciji sunijskog akaida, osmanlijskoj tradiciji (pod ovom tradicijom podrazumijevam sklonost tesavufu, te sedmične, mjesečne i godišnje vjerskeobrede i svečanosti koje su Bošnjaci tokom stoljetnog života u okvirima osmanske države usvojili kao svoje) i predislamskoj tradiciji Bošnjaka.

Na osnovu toga islamska tradicija Bošnjaka mogla bi se definisati kao vjerska predaja: propisi, obredi i običaji, temeljeni na gornjim izvorima koju Bošnjaci s generacije na generaciju prenose do današnjih dana. Znemarivanje ili zapostavljanje jednog od navednih izvora znači zanemarivanje i odustajanje od islamske tradicije Bošnjaka kao takve. Protokom vremena tradicija se neprestano provjerava i vrednuje, a potom opstaje onakva kakva jest, ili se obogaćuje novim sadržajima, ili se, ako je prevaziđena, odbacuje. I islamska tradicija Bošnjaka neprestano se nalazi pred izazovima savremenog promišljanja islama i njegovih propisa. Danas se, moglo bi se reći, više nego ikad ranije islamska tradicija Bošnjaka našla na udaru savremenih gibanja koja teže unificiranju muslimanskog ummeta po modelu ashaba i prvih generacija muslimana (selefi-salih), zagovarajući u isto vrijeme raskid s hiljadugodišnjom tradicijom svih narodā koji su u islam ušli poslije ashaba i tabi'īna.

Nanašem lokalnom nivou to znači raskid s islamskom tradicijom Bošnjaka. S obzirom da je islamska tradicija Bošnjaka, uz zemlju Bosnu i Herceogivnu i bosanski jezik, temelj identita Bošnjaka, ovaj proces je veoma opasan jer vodi ka gubitku identiteta Bošnjaka. Tradiciju dakle treba čuvati, kada za to postoji potreba ponovo vrednovati, dati joj novi smisao i obući je u ljepše ruho. Samo na takav način oplemenjena tradicija može postići svojcilj u sadašnjosti i nastaviti davati plodove u budućnosti.

Sve odabrane mubarek noći koje Bošnjaci tokom godine tradicionalno već stoljećima obilježavaju, pa čak u nekim aspaktima i Lejletul-kadr, poodavno su se našle na udaru nekih krugova koji ih proglašavaju novotarijama i zabludama. Da taj proces ne bi uzeo maha odabrane dane i noći možda je potrebno prevrednovati i dati im, ako je to nužno, novi smisao. U ovom radu to ćemo pokušati s Lejletur-regaibom, prvom mubarek noći u mjesecu redžebu.

ŠTA JE LEJLETU-REGAIB I ZAŠTO SE OBILJEŽAVA?

Prva od dvije odabrane noći u mjesecu redžebu je Lejletur-regaib – Noć želja. Obilježava se noć uoči prvog petka u redžebu. Prema, širom islamskog svijeta živom narodnom predanju, u ovoj noći desilo se začeće posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s. Obilježavanje Lejletu-regaiba specifično je iz dva razloga:

1. Zbog samog povoda, odnosno začeća Božijeg Poslanika, a.s. 2. Zbog posebnog namaza – salatur-regaiba koji se klanja tu noć između akšama i jacije.

Kazat ćemo nešto o oba. Pitanje fizičkog začeća Muhammeda, a.s., ni na koji način nije tretirano u osnovnim izvorima islama: Kur'anu i Sunnetu, što znači da ne postoji ni jedan ajet niti i jedan autentičanhadis koji govori o tome. Razlog za to je vrlo jednostavan: Iako je predislamski život Muhammeda, a.s., bio besprijekoran, za izvore islama bitan je period nakon Prve objave do Poslanikove, a.s., smrti. S druge strane pak o čudotvornom začeću Isaa, a.s., i njegovom rođenju Kur'an iscrpno govori u suri Merjem.

Čini se da je nekim islamskim učenjacima u IV hidžretskom stoljeću, ili nešto ranije, zasmetala činjenica da se začeću i rođenju Isa, a.s., u izvorima islama poklanja više pažnje nego začeću i rođenju samog Poslanika islama, pa su izljubavi prema časnom Poslaniku, a.s., i iz čiste želje da uzdignu Muhammedov, a.s., status kod ljudi, a vjerovatno na osnovu predpostavljenog datuma njegovog rođenja 12. rebiulevvela, izračunali da se začeće Pejgambera, a.s., moglo desiti u noći uoči prvog petka u redžebu.

Računica je vrlo jednostavna: ako se uzme da je Muhammed, a.s., rođen 12. rebiulevvela, dakle polovinom četvrtog hidžretskog mjeseca, prostim oduzimanjem osam mjeseciod tog datuma doći će se do mjeseca redžeba prethodne godine (0. rebiul-evel 1. safer 2. muharrem 3. zul-hidždže 4. zul-ka'de 5. ševal 6. ramazan 7. šaban 8. redžeb).

Namjera i cilj ljudi koji su uveli obilježavanje Lejletur-regaiba su hvale vrijedni, jer izviru iz ljubavi prema časnom Poslaniku, a.s. No, Božije namjere su skrivene od ljudi i vrlo često su im neshvatljive. Uzmimo na primjer roditelje našeg plemenitog Poslanika, a.s. Koliko muslimanki širom svijeta zbog Poslanikove, a.s., majke ponosno nosi ime Amina ili Emina. Baš se u nekim predanjima o Lejletur-regaibu navodi kako su meleki u ovoj noći obradovali hazreti Aminu da će roditi blagoslovljenog Poslanika, a.s. (Meleki su, shodno kur'anskom tekstu, muštuluk za rođenje sina donijeli Ibrahimu, a.s., i Zekerijjahu, a.s.) Međutim, činjenice su drugačije. Hazreti Amina nije hazreti Merjema.

Začeće Muhammeda, a.s., nije bilo čudotvorno kao začeće Isaa, a.s. Predanje o melekima koji su došli obradovati Aminu kako će roditi Poslanika, a.s., sadržaj crpi iz kur'anske pripovijesti o hazreti Merjemi. Allah, dž.š., kaže: „I spomeni u Knjizi Merjemu: kad se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela. Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. 'Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš?' – uzviknu ona. 'A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga' – reče on – 'da ti poklonim dječaka čista.'“ (Kur'an s prevodom, sura Maryam, 16-19., str. 306.)

Očito je ova upečatljiva slika iz plemenitog Kur'ana inspirisala osobe koje su uvele obilježavanje Lejletur-regaiba. Ali,kako smo istakli stvarnost je drugačija. Za nas muslimane bolna je istina da je majka našeg Božijeg Poslanika, a.s., umrla prije islama. Bolna je istina da je Muhammed, a.s, tražio od Allaha, dž.š., da mu dozvoli da moli oprost za svoju majku, pamu Allah, dž.š., nije dozvolio, ali mu je dozvolio da posjećuje njen mezar.

Ebu Hurejre, r.a., kaže: „Posjetio je Božiji Poslanik, a.s., kabur svoje majke, pa se rasplakao. To je rasplakalo i one koji su bili s njim. Poslanik, a.s., je tada rekao: „Tražio sam od Allaha dopuštenje da molim oprost za svoju majku, pa mi nije dozvolio. Tražio sam da mi dopusti da posjećujem njen mezar, pa mi je dozvolio. Posjećujte kaburove, jer oni podsjećaju na smrt.“ (El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa, hadis br. 495. str. 222.)

DA LI JE LEJLETUR-REGAIB MUBAREK NOĆ?

Ova bolna analiza dovodi nas do sljedećeg pitanja: Da li je Lejletur-regaib blagoslovljena (mubarek) noć kako se to u predanju o njoj navodi? Fenomen blagoslovljenosti vremena, prostora, ljudi, stvari, bilja i životinja spada u domen vjerovanja, a vjerovanje se temelji na čvrstom argumentu iz Kur'ana i Sunneta. Za razliku od nekih pitanja u šerijatskom pravu, domen vjerovanja nije predmet analogije. Teufik Muftić bereket prevodi kao: blagoslov, blagodat, nebeski dar, blagostanje i sreća. (Teufik Muftić, Arapsko-srpskohrvatski rjeĉnik, knj. I., drugo izdanje, Starješinstvo IZ u SRBiH, Hrvatskoj i Sloveniji – Sarajevo, Sarajevo, 1984. godine, str. 203.) Nerkez Smailagić, pak, bereket definiše kao blagoslovljenu snagu, božanskog porijekla, koja dovodi do obilja na materijalnom planu, a napretka i sreće na duševnom planu. (Nerkez Smailagić, Leksikon islama, Sarajevo, 1990. godine, str. 94-95.)

Prema tome, blagoslovljena (mubarek) noć bi bila ona noć koja se usljed posebnog izlijeva Božije milosti i izvanrednog kvaliteta razlikuje od drugih noći. Prema kur'anskom tekstu primjer blagoslovljene noći je Noć kadr. Allah, dž.š., kaže: „Ha-Mim. Tako mi Knjige jasne. Mi smo počeli da je u blagoslovljenoj noći objaljujemo – i Mi, doista, opominjemo.“ (Kur'an s prevodom, sura Al-Duhan, 1-3 ajet. str. 496.)

Vanredni kvalitet Lejletul-kadra objašnjen je ajetom: „Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci.“ (Kur'an s prevodom, sura Al-Kadr, 3., str. 598.)

Ostale blagoslovljene noći, osim Lejletul-berata, stepen blagoslovljenosti nemaju po sebi, već po danu koji nakon njih slijedi. U ovu vrstu blagoslovljenih noći spadaju: noć uoči petka, noć uoči Ramazanskog i Kurban-bajrama, itd. Na osnovu navedenog može se zaključiti da Lejletur-regaib nije blagoslovljena noć posebi. Međutim, iako Lejletur-regaib ne sadrži kvalitet koji je izdvaja od drugih noći tokom godine, ona može, kao i sve druge noći, indirektno postati blagoslovljena. Kako? Postoje brojni hadisi Allahovog Poslanika, a.s., koji govore o tome kako se Božiji blagoslov spušta na ljude koji se izvršavajući propisane i dobrovljene ibadete nađu u određeno vrijeme na određenom mjestu. Daleko bi nas odvelo da nabrajamo sve takve situacije, ali ćemo navestione koje se odnose na obilježavanje Lejletur-regaiba.

1. Namaz u džematu. Program obilježavanja Lejletur-regaiba započinje zajedničkim obavljanjem namaza. Svi muslimani znaju da je namaz u džematu blagoslovljeniji od namaza pojedinca. Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Namaz u džematu bolji je od namaza pojedinca za 27 deredža (stepena).“ (Muhammed b. Ismail el-Buhari, Sahihul-Buhari..., knj. 1., hadis br. 645., str. 450.)

2. Predavanje temeljeno na Časnom Kur'anu i Sunnetu Božijeg Poslanika, a.s. Nema niti jednog programa povodom bilo koje odabrane noći bez prigodnog predavanja. Ovakva predavanja, shodno hadisima Allahovog Poslanika, a.s., prati Božija milost i Njegov blagoslov (bereket). Muhammed, a.s., kaže: „Kad god se sakupi grupa ljudi u nekoj od Allahovih kuća da bi učili i proučavali Allahovu Knjigu na njih se spušta mir, prekrije ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spominje među onima koji su kod Njega.“ (El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa..., hadis br. 1888., str. 846.)

3. Zikr – zajedničko spominjanje Uzvišenog Allaha, dž.š., učenje Kur'ana i donošenje salavata, sve su to ibadeti koji uzrokuju Božiji blagoslov. Ebu Seid el-Hudri kaže: „Muavija je u džamiji zatekao skupinu ljudi koji su sjedili u halki i upitao ih: 'Zašto tu sjedite?' 'Spominjemo Allaha, dž.š.', odgovorili su. 'Tako vam Boga, da li ste se samo radi toga okupili?', ponovo ih je upitao. Odgovorili su: 'Tako nam Boga, samo radi toga.' On tada reče: 'Zaista nisam tražio od vas da se zakunete zbog toga što sumnjam u vas. Niko mog položaja kod Božijeg Poslanika, a.s., ne prenosi manje hadisa od mene. Jedne prilike Allahov Poslanik, a.s., izašao je pred skupinu svojih ashaba koji su sjedili u halki i upitao ih: ' Zašto tu sjedite?' 'Sjedimo da bismo spominjali Allaha, dž.š., i da bismo Mu se zahvaljivali što nas je uputio u islam i njime nas obdario', odgovorili su mu. On tada reče: 'Zaista nisam tražiood vas da se zakunete zbog toga što sumnjam u vas, već zbog toga što mi je došao Džibrili, a.s., i obavjestio me da se Uzvišeni Allah ponosi s vama pred melecima.'“ (El-Munziri,Muslimova zbirka hadisa, hadis br. 1889., str. 847.)

Ko god od ljudi, meleka i džina prisustvuje programima povodom obilježavanja odabranih noći može posvjedočiti da se bosansko hercegovački muslimani okupljaju u džamijama kako bi spominjali Uzvišenog Allaha, donosili salavate na Njegovog Poslanika, a.s., i iskazali svoju duboku zahvalnost Dragom Bogu što ih je uputio na Pravi put. Svako okupljanje vjernika u džamijama radi nekog od pomenuta tri razloga, ako se ne čine grijesi, praćeno je Božijim blagoslovom, te se s te strane može kazati da je Lejletur-regaib blagoslovljena noć.

NAFILA POVODOM LEJLETUR-REGAIBA

U vezi s nafilom povodom Lejletur-regaiba, Gazalija u Ihjau navodi sljedeće predanje: „Ko isposti prvi četvrtak u redžebu, a zatim između akšama i jacije klanja dvanaest rekata; selam predaje nakon svaka dva rekata; na svakom rekatu uči El-Fatihu jednaput, suru El-Kadr tri puta i suru Ihlas dvanaest puta; kad završi namaz donese salavat na mene i prouči: 'Allahumme salli 'ala Muhammedini-nebijjil-umijji ve 'ala alihi; zatim ode na sedždu i, dok je još na sedždi, prouči sedamdeset puta: 'Subbūhun, kuddūsun, Rabbulmelāiketiver-rūhi'; potom se vrati sa sedžde i proučis edamdeset puta: 'Rabigfir,verham, ve tedžavez 'amma t'alem, inneke entel-e'azzul-ekrem'; nakon toga ponovo učini sedždu i na njoj prouči isto što i na prvoj, a zatim kaže svoju potrebu (želju) – ona će mu biti riješena (ispunjena). Niko neće klanjati ovaj namaz, a da mu Allah, dž.š., neće oprostiti sve njegove grijehe, pa makar ih bilo kao morske pjene, kao pijeska, bili teški poput planina, ili ih bilo kao lišća, i zauzimat će se na Sudnjem danu za 700 članova svoje porodice koji su već zaslužili Džehennem.“ (Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau ulumid-din, knj. 1., Bookline, Sarajevo, 2004.godine, str. 631.) Gazalija kaže: „Vidio sam stanovnike Kudsa da svi redovno obavljaju ovaj namaz, pa mi je bilo drago da ga navedem.“ (Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau ulumid-din, 632.)

Gornje predanje i svi hadisi o posebnom namazu za vrijeme Lejletur-regaiba su apokrifni (lažni) i nije ih dozvoljeno pripisivati Allahovom Poslaniku, a.s. Klanjanje ove nafile s ubjeđenjem u njenu istinitost krije srčanu zamku za naivne jer počinju vjerovati da je dovoljno ibadetu se posvetiti za vrijeme odabranih noći, osigurati blagodati koje ta odabrana noć sadrži, klanjati predviđenu nafilu, a zatim prestati s izvršavanjem propisanih ibadeta do nove mubarek noći. Svjedoci smo da postoje osobe koje na takav način postupaju, posebno kad je u pitanju Lejletul-kadr. Klanjanje nafile za vrijeme Lejletur-regaiba dakle, ne treba da bude s ubjeđenjem da je taj namaz vredniji od nekog drugog dobrovoljnog namaza, niti da jeta noć, po sebi, bolja od neke druge noći.

Bolji način za klanjanje nafile u Noći želja jeste klanjanje nafile za želju ili potrebu koja je do nas došla sigurnijom predajom. Ova nafila može se klanjati u bilo koje doba, pa tako i povodom Lejletur-regaiba.

Ibn ebu Evfa prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ko bude imao kakvu želju ili potrebu kod Allaha, dž.š., ili kod nekog od ljudi, neka se lijepo abdesti, a zatim neka klanja dva rekata namaza. Nakon toga neka poslije zahvale Allahu i donošenja salavata na Vjerovjesnika, a.s., kaže: 'Nema boga osim Allaha, Blagog i Plemenitog. Slava pripada Allahu, Gospodaru Arša Velikoga. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Ja te molim da mi omogućiš izvršavanje djēlā koja će mi osigurati Tvoju milost i djēlā koja će mi garantovati Tvoj oprost, obilje svakog dobra, te sigurnost i spas od svakog grijeha. Ne ostavljaj mi ni jedan grijeh, a da ga ne oprostiš, niti brigu, a da je ne otkloniš, niti želju i potrebu koja je u okviru Tvog zadovoljstva, a da je ne ispuniš. O Najmilostiviji'. “ (Tirmizijin džami'-sunen, Tirmzijina zbirka hadisa, knj. 2., hadis br., 477., str. 259.)

U predanju koje bilježi Ibn Madže nakraju dove stoji dodatak: „Zatim neka moli Allaha šta želi od dunjalučkih i ahiretskih stvari, bit će mu uslišano.“ (Ibn Mājah Al-Qazwinī, English translation of Sunan Ibn Mājah, knj. 2., hadis br. 1384., str. 328-329.)

Na kraju, možda je najbolje Lejletur-regaib obilježavati na isti način na koji se obilježava Dan Bedra, akcentirajući njenu historijsku, a ne akaidsko-ibadetsku važnost. Širom Bosne iHercegovine organizuju se prigodni programi povodom ove velike bitke i pobjede prvih muslimana predvođenih Muhammedom, a.s., na Bedru, ali se nigdje Dan Bedra ne smatra posebnim niti blagoslovljenim danom u odnosu na druge dane u godini.

Hafiz dr. Elvir Duranović