Vjera je plod razuma i spoznaje, rezultat razmišljanja, i kao takva ona je čvrsta i nepokolebljiva, vjera spoznaje i čvrstog uvjerenja, zakon života i smrti.
Vjeru razumijevamo kao spoznaju Boga, uputa na stazi spasa i sreće, Božiji zakon, koji vodi dobru i plemenitosti, te ljubav prema Bogu i želja za Njegovom blizinom. Vjera je osjećaj i spoznaja dužnosti koje proizlaze iz Božijih zapovijedi.[1] U istinskom razumijevanju fenomena vjere značajnu ulogu ima čvrsta korelacija vjere (ed-din) i zdravog razuma (el-'aklu-s-selim).[2] Islam se ne zadovoljava samo formalnim i verbalnim vjerovanjem izraženim kroz određene forme obreda, on preporučuje, naređuje, i dužnosti vladanja i poslovanja muslimana, koje se ogleda kroz praktično djelovanje muslimana, odnosno kroz teoriju i praksu muslimana.[3]
Dužnosti muslimana[4] su veoma brojne, koje možemo podijeliti na pravno obavezne i moralno obavezne dužnosti, odnosno dužnosti prema Bogu, prema sebi i prema drugima, koje nisu razgraničene već proizlaze jedna iz druge i međusobno se oslanjaju.[5] Poslanik nas uči da nema vjerovanja bez djela i prakse, niti ima priznatog djela i prakse bez vjerovanja.[6] Kroz praktično djelovanje vjernika, izvršavanjem dužnosti prema Gospodaru, u koje spadaju namaz, post, zekat, hadž, kelimei-šehadet kao i sadakatu-l-fitr i kurban, čovjek postaje socijalno-humano i altruističko biće, koje je osjetljivo za nevolju drugog, društveno korisno biće,[7] što predstavlja osnovu muslimanske prakse. Izvršavanjem navedenih dužnosti prema društvu čovjek izvršava Božiju volju, te stječe Njegovu ljubav i nagradu.[8]
Da bi musliman izvršio dužnosti prema Bogu potrebno je izvršiti obaveze prema sebi, jer kako smo naglasili one se oslanjaju jedna na drugu. Izvršavanjem Allahovih naredbi očuvanja vlastitog zdravlja, čuvanja svojih organa od nedozvoljenih radnji, vjersko i svjetovno obrazovanje, osposobljavanje za život i radinost[9] i dr., izvršavaju se obaveze prema samom sebi.[10] Izvršavanje obaveza prema Bogu podrazumijeva tjelesno i duhovno zdravlje, sposobnost, naobraznu, i moralnu osposobljenost za djelovanje. Kroz praktično djelovanje muslimana izvršavanjem dužnosti prema Bogu i sebi čovjek izvršava i dužnosti prema drugima,[11] pokazujući to u praksi kroz činjenje dobrih, socijalno-altruističkih, humanih, društveno korisnih djela. [12]
Teorija i praksa u teološko-praktičnom djelovanju muslimana su komplementarni pojmovi tako da se može reći da nema čiste teološke teorije bez muslimanske prakse, niti prakse bez teorije. Islam je „predanost, pokornost, uz poslušnost i povinjavanje“,[13] predanost srcem, jezikom i organima. Blagoslovljeni Poslanik je islam označio kao predanost formom, riječima i djelom, odnosno formalnu vanjsku predanost jezikom i organima,[14] što predstavlja praktičan rad muslimana. Kada govorimo o teologiji praktičnog djelovanja muslimana, a prema zakonima Uzvišenog, Apsolutnog, po pravilu ona treba biti upravo – praktična, odnosno obavezna, jer Allah ljudima propisao obaveze, teklifat,[15] radi njih samih. Također, kada govorimo o teologiji praktičnog djelovanja muslimana ona nas direktno asocira na proučavanje religioznosti,[16] jer je teologija učenje o Bogu i njegovom odnosu prema svijetu,[17] a za religoznost generalno možemo reći da je duhovni život u smislu unutrašnje ispunjenosti i mijena, koja vodi ka samoostvarenju, te kao sredstvo za zadovoljavanje vitalnih, egzistencijalnih potreba čovjeka.[18] Želi se ukazati na teologiju praktičnog djelovanja muslimana kao nezaobilazni faktor unutar cjelokupne teologije, zatim unutar teorije i prakse vjerske zajednice i unutar društva u kojem žive i rade osobe koje vjeruju u Allaha. [19]
Osnovne praktičnog djelovanja muslimana ogledaju se u četiri osnovna pravca, koja čine okvir praktičnog djelovanja muslimana. Možemo istaći četiri osnove praktičnog djelovanja muslimana:
svjedočenje,
obredne radnje – praksa muslimanska,
zajedništvo te
socijalna i politička dimenziji vjere.
Svjedočenje se ogleda u sljedećim radnjama: naučavanje i širenje riječi Božije (učenje Kur'ana,[20] tefsir/tumačenje Kur'ana,[21] prevođenje Kur'ana[22]), hutba,[23] vaz-ders,[24] vjeronauka, mektepska nastava,[25] čuvanje riječi Božije,[26] briga prema onima kojima je pomoć drugog neophodna,[27] teološko-praktično savjetovanje, i odnos prema egzegezi Kur’ana (istinski odnos prema riječi Božijoj kao i odnos prema čovjeku).[28]
Značajnu ulogu u praktičnom djelovanju muslimana imaju školstvo i odgojno-obrazovni sistem,[29] gdje značajnu ulogu ima džamija.[30] Džamije su objekti i u kojima se organiziraju i sprovode različiti vidovi ibadeta, prije svega zajedničko obavljanje namaza i učenje Kur’ana, kao i drugih vrsta ibadeta: nafila (dobrovoljnih namaza),[31] zikrova,[32] i’tikafa,[33] te je njihova uloga da podignu nivo naobrazbe muslimana, kako na područjima islamskih znanosti tako i u svim drugim vidovima korisnog znanja.[34] Osnovna uloga džamije jeste obrazovanje, izgradnja i formiranje muslimanske ličnosti,[35] ali nije i jedina uloga, ona predstavlja i kulturni i vaspitni centar.[36]
Muslimanska praksa se ogleda u praktičnim radnjama, koje muslimani izvršavaju u svojim životima te na takav način iskazuju svoju pripadnost, kao što su izvršavanje čistoće,[37] obavljanje namaza,[38] učenje Kur'ana, post, obavljanje hadža,[39] klanje kurbana,[40] akika i sunećenje djece,[41] šerijatska vjenčanja,[42] gradnja, održavanje i uređenje molitvenih prostora,[43] posjete bolesnicima, dženaze umrlima,[44] izučavanje nauka i bavljenje pitanjima vjere, jer znanje[45] i razumijevanje vjere (fikh)[46] označava poznavanje praktičnih šerijatskih propisa.[47] Značajno mjesto u islamu zauzimaju i propisi i principi koji određuju čovjekove aktivnosti kao štio su: jelo, piće, oblaćenje, i lična higijena.
Zajedništvo, kao jedna osnova praktičnog djelovanja muslimana, ogleda se u razumijevanju pojmova ummeta, džemata, Islamske zajednice, uređenju zajednice muslimana, porodice, što predstavlja subjekt praktičnog djelovanja muslimana. Jedan od osnovnih vidova zajedništva jeste briga prema džematu, porodici, Islamskoj zajednici, gdje veliku ulogu ima džamija ili mesdžid. Kur'an ističe važnost zajednice muslimana, koja se temelji na Kur'anu i sunnetu, jedinstvena zajednica,[48] čija je osnova ili temelj vjera u Boga, odvraćanje od zla i poticanje na dobro, to je sredstvo pomoću kojeg zajednica postiže cilj,[49] a to je pokoravanje i obožavanje Allaha i svjesnost o Bogu.[50] Značajnu ulogu u zajednici muslimana ima porodica,[51] koja je temelj i osnovna ćelija muslimanskog društva, Božanski inspirisana i utvrđena institucija.[52]
Socijalna i politička dimenzija islama, koje predstavljaju osnovu praktičnog djelovanja vjernika, ogledaju se u instituciji zekata[53], sadekatu-l-fitra[54], sadake[55], „merhameta“ kao institucije, institucije vakufa, koji imaju značajnu ulogu u zajednici muslimana. Institucijama zekata, sadakatu-l-fitra, sadake, kurbana, vakufa, udareni su materijalno-ekonomski temelji zajednice muslimana, te zahvaljujući tim temeljima od vremena uspostave tih institucija pa do Sudnjeg dana izbjegli su se, i izbjet će se, socijalni sukobi u muslimanskoj zajednici, jer time gradimo odgovorni odnos vjernika prema vjerniku, kao pojedincu i zajednici, čime se postiže potpuno povjerenje vjernika u vlast.[56] Osnovna uloga davanja zekata jeste temeljito i kvalitetno rješavanje problema siromaštva, a ne rješavanje koje se zasniva na privremenim, prividnim i površnim aktivnostima, jer ni blagoslovljeni Poslanik, alejhi-s-selam, u nekim slučajevima nije spominjao drugu ulogu davanja zekata.[57]
Zajednica muslimana posjeduje svoju imovinu preko institucije vakufa i bejtu-l-mala, čija je svrha rješavanje socijalnih, kao i svih drugih, problema muslimana. Kroz povijest ljudskog roda, u svim narodima i civilizacijama, kod svih je postojala potreba pružanja pomoći siromasima, kao i onima kojima je pomoć potrebna, pa su bogati izdvajali dio ili svu imovinu kako bi pomogli u zbrinjavanju istih,[58] što čini osnovu praktičnog djelovanja muslimana.
Vakuf se zasniva na općim propisima Kur'ana[59] i na riječima i praksi Poslanika[60], od kada on postaje pokretač ukupnog razvoja muslimanske zajednice.[61] Kroz povijest muslimana jasno se vidi da je vakuf imao značajnu ulogu, da ljudska solidarnost ispoljava u zajednici, čija je osnovna zadaća praktično rješenje velikog broja problema u zajednici, od razvoja školstva do gradnje saobraćajnica.[62] Osnovni životno-ekonomski principi zajednice muslimana su: saradnja u dozvoljenim i korisnim stvarima, natjecanje u bogobojaznosti i dobročinstvu i solidarnost.[63] Zato je solidarnost organska i autentično prirodna.[64]
Značajnu ulogu za muslimane ima i institucija bejtu-l-mala.[65] Objavljivanjem ajeta kojim se naređuje obaveza zekata[66] date su smjernice za djelovanje muslimana i muslimanske zajednice u pogledu prikupljanja i raspodjele zekata, na što je Poslanik i praktično ukazano, način prikupljanja i raspodjele zekata.[67] U vrijeme Poslanika zekat, kurbani, sadaka, se organizirano prikupljalo u državni fond Bejtu-l-mal, iz koga se distribuiralo prema prioritetima i uputama utemeljenim na Kur’anu. Na ovim prostorima, prostorima bivše Jugoslavije, bejtu-l-mal se prvi put koristi u ustavu IZ-e u SFRJ 1990., u koji su se sakupljali zekat i sadakatu-l-fitr.[68] Danas u Islamskoj zajednici BiH u bejtu-l-mal ubiru se sredstva od zekata,[69] sadekatu-l-fitra i kurbana, na području BiH i dijaspore, čija sredstva se koriste za finansiraju Kur'anom spomenute kategorije.[70]
Pored ureda za zekat i Vakufska direkcija,[71] bavi se socijalnim i humanitarnim pitanjima. Vakufska direkcija ima i fond za socijalno ugrožene kategorije društva, čiji je cilj prikupljanje finansijskih sredstava putem donacije ili uvakufljenja, a koje se usmjeravaju na pružanje pomoći raznim socijalno ugroženim kategorijama u društvu.
U islamu i muslimanskoj zajednici značajnu ulogu ima institucija trajne sadake, u koje spadaju brojne humanitarne ustanove: imareta,[72] hastahane, sirotišta, musafirhane,[73] biblioteke, konaci,[74] karavan-saraje,[75] džamije, medrese, bećarske sobe,[76] mostove, česme, mektebe, tekije, kao i dugi hajrati. Muslimani su svojim vakufima i dobrima podizali instituciju trajne sadake, vakufa. Kao i u svemu Poslanik islama je bio primjer muslimanima i u izgradnji trajnog dobra,[77] on je siromašne i nesposobne za rad odvodio kući na jelo, kao i upućivao ih kućama drugih muslimana koji su bili gostoprimivi.[78]
Muslimani su, vođeni Poslanikovim primjerima, veoma rano podizali općekorisne i humanitarne ustanove. [79] Vjera insistira na socijalnoj pravdi koja bi u idealnoj situaciji svoje društvene realizacije, eliminirala ili barem značajno reducirala ekstremno socijalno raslojavanje društva na enormno bogate i krajnje siromašne. Od svoga nastanka muslimanska zajednica u Bosni i Hercegovini posvećuje stalnu i posebnu pažnju socijalno ugroženim kategorijama stanovništva. Od početka svoga postojanja Islamska zajednica u svim političko-pravnim okvirima, pored brige za vjerska pitanja muslimana, djelovala i u aktivnostima koja su značila direktnu i indirektnu pomoć socijalno ugroženim kategorijama stanovništva,[80] materijalnu pomoć ovim kategorijama stanovništva realiziraju kroz klasična pobožna djela koja su istovremeno i svojevrsne socijalne institucije, kao što su: zekat, sadaka, dijeljenja kurbanskog mesa.[81]
Od svog osnivanja vjerno i ustrajno je promicala temeljne vrijednosti društvenog života. Nosioci vjerskog autoriteta na različitim organizacijskim nivoima Islamske zajednice svojim javnim nastupom i praktičnim djelovanjem u svojim lokalnim zajednicama promoviraju solidarnost kao krunsku vrijednost islama, odnosno imami zajedno sa svojim vjernicima, džematlijama, u humanitarnim aktivnostima, kao i projektima pružanja adekvatne podrške bolesnim licima, stimulativno djeluje na druge članove društva. Opredijeljena je da vrijednosti socijalne pravde budu implementirane u svakom društvu, neovisno od vladajućeg političkog sistema.[82] Tema socijalne pravde spada u značajne teme savremenog života,[83] gdje značajnu ulogu ima institucija zekata koja je prije svega socijalne naravi. [84]
Institucija merhameta u BiH ima veoma značajnu ulogu, koji kao pojam definira odnos čovjeka prema drugim ljudima i svemu što je Gospodar za njih stvorio, bio bitna komponenta islamskog vjerovanja, čiji se smisao i dužnost njegovog strogog poštovanja izvode iz samog Božijeg imena.[85]
Merhamet u pravom smislu te riječi je dužnost svakog muslimana da se suosjeća sa stanjem i uvjetima života svakog muslimana i svakog čovjeka uopće, ali i svakog Božijeg stvorenja, odnosno to je način mišljenja i, posebno, aktivnog ponašanja i djelovanja muslimana, jer je njegova osnovna dužnost da i u mišljenju i u svakodnevnom postupanju vodi brigu o stanju svih muslimana i svih ljudi, odnosno zajednici.[86] Islam se nije zaustavio samo na proklamiranju općih socijalnih načela i na potvrdi prirodnih ljudskih prava, već je u detalje razradio norme socijalne politike, propisujući zakone koji se tiču svakog segmenta ljudskog života. [87]
U brojnim propisima socijalna dimenzija je više naglašena nego duhovna, socijalni momenti više nego obredni, a socijalne dužnosti prema nevoljnicima, siromašnim, siročadima, više nego dužnosti prema Milostivom, zato je muslimane islam uvijek učio da čine dobro na Zemlji. Muslimani vođeni kur'anskom uputom imaju snažno razvijen osjećaj humanosti. Brojne institucije u islamu i trajna dobra, od imareta do mostova, predstavljaju odraz tog uzvišenog osjećaja. [88] Jedna od institucija koja vodi brigu o siromašnim i nemoćnim, beskućnicima i siročadima je „merhamet“, koji je već stotinu godina na usluzi spomenutima.
Danas, u okvirima merhameta, djeluju imareti koji su na usluzi siromašnim i socijalno ugroženom stanovništvu u BiH. „Merhamet“ svojim projektima, kao vodeća humanitarna organizacija, na usluzi je najugroženijim kategorijama stanovništva, starim, iznemoglim, bolesnim osobama, osobama s posebnim potrebama, učenicima, studentima, povratničkim porodicama, te socijalnim ustanovama, domovima staraca, centrima za odvikavanje ovisnika od droge, djeci bez roditeljskog staranja, porodica šehida, ratnih vojnih invalida, osoba ometenih u psihofizičkom razvoju, materijalno neobezbijeđenim, nesposobnim za rad, te starih bez porodičnog staranja. [89] Ulogu današnjih humanitarnih organizacija u islamskom društvu, kao što je „Merhamet“, vršila je institucija vakufa koja je u vrijeme osmanlijske uprave bila ključna. Značajnu ulogu imala je i u izgradnji i urbanizaciji naših gradova i kasaba, kao i ulogu u pogledu socijalne zaštite siromašnih. [90]
Autor: mr. Damir Babajić
Glasnik br. 11-12, 2015
[1] Definicija filozofa Imanuela Kanta (1724. - 1804.) Vidi: Vahid Fazlović, Tematizacija fenomena vjere i objave u djelu Abdurahmana Adila Čokića, Takvim za 2014., El-Kalem, Sarajevo, 2013., str.128.; Adnan Silajdžić, Vjera kao življenje ili razumijevanje u hadisu Muhammeda, a.s., Takvim, Predsjedništvo Udruženja islamskih vjerskih službenika u SRBiH, Sarajevo, 1986., str. 31-40.
[2] O karakteru suodnosa vjere i razuma u pojedinim etapama povijesnog muslimanskog mišljenja, konzistentnu studiju je napisao Adnan Silajdžić, iz koje se može sasvim dobro razumiti fenomen o kome smo govorili. (Vidi: Adnan Silajdžić, Muslimani u traganju za identitetom, Fakultet islamskih nauka i El-Kalem, Sarajevo, 2006.).
[3] Više v.: Vehbija M. Hodžić, Vel-asri (suština vjere), Takvim, Izvršni odbor Udruženja ilmijje u SRBiH, Sarajevo, 1974., str. 102-103.
[4] Više v.: Dr. H. M., Kur'an i čovjek, Takvim, Izvršni odbor Ilmijje SRBiH, Sarajevo, 1972., str. 10-13.
[5] Vehbija M. Hodžić, Vel-asri (suština vjere), str. 103.
[6] Muhammed, a.s., kaže: „Nema vjere bez dobrih djela, niti (pred Bogom) vrijede šta dobra djela bez vjere (u Boga, bez imana).“ Vidi u: Vehbija M. Hodžić, Vel-asri (suština vjere), str. 105.
[7] Ibid., str. 103.
[8] Vidi:Kur'an, 2:277.
[9] Više v.: Hasan Škapur, Islam i trgovina, Takvim, Izvršni odbor Udruženja ilmijje u SRBiH, Sarajevo, 1974., str. 79-90.
[10] Vidi: Vehbija M. Hodžić, Vel-asri (suština vjere), str. 103.
[11] Muhammed, a.s., kaže: „Želi (i radi) svom bratu (svakom čovjeku) sve ono što želiš samom sebi.“ Vidi:Vehbija M. Hodžić, Vel-asri (suština vjere), str. 104.
[12] Više v.:Vehbija M. Hodžić, Vel-asri (suština vjere), str. 105.; Vidi: Kur'an, 2: 177.
[13] Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau ulumud-din, Knjiga 1, Bookline, Sarajevo, 2004., str. 350.
[14]„Neki beduini govore: 'Mi vjerujemo!' Reci: 'Vi ne vjerujete, ali recite: 'Mi se pokoravamo!''“ (Vidi: Kur'an, 49:14.).; Više v.: Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau ulumud-din, Knjiga 1, str. 352.
[15] Više v.: Felah Zade, Propisi obredoslovlja, prijevod Ertan Basarik, Mulla Sadra u BiH, Sarajevo, 2005., str. 4-125.; Vidi: Kur'an, 7:43-44.
[16]Čovjek je po rođenju religiozno biće što se prema Kur'anu može vidjeti u opisu stvaranja Adema (Vidi: Kur'an, 15:26. i 29.)., kao i prema Bibliji (Post 2,7). Vidi: http://studentski-pastoral.com/index.php/pitajteKapelana/169 (Pogledano 01.01.2015.godine, u 15:23:51sati).
[17] Ivan Cvitković, Rječnik religijskih pojmova, DES, Sarajevo, 2005., str. 447.
[18] Više v: Adnan Silajdžić, “Islamska pobožnost”, Znakovi vremena (15/2002), str. 55-56.; Darko Tanasković, Islam dogma i život, Srpska književna zadruga, Beograd, 2010., str. 75.; Siniša Zrinščak, Gordan Črpić, Stjepan Kušar, „Vjerovanje i religioznost“, Bogoslovska smotra (70/2000.), str. 241.; Jasminka Lažnjak, „Tradicionalna i nova religioznost u postkomunizmu: promjene u religioznosti studenata“, Društvena istraživanja (27/1997.), str. 50.; Đakomo Dakuino, Religioznost i psihoanaliza, Plato, Beograd, 2005., str. 55.
[19] Vidi: Kur'an, 2:177., 2:285.
[20] Vidi: Kur'an, 35:29-30.; Fadil Fazlić, Hadisi Muhammeda a.s. o učenju Kur'ana, Takvim za 2006.g., El-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 55.); U Buharijinom Sahihu bilježi se od Osmana b. Affana, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur'an – poduči se Kur'anu – a zatim druge podučava njemu.“; Prenosi Ibni Mes’ud da je Poslanik, s.a., rekao: “Ko prouči jedan harf iz Allahove knjige imaće za to sevap, a nagrada može biti i deseterostruka. Ja ne kažem da je elif-lam-mîm jedno slovo/harf, nego je elif harf, lam zaseban harf i mim isto tako zaseban harf.” (Vidi: Et-Tirmizi, Sunen, br. had. 3158.).; Ibrahim Hodžić, Kur'an o Kur'anu, Takvim, Izvršni odbor Udruženja Ilmijje u SRBiH, Sarajevo, 1976., str. 26-44.
[21] Vidi: Kur’an, 16:44., 3:7.; Jusuf Ramić, Tefsir:Tumačenje i razumijevanje Kur'ana, HARFO-GRAF, Tuzla, 1997., str. 3-5.; Enes Karić, Tefsir-Uvod u tefsirske znanosti, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995., str. 7-341.; Jusuf Ramić, Uvod u historiju i metodologiju tefsira, Zbornik radova u povodu objavljivanja Fi Zilali’l — Kur’an na bosanskom jeziku, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2001., str. 1-4.
[22] Vidi: Orhan Jašić, Zuhdija Hasanović: Slijepi u islamu, JAHR, vol. 4., no. 7., 2013., str. 397.; O prevođenju Kur’ana na južnoslavenske jezike više v.: Enes Karić, Hermeneutika Kur’ana, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1990., str. 43-89.; Ibid., str. 397.; Jusuf Ramić, Rukopisi, štampanje arapskog teksta i prijevodi Kur’ana kod nas i u svijetu, Takvim, Izvršni odbor Udruženja Ilmijje u SRBiH, Sarajevo, 1976., str. 5-25.
[23] Više v.: Džemaludin Latić i Kenan Musić, Hatabet, vaz i retorika - Hrestomatija, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2009., str. 11-110.; Mehmedalija Hadžić, Šerijatski aspekti hutbe, Novi Muallim br.3., Sarajevo, 2000., str. 104-109.; Enes Karić, Strukturalno-stilistička analiza nekih Poslanikovih hutbi, Novi Muallim br.3., Sarajevo, 2000., str. 110-113.; Zijad Ljevaković, Kako treba držati hutbu?, Novi Muallim br.3., Sarajevo, 2000., str. 121-123.; Muharem Omerdić, Značaj hutbe u vjersko-prosvjetnom radu islamske zajednice, Glasnik VIS-a, br. 5., Sarajevo, 1989., str. 491-502.; Husein Đozo, Hutba i njen značaj, Glasnik br. 7-9., Sarajevo, 1960., str. 300-304.; Muharem Omerdić, Hutba i hatibi u Islamskoj zajednici BiH, Novi Muallim br. 3., Sarajevo, 2000., str. 100-103.
[24] Vidi: Kur'an, 16:125.; O vazu i njegovim karakteristikama više v. u: Muharem Omerdić, Vazu-nasihat sa kur'anskog i hadiskog gledišta, Glasnik br. 6., Sarajevo, 1982., str. 663-677.
[25] Više v.: Ibrahim Begović, Temeljna islamska odgojno-obrazovna ustanova, u Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, CNS, Sarajevo, 2012.
[26] Jedno od Allahovih imena je i ime Hafiz, što znači: Zaštitnik. Pomni Čuvar. Onaj Koji štiti sve što želi. Više v.: Mustafa Jahić, Allahova lijepa imena, Takvim za 2009., El-Kalem, Sarajevo, 2008., str. 61-78.
[27] Vidi: Fadil Fazlić, Hadisi Muhammeda, a.s., o učenju Kur'ana, Takvim za 2006.g., El-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 45.; Vidi: Kur’an, 90:14-16.
[28] Kur'an je lijek za tjelesne i duševne bolesti. Vidi: Ahmed Bukvić, Značaj i cilj razmišljanja o kur'anskim ajetima, Takvim za 2014., El-Kalem, Sarajevo, 2013., str. 58-59.; Vidi: Kur'an, 2:268., 35:29-30., 38:29., 4:82., 35:29., 13:19.; Salih Haušić, Tedebbur - Razmišljanje o Kur'anu, Takvim za 2014., El-Kalem, Sarajevo, 2013., str. 61-72.; Ibrahim Hodžić, Kur'an o Kur'anu, Takvim, Izvršni odbor Udruženja Ilmijje u SRBiH, Sarajevo, 1976., str. 26-44.; Maurice Bucaille, Kur’an i moderna nauka (s francuskog prevela Azra Begić), Glasnik, Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, Vol. XLI, br. 1., januar-februar, Sarajevo, 1978., str. 21-32.
[29] Vidi: Muhammed Munir Mursi, Al-terbije al-islamijje: usuluha ve tetavvuruha fi al-bilad al-arebijje, Alem el-kutub, Kairo, 2005. u poglavlju uvod.; Dina Sijamhodžić-Nadarević, “Pojmovi ‘edeb’ i ‘terbijet’ u definiranju islamskog odgoja i obrazovanja”, Novi Muallim/Časopis za odgoj i obrazovanje, god. IX, br. 35 , Sarajevo, 29. septembar 2008., str. 42–48.; Ferid Čičkušić, Odgoj, Glasnik br. 6., Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, Sarajevo, 1978., str. 606-612.; O važnosti obrazovanja vidi: Ahmed Smajlović, Dijalog islamskih i evropskih naučnika, Glasnik, Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, Vol. XLI, br. 1., januar-februar, Sarajevo, 1978., str. 45-47.
[30] Vidi: Ahmad al-Šarbasi, Uloga džamije u širenju obrazovanja i kulture, Takvim, Predsjedništvo Udruženja islamskih vjerskih službenika u SRBiH, Sarajevo, 1986., str. 105-118.; O ulozi džamije na polju odgoja i obrazovanja, kroz historiju njenog postojanja, više v.: Nedim Begović, Šerijatski propisi o džamijama, Takvim, El-Kalem, Sarajevo, 2007., str. 85-100.; Refik Ćatić, “Mogu li džamije biti narodni univerziteti?”, Muallim, Ilmijja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1997., br. 60.
[31] Više o nafila-namazima vidi: Elvir Duranović, Nafile, MIZ-e Bugojno, Bugojno, 2003.; Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Haris Grabus, Sarajevo, 2002.; Ebu Hamid Muhammed el-Gazali, Ihjau ulumud-din, Bookline, Sarajevo, 2004.; Zahid Mujkanović, Velika zbirka dova, Zahid Mujkanović, Sarajevo, 2005.;
[32] Vidi: Kur'an, 2:152., 33:41.; Abu Hamid Muhammed al-Ghazzali, Zikr i dove, Libris, Sarajevo, 2002.; Svakodnevni zikr i dove, recenzent Fuad Sedić, Islamska pedagoška akademija, Bihać, 2001.; Ibn Kajjim el-Dževzijje, Džennetski vrtovi - Knjiga o vrijednosti zikra, Bookline, Sarajevo, 2008.; Rusmir Šadić, Post ukras ramazana, Etix Tuzla, Tuzla, str. 72.
[33] Više o i'tikafu vidi: Ibrahim Džananović, “I‘tikaf”, Muallim, Udruženje ilmijje u SRBiH, Sarajevo, 1991., br. 7, str. 6.; Više v.: Rusmir Šadić, Post ukras ramazana, Etix Tuzla, Tuzla, str. 95-98.
[34] Više v.: Nedim Begović, Šerijatski propisi o džamijama, Takvim, El-Kalem, Sarajevo, 2007., str. 85-100.
[35] Vidi: Ahmed Smajlović, Značaj i uloga džamije u životu muslimana, http://www.akos.ba/u-fokusu/iz-pera-dr-ahmeda-smajlovica-znacaj-i-uloga-dzamije-u-zivotu-muslimana, (Pogledano 17.01.2015.godine u 14:38:13 sati).
[36] O ulozi džamije vidi: Ahmed Smajlović, Značaj i uloga džamije u životu muslimana, http://www.akos.ba/u-fokusu/iz-pera-dr-ahmeda-smajlovica-znacaj-i-uloga-dzamije-u-zivotu-muslimana, (Pogledano 17.01.2015.godine u 14:49:36 sati).
[37]Vidi: Kur'an, 5:6., 9:108.; O čistoći više v.: Ebu Hamid Muhammed el-Gazali, Ihjau ulumud-din, Knjiga o tajnama čistoće, Bookline, Sarajevo, 2004., str. 381-437.; Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1., Haris Grabus, Sarajevo, 2002., str. 27-206.
[38] Vidi: Kur’an, 4:103., 2:3.; Ibn Kesir, Tefsir/skraćeno izdanje, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002., str. 39.; O namazu, njegovoj svrsi, značaju, njegovom načinu obavljanja vidi u: Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1., Haris Grabus, Sarajevo, 2002., str. 209-432.; Ebu Hamid Muhammed el-Gazali, Ihjau ulumud-din, Knjiga o tajnama namaza, Bookline, Sarajevo, 2004., str. 447-632.
[39] Vidi: Kur’an, 2:196.; O hadždžu, njegovim propisima, načinu obavljanja, praktičnom izvršavanju vidi: Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1., Haris Grabus, Sarajevo, 2002., str. 553-663.
[40] Vidi: Kur’an, 5:2.; O važnosti kurbana pogledaj u: Zekijjuddin Abdu-1-Azim el-Munziri ed-Dirniški, Muslimova zbirka hadisa, poglavlje o kurbanu, Kuća mudrosti, Zenica, 2004., str. 353-361.
[41] Više v.: Samir Beglerović, Nekoliko riječi o akiki i propisima oko novorođenčeta, http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/serijat/art471_0.html, (Pogledano 10.01.2015.godine u 21:07:48 sati).; O akiki i nadijevanju imena vidi: Ibn Kajjim el-Dževzi, Ukrasi novorođenčeta, Bookline, Sarajevo, 2006., str. 33-116.; Enes Durmišević, Roditelji i djeca, Takvim, Predsjedništvo Udruženja islamskih vjerskih službenika, Sarajevo, 1988., str. 45-50.
[42] O šerijatskom vjenčanju vidi: Mustafa Spahić, Islamsko-šerijatsko sklapanje braka – nikjah, http://www.dzematizetnanic.com/islam/da-li-ste-se-%C5%A1erijatski-vjen%C4%8Dali/, (Pogledano 13.01.2015.godine u 23:57:31sati).; Nedim Begović, Bračne smetnje u šerijatskom pravu i porodičnom zakonodavstvu FBiH, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, LXVII/2005, br. 1-2, str. 31-42.;
[43] Vidi: Kur'an, 9:18; Vidi: Safvet Halilović, Sira - životopis posljednjeg Allahovog Poslanika, El-Kalem, Sarajevo, 2010., str. 182.
[44] Više v.: Sinanuddin Sokolović, Islamski propisi o čuvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlog muslimana, Sokolović hadži hafiz Sinanuddin, Sarajevo, 1972.;
[45] Vidi: Kur’an, 39:9., 2:269., 35:28.; Ebu Hamid Muhammed el-Gazali, Ihjau ulumud-din, Knjiga o znanju, Bookline, Sarajevo, 2004., str. 25.;
[46] Vidi:Kur'an, 9:122.; Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1., Haris Grabus, Sarajevo, 2002., str. 11.
[47] Ibid., str. 12.
[48] Vidi: Kur’an, 23:52.
[49] Više v. u: Fazlur Rahman, “Princip šure i uloga ummeta u islamu,” u State Politics and Islam, priredio Mumtaz Ahmad, prijevod na bosanski jezik Ahmet Alibašić, (Bez mjesta: American Trust Publications, 1986): 87-96.
[50] Vidi: Kur’an, 3:110.
[51] Vidi: Kur’an, 30:21., 4:1.; Enes Karić, Porodica u Kur’anu, Takvim, Predsjedništvo Udruženja islamskih vjerskih službenika, Sarajevo, 1988., str. 11-23.; Kasim Hadžić, Muhammedov a.s. ehli-bejt/porodica, Takvim, Predsjedništvo Udruženja islamskih vjerskih službenika, Sarajevo, 1988., str. 25-44.; Mehmedalija Hadžić, Izbor Poslanikovih hadisa o porodici, Takvim, Predsjedništvo Udruženja islamskih vjerskih službenika, Sarajevo, 1988., str. 73-101.; Nusret Abdibegović, Bračna zajednica - zajednica ljubavi i samilosti, Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, El-Kalem, Sarajevo, br. 3-4., str. 227-234.
[52] Više v.: Ismail Haverić, Izeta Haverić, Islamski brak i prodica, „Grafičar“, Sarajevo, 1991., str. 17.
[53] Vidi: Kur'an, 34:39., 9:60.; O zekatu, njegovoj svrhi, više vidi u: Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1., Haris Grabus, Sarajevo, 2002., str. 435-465.; Rusmir Šadić, Post ukras ramazana, Etix, Tuzla, bez godine izdanja, str. 43-53.; M.M. Sharif, Historija islamske filozofije, prijevod Hasan Sušić, August Cesarec, Zagreb, 1990., str.191.
[54] Vidi: Kur’an, 9:60.; Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1., str. 465-470.; Više v.: Rusmir Šadić, Post ukras ramazana, Etix, Tuzla, bez godine izdanja, str. 54-56.
[55] Sadaka je znatno širi termin od zekata. Ona obuhvata zekat i ono što se dobrovoljno daje u svrhu milostinje iznad zekata. Vidi: M.M. Sharif, Historija islamske filozofije, nav. djelo, str.191.
[56] Vidi: Samir Beglerović, Odgovornost vjernika za državu, Godišnjak, BZK Preporod, 1/2013., str. 188.
[57] Vidi: Jusuf el-Karadavi , Uloga zekata u rješavanju ekonomskih problema, Bemust, Sarajevo, 2011., str. 29-30.
[58] Hadžić navodi da su i Babilonci, stari Egipćani, Rimljani i dr. izdvajali u vjerske i dobrotvorne svrhe svoju imovinu. Vidi: Mehmedalija Hadžić, Vakufi i vakufname - definicija i implementacija, Zbornik radova, Naučni skup Vakufi u BiH, Islamska zajednica u BiH&Vakufska direkcija, Sarajevo, 2011., str.12. .
[59] Vidi: Kur'an, 3:92., 9:41., 18:46., 22:77. Brojni su ajeti koji podstiču na dobročinstvo, činjenje dobrih djela, kao, npr. Vidi: Kur'an, 2:3., 2:215., 2:254., 2:261-262., 2:265., 2:267., 2:274., 3:117., 3:134., 4:39., 8:3., 22:35., 25:67., 28:54., 32:16., 57:10-11...
[60]Najčešće citirani hadis je onaj kojeg prenosi Ibn Omer o svom ocu Omeru ibn Hattabu, koji je na prijedlog Poslanika uvakufio zemlju zvanu Semg u Hajberu, koju je najviše volio. Vidi: Muhamed b. Ismail el-Buhari, Sahihu Buhari, Buharijeva zbirka hadisa, Tom 2., prijevod Hasan Škapur i sar., Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2008., br. hadisa 2737. i 2764. Drugi primjer je Ebu Talha, uvakufio palmik Bejruhan. Vidi: Ibid., br. hadisa 2758. i 2769. Treći primjer je primjer Osmanovog vakufa bunar Rume za osiguranje vode stanovnicima Medine. Vidi: Ibid., br. hadisa 2778.
[61]Vidi: Mehmedalija Hadžić, Vakufi i vakufname - definicija i implementacija, str.13.
[62]Vidi: Mustafa Hasani, Vakuf - zanemarena tema, Takvim za 2011., El-Kalem, Sarajevo, 2010., str. 73-74.; Vidi: Kur'an, 28:77.
[63]Vidi u: Mustafa Spahić, Poslanikova misija, politika i strategija, str. 104.
[64]Vidi: Kur'an, 5:9.; Poslanik kaže: „Niko od vas neće biti pravi vjernik dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi.” (Buharija i Muslim). Vidi u: Mustafa Spahić, Poslanikova misija, politika i strategija, str. 104.
[65] Fond Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koji čine sredstva zekata, sadakatu-l-fitra i kurbana. Bila državna blagajna u vrijeme Muhammeda, a.s., i kasnije za vrijeme brojnih halifa i sultana.
[66]Vidi: Kur'an, 2:110.
[67] Kada je Poslanik, a.s., poslao Muaza u Jemen, između ostalog mu je rekao i: ''Obznani im da im je Allah propisao zekat, koji se uzima od njihovih bogataša i daje njihovim siromasima.'' Vidi: Topoljak Sulejman, Zekat i sadakatu-l-fitr, Grafičar, Novi Pazar, 2007., str. 24
[68] Član 12. Ustava Islamske zajednice u SFRJ iz 1990. godine.
[69] Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na devetoj redovnoj sjednici održanoj 14. rebiu-l-evvela 1430. h.g., odnosno 11. marta 2009. godine u Sarajevu, donio odluku o osnivanju Ureda za zekat, čime je dotadašnji referat za zekat prerastao u Ured za zekat. Ured za zekat je zadužen za organiziranje, vođenje i implementiranje aktivnosti vezanih za sistem promocije, prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra u skladu sa važećim propisima Islamske zajednice u BiH.
[70] Sabor IZ u BiH je u aprilu 2004. godine donio Pravilnik o Fondu Bejtu-l-mal. Ovim pravilnikom definiran je Fond Bejtu-l-mal, ustanovljen je način punjenja i raspodjele sredstava iz njega, način upravljanja fondom i druga važna pitanja za funkcioniranje Fonda. U članu 7. je propisano da Fondom upravlja Rijaset IZ u BiH. U članu 8. navedenog pravilnika propisano je da se sredstva Fonda koriste za odgoj i obrazovanje u srednjim, višim i visokim obrazovnim institucijama koje djeluju u okviru Islamske zajednice u BiH ili je ona njihov osnivač, za održavanje i unapređenje mektebske nastave, za pomoć povratničkim džematima, kao i druge vidove islamskog rada koji se odvijaju kroz organe i ustanove IZ, a kojima se podiže vjerski kulturni, odgojni i obrazovni nivo muslimana, te za druge namjene koje su od opće koristi za muslimane i Islamsku zajednicu. Odluku Rijaseta o raspodjeli sredstava iz Fonda mora potvrditi Sabor IZ u BiH kroz usvajanje integralnog budžeta Rijaseta i njegovih ustanova. Ovim pravilnikom je predviđeno da će se nastojati, sredstvima Fonda, u svakom vremenu osigurati najnužnije uvjete za rad Gazi Husrev-begove medrese, Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i Gazi Husrev-begove biblioteke. Također je predviđeno da Rijaset svake godine, prilikom odluke o raspodjeli, utvrdi optimalan iznos sredstava koja će iz ovog Fonda izdvojiti za pomoć povratnicima u razorene džemate i drugim socijalno ugroženim licima. Pravilnikom je, takoder, propisano da se akcija prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra sprovodi u organizaciji Rijaseta IZ u BiH i da se prikupljena sredstva posebno knjigovodstveno evidentiraju kao sredstva Fonda, a od ukupno prikupljanih prihoda od zekata i sadekatu-l-fitra na nivou medžlisa u BiH 70% ide u Bejtu-l-mal, 25% ide medžlisima za vjerskoprosvjetni fond pri medžlisu i izmirenja troškova ukupljanja, a 5% nadležnim muftilucima za vjerskoprosvjetni fond pri muftijstvu. Od sredstava prikupljenih u dijaspori 60% ide u Fond Bejtu-l-mal, a 40% ostaje džematima i centralama IZ BiH u dijaspori. Mešihati Islamske zajednice, na čijem području djeluju islamske obrazovne ustanove dužne su formirati svoj Fond Bejtu-l-mal i iz tog Fonda doznačiti 5% u Fond pri Rijasetu za finansiranje zajedničkih organa i institucija. Vidi: http://zekat.ba/?str=pojasnjenja#znacajZekata. (Pristupljeno 15.1.2015. godine u 04:08:36 sati).
[71] Vakufska direkcija je osnovana 1894. godine pod imenom Zemaljsko-vakufska, u kojoj je kao državnoj instituciji sva vlast bila u rukama države. No, muslimani nisu bili zadovoljni sa tom upravom, jer u njenom radu nisu imali nikakvog učešća. Stoga su 1899. godine, muslimani pokrenuli borbu koja je imala za cilj da se osigura autonomija u upravi za tri ključna elementa koja su neophodna za očuvanje bošnjačkog identiteta, tj. vjerskih, vakufskih i obrazovnih poslova. Austro-Ugarska je 1909. godine, nakon aneksije BiH, udovoljila ovim zahtjevima donošenjem Statuta za autonomnu upravu islamskih, vjerskih i vakufsko-mearifetskih poslova. Zakonom o raspolaganju stanovima i poslovnim prostorijama od 17.02.1945. i Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta od 28.12.1958. godine oduzete su sve stambene i poslovne zgrade osim onih koje služe usko definiranoj vjerskoj djelatnosti (vjerski obredi, vjerski poslovi i stanovi vjerskih službenika). Vakufska direkcija obnovila je svoj rad Odlukom Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 14. 6. 1996. godine. Vidi: http://vakuf.ba/o-direkciji/historijat. (Pogledano 14.1.2015. godine u 16:57:11 sati).
[72] Vidi: Kasim Hadžić, Imareta, musafirhane i druge gostinjske ustanove u osmanlijsko vrijeme, Takvim, Izvršni odbor Udruženja Ilmijje u SRBiH, Sarajevo, 1974., str.52.
[73] Više v.: Ibid., str. 52-54.
[74] Više v.: Ibid., str. 56-58.
[75] Više v.: Ibid., str. 54-56.
[76] Vidi: Ibid., str. 58.
[77] Ibid., str.51.
[78] Ibid.
[79] Ibid.
[80] Član 9. Ustava IZ u BiH.; Član 12. “Islamska zajednica organizira i pomaže aktivnosti kojima se poboljšavaju društveni i materijalni uvjeti života muslimana.” Član 69. “Odgojno-obrazovne, humanitarno-socijalne i privredno-finansijske djelatnosti u Islamskoj zajednici obavljaju se u ustanovama Islamske zajednice.”
[81] Zekat, sadekatu-l-fitr i kurbani čine fond “Bejtu-l-mal”.
[82] O ulozi islamske zajednice u BiH, njenim projektima i odnosu prema socijalnim kategorijama ljudi. Više v.: Dženan Kaljanac, Ka izgradnji pravednog društva: Islamska zajednica u BiH - korektivno-savjetodavni i aktivni učesnik u socijalnim programima, Novi Muallim br. 58., Udruženje ilmijje islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 2014., str. 31-35.
[83] Više v.: Kenan Musić, Socijalna pravda iz perspektive vjerovjesničkog sunneta, Novi Muallim br. 58., Udruženje ilmijje islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 2014., str. 8-14. (Tekst analizira doktrinarnu razinu učenja islama kada se radi o konceptu pravde u društvu i ističe činjenicu da se muslimanski pogled na pravdu i društvu povijesno razlikovao shodno interpretacijama osnovnih izvora islama Kur’ana i sunneta. Perspektiva Vjerovjesničkog sunneta nam uveliko pokazuje autentične smjernice Objave, s obzirom na to da se radi o primarnom komentaru, ali nam i interpretacijski meritorno pomaže u formiranju koherentne percepcije islamskog uređenja društva i ostvarenja pravde u punom kapacitetu. Jedino moralni i hrabri mogu razbiti ustaljene obrasce negativnog razmišljanja i promijeniti u nepravdi okoštale društvene realnosti – možda su najznačajnije poruke Vjerovjesničkog, s.a.v.s., sunneta u kontekstu socijalne pravde. Vidi: Ibid., str. 8.).
[84] Više v.: Enes Karić, Socijalna pravda Kur'ana - zaštiti slabe i obuzdati moćne, Novi Muallim br. 58., Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 2014., str. 3-7.
[85] Vidi: Ruždija Adžović, Merhamet 100 godina (1913-2013.), HO Merhamet MDD, Sarajevo, 2013., str. 20.
[86] Vidi: Ibid., str. 21.
[87] Vidi: Mehmedalija Hadžić u: Ruždija Adžović, Merhamet 100 godina (1913-2013.), str. 19.
[88] Vidi: Ibid., str. 20.
[89] U Merhametovim kuhinjama dnevno redovno se hrani 7100 osoba, širom BiH. Godišnje se pripremi više od dva miliona obroka za socijalno ugrožene kategorije stanovništva. Pored ovih obroka za potrebe siromašnih vjernika muslimana tokom ramazana, za potrebe postača koji nemaju mogućnost da osiguraju sebi iftare, pripremi se oko 80.000 iftara. Vidi: Ibid., str. 301.; O instituciji Merhameta, njegovoj ulozi i načinu djelovanja više v.: Ruždija Adžović, Merhamet 100 godina (1913-2013.), str. 19-464.
[90] Ibid., str. 23.