O okolnostima vezanim za dženaza-namaz

2.46. Poglavlje o okolnostima vezanim za dženaza-namaz

Najpreči da klanja dženaza-namaz mejtu je:

1. poglavar (sultan),[1]

2. potom poglavarev zastupnik (naib),[2]

3. potom sudija (kadija),

4. potom lokalni (džematski, mahalski) imam,

5. potom velija (najbliži rod koji je staratelj za ukop).

Osoba koja ima prednost da klanja dženaza-namaz može da ovlasti drugu osobu da klanja umjesto nje. U situaciji kada neka druga osoba klanja dženazu-namaz, osoba koja ima prednost da klanja, može da ponovi dženazu-namaz, ako hoće.[3] Pritom nije potrebno da oni koji su već klanjali dženazu-namaz za drugom osobom ponovo klanjaju.[4]

Osoba koja ima pravo prednosti je preča da klanja dženazu-namaz od osobe koju je mejt opunomoćio (ovasijetio) da mu klanja, prema mišljenju na osnovu kojeg se izdaje fetva.[5]

Ako bi se mejt ukopao bez dženaze-namaza, dženaze-namaz će mu se klanjati, pa makar bio i neogasuljen (neokupan), sve dok se mejt ne raspadne.[6]

Ako bi se sastavilo više dženaza (pogreba):

1. Najpreče je da se dženaza-namaz posebno klanja svakoj od njih.

2. Prvo će se klanjati dženaza-namaz osobi koja je bila najbolja među njima, pa osobi koja je najbolja nakon nje itd.[7]

3. U slučaju da se dženaze (pogrebi) spoje i da im se klanja jedan dženaza-namaz, tada će se od dženaza napraviti jedan dugi red (saf) okrenut prema Kibli, tako da prsa svakog mejta budu naspram imama.[8] Pritom će se paziti na redoslijed (tertib). Tako će muškarci biti postavljeni do imama, pa muška djeca, pa dvopolci (hermafroditi), pa onda žene.[9]

4. Ako bi više dženaza bilo ukopano u jedan kabur (grob), bit će stavljeni suprotno gorespomenutom redoslijedu.[10]

Osoba koja zatekne imama između dva tekbira, neće se priključiti dženaza-namazu, nego će sačekati da imam donese tekbir, pa će se priključiti namazu i učiti dovu koja odgovara dovi imama.[11] Osoba će onda naklanjati propušteno,[12]prije nego što se dženaza podigne.

Osoba koja je bila prisutna kada je imam donio početni tekbir (iftitahi-tekbir), neće čekati da imam donese tekbir, pa da se priključi dženaza-namazu.[13]

Ko dođe poslije četvrtog tekbira, a prije selama, propustio je dženaza-namaz, prema ispravnom mišljenju.[14]

Pokuđeno je (mekruh) da se klanja dženaza-namaz u džamiji gdje ima beš vakat (gdje ima pet dnevnih namaza u džematu), a da mejt bude unutra ili da mejt bude spolja, a dio ljudi u džamiji, prema odabranom mišljenju.[15]

Ako novorođenče zaplače, nadjenut će mu se ime, ogasulit će se i klanjat će mu se dženaza-namaz.

Ako novorođenče ne zaplače, ogasulit će se, prema odabranom mišljenju, zamotati u krpu i zakopati, a dženaza-namaz mu se neće klanjati. Na sličan način treba postupiti ako neko dijete bude zarobljeno sa jednim od svojih nemuslimanskih roditelja, pa onda premine. U tom slučaju mu se neće klanjati dženaza-namaz, izuzev da:

1. jedan od njegovih roditelja primi islam,

2. ili dotično dijete primi islam,

3. ili da bude samo zarobljeno bez ijednog roditelja sa njim.[16]

Ako je izvjesni mejt nemusliman (kafir) rođak izvjesnom muslimanu, taj musliman će ga oprati kao što se pere prljava krpa, pa će ga umotati u krpu i ubaciti u raku ili će ga predati njegovim suvjernicima.[17]

Dženaza-namaz se ne klanja:

1. odmetniku,[18]

2. onome koji presjeca puteve i bude ubijen za vrijeme razbojništva,

3. ubici koja je podmuklo ubila davljenjem,

4. osobi koja se noću u gradu oholi sa oružjem,[19]

5. osobi koja bude ubijena zbog nacionalizma (asabijjeta), pa čak iako je ogasule.

Samoubicu[20] treba ogasuliti i treba joj se klanjati dženaza-namaz.[21]

Dženaza-namaz se ne klanja onome koji namjerno ubije jednog svog roditelja.[22]

Izvor: Nuru-l-idah (Svjetlost tumačenja) , Hanefijski fikh, Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, Uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Knjižarska kuća Planjax Komerc doo Tešanj, 2017.

---

[1] U našem slučaju, reisu-l-ulema. [2] U našem slučaju, izaslanik reisu-l-uleme, poglavito naibu-r-reis, muftija, glavni imam. [3] Dženazu je dozvoljeno ponoviti samo u ovom slučaju. Inače, jednom ispravno klanjana dženaza se ne ponavlja, niti se klanja po grupama. Dženaza Muhammeda, a.s., spada u odlike vjerovjesnika, budući da su svi ashabi imali pravo da mu klanjaju dženazu, a.s., jer im je, kao vjerovjesnik, bio najpreči (Vjerovjesnik je preči vjernicima od njih samih. (El-Ahzab, 6)). Pošto je, kao vjerovjesnik, ukopan gdje je i preselio (u sobi Aiše, r.a.), ashabi su bili prinuđeni da mu klanjaju dženazu po grupama. Ta odlika je vezana samo za ashabe Muhammeda, a.s., što znači da mu kasnija pokoljenja, pa ni naša, ne mogu klanjati dženazu. [4] Budući da bi mi drugi put ta dženaza bila nafila, a dženaza se ne može klanjati kao nafila. [5] Budući da oporuka nije obavezujuća. Iako osoba koja ima pravo prednosti može prepustiti imamet dženaze osobi koju je mejt opunomoćio da mu klanja, naravno, ako opunomoćenik hoće da klanja. [6] Prosječno vrijeme dok se mejt ne raspradne je 9 dana, ali se za svaki slučaj ponaosob uzima u obzir mišljenje pouzdana i stručna mrtvozornika zbog mnogobrojnih faktora koji utiču na brzinu raspadanja. [7] Prednost će se utvđivati na sličan način kao i prednost za imamet: prvo po učenosti, pa po tedžvidu, pa po bogobojaznosti, pa po starosti, pa po ahlaku, pa po ljepoti lica, pa po plemenitosti porijekla, pa po ljepoti glasa, pa po ljepoti odjeće u džamiji. Ako ima bojazni za prigovor, najbolje je klanjati dženaze po starosti. [8] Mejti se mogu poredati i tako da svaki sljedeći bude postavljen za glavu niže od prethodnog. [9] Takođe, poredani po odikama unutar svoga reda: prvo najbolji muškarci, najbolja djeca, najbolje žene. [10] Tj. najbliži Kibli će biti oni najboljih odlika, za razliku od dženaze, kada su najbolji bili najdalji Kibli. [11] U slučaju da može da ustanovi dokle je imam stigao, a ako ne može da ustanovi, onda će učiti dovu za koju misli da je imam uči. [12] Tačnije, naklanjat će samo propuštene tekbire bez dova. [13] Već će se odmah priključiti dženazi. [14] Zato što nakon četvrtog tekbira odmah dolazi selam. [15] Zato što je mekruh da se dženaza klanja u džamiji. [16] Već smo ranije spomenuli u bilješci da je jedan od šartova dženaze da je mejt musliman koji je živ rođen, bez obzira rodio se kao musliman ili ne, te da se radi toga mrtvorođenčetu ne klanja dženaza. [17] Pod pranjem prljave krpe se misli u prenesenom značenju da će ga oprati običnim kupanjem mrtvaca, bez izvršavanja islamskih (sunnetskih) propisa vezanih za kupanje mejta, tj. propisa koji su karakteristični za kupanje mejta koji je musliman. [18] Pogotovo ako je bio član paravojnih formacija. [19] Dženaza se ne klanja osobama iz ove 4 stavke, jer su poginule dok su terorisale zajednicu, vršili terorističke čine. Dženaza se ne klanja ni dr. teroristima: bombašu samoubici, teroristi koji počini masakr, teroristi serijskom ubici itd. Neklanjanjem ih se želi poniziti i dati primjer, radi preventive, kako bi se drugi odvratili od sličnih akta. Ako budu uhvaćeni živi, pa pogubljeni nakon suđenja, klanjat će im se dženaza. [20] Misli se na osobu koja namjerno sebe ubije, jer osoba koja se nenamjerno ubije nije ni griješna. [21] Samoubici se klanja dženaza, jer, iako je počinio teži grijeh od ubistva, ipak je počinio samo veliki grijeh. [22] Kako bi se time ponizio i radi preventive, kako bi se drugi odvratili od tog gnusnog čina.