O namaskim šartovima i ruknovima

2.4. Poglavlje o namaskim šartovima i ruknovima

Da bi namaz bio ispravan potrebno je ispuniti 27 stvari[1]:

1. Čistoća (taharet) od hadesa (fikhske nečistoće).

2. Čistoća tijela.

3. Čistoća odijela.

4. Čistoća mjesta od nečistoća koje se ne tolerišu, čak i čistoća mjesta stopala, ruku, koljena i čela, prema ispravnijem mišljenju.

5. Pokrivanje avreta (stidnog mjesta) (setrei-avret, setri-avret).[2] Ne šteti ako se avret može vidjeti kroz izrez na košulji ili sa kraja donjeg dijela odjeće.

6. Okretanje prema Kibli (isktibali-Kible). Tako Mekkelija koji gleda u Kabu strogo obavezno (farz) mu je da se okrene prema samoj Kibli, a onaj koji ne gleda u Kabu strogo obavezno (farz) mu je da se okrene prema pravcu Kible, pa makar se nalazio u Mekki, prema ispravnom mišljenju.[3]

7. Namasko vrijeme (vakat).[4]

8. Uvjerenje (itikad) da je namasko vrijeme nastupilo.[5]

9. Nijet (namjera).[6]

10. Početni tekbir (iftitahi-tekbir, tahrima):

a) da ne bude stanke (pauze) između nijeta i početnog tekbira,[7]

b) da se početni tekir izgovor dok je osoba na stajanju (kijamu), prije nego što se sagne za ruku,[8]

c) da se ne odgodi nijet od početnog tekbira,

d) da se početni tekbir izgovor na način da osobe može čuti sebe, prema najispravnijem mišljenju.[9]

11. Nijet muktedije (osobe koja pristaje za imamom) da će slijediti imama.[10]

12. Da se odredi farz-namaz.[11]

13. Da se odredi vadžib-namaz.[12] Određivanje se ne uslovljava u nafila-namazima.[13]

14. Kijam (stajanje) u namazima koji nisu nafile.[14]

15. Učenje (kiraet):

a) Učiti makar jedan ajet na dva rekata farz-namaza i na svakom rekatu nafile-namaza i vitr-namaza.

b) Nije posebno određen nijedan dio Kur'ana kako bi namaz bio ispravan.

c) Onaj koji slijedi imama neće učiti, već će slušati i šutjeti, a ako bude učio, to se smatra strogo pokuđenim (mekruh tahrimen).

16. Ruku (poklanjanje, pregibanje).

17. Sedžde (padanje ničice) na mjestu koje ima svoju veličinu i na kojem se čelo može čvrsto staviti,[15] pa čak i na svoju šaku ili dio svoje odjeće, ako je mjesto na kojem se stavlja čelo čisto.

18. Sedžda je obavezna (vadžib) da se čini tvrdim dijelom nosa i čelom. Nije ispravno da se čini samo sa nosem, osim u slučaju da postoji problem sa čelom.

19. Mjesto sedžde ne treba da bude uzdignuto od mjesta nogu više od pola lakta (1 pedalj, 23,18 cm). No, ako bi bilo uzdignuto više od pola lakta, nije dozvoljeno da se čini sedžda, izuzev zbog gužve (zahmeta) u kojoj se sedžda čini na leđima klanjača (musalije) koji klanja isti namaz.[16]

20. Spuštanje ruku, koljena, prema ispravnom mišljenju, i dio nožnih prstiju na zemlju tokom sedžde. Nije dovoljno da se spusti gornji dio stopala.

21. Obavljanje rukua prije sedždi.

22. Podizanje sa sedžde bliže sjedenju, prema ispravnijem mišljenju.[17]

23. Vraćanje na sedždu.

24. Posljednje sjedenje (kadei-ehire) toliko da se prouči Ettehijjatu (tešehhud).[18]

25. Da posljednje sjedenje bude nakon ruknova.

26. Obavljanje ruknova u budnom stanju.

27. Poznavanje kakvoće namaza, te njegovih strogo obaveznih (farz) radnji, na način da ih osoba može razlikovati od njegovih sunnetskih radnji ili uvjerenje (itikad) da su te obavezne radnje farz, kako osoba ne bi klanjala farz-namaz kao nafilu-namaz.

Među spomenutim stvarima četiri su ruknovi (sastavni dijelovi):

1. kijam (stajanje),

2. kiraet (učenje),

3. ruku (pregibanje),

4. sedžde (padanje ničice).

Smatra se da i posljednje sjedenje (kadei-ehire) koliko treba da se prouči Ettehijjatu (tešehhud) spada u ruknove.[19]

Ostale spomenute stvari spadaju u uvjete (šartove):

1. neke spomenute stvari su uvjeti za ispravnost početka namaza,[20]

2. druge spomenute stvari uvjeti za ispravnost trajanja namaza.[21]

2.5. Poglavlje o situacijama vezanim za namaske uvjete

Namaz je dozvoljen:

1. na postekiji (postećiji, sedžadi od uštavljene životinjske kože) čija je gornja strana čista, a donja prljava,[22]

2. na čistoj odjeći čija je postava prljava, ako odjeća nije prošivena,[23]

3. na čistoj strani, čak iako se prljava strana pokreće sa pokretima klanjača, prema ispravnom mišljenju.

4. Ako se uprlja jedan od dvije strane turbana (čalme, ahmedije)[24], pa klanjač skine prljavu stranu i ostavi na glavi samo čistu stranu, namaz je dozvoljen pod uvjetom da se prljava strana ne pomjera sa pokretima klanjača. A ako se pomjera, namaz nije dozvoljen.

5. Osoba koja ne posjeduje sredstva za uklanjanje nečistoće[25], klanjat će sa nečistoćom i neće morati ponavljati namaz.[26]

Osoba koja nema čime da pokrije avret (stidno mjesto) neće ponavljati namaz, pa ni osoba koja pokrije avret svilom, travom ili glinom.[27]

Ako osoba nađe odjeću da pokrije avret, pa bilo to i pozajmicom, a četvrtina te odjeće je čista, nije mu ispravan namaz kojeg obavi nag. Ako je manje od četvrtina odjeće čista, osoba će birati između toga da klanja u toj odjeći ili da klanja nag. Inače, klanjanje u odjeći koja je nečista je pohvalnije nego klanjanje nag.[28]

Ako osoba nađe odjeću koja pokriva dio avreta, obaveza joj je (vadžib) da je upotrijebi. Tom odjećom će pokriti prednjicu i zadnjicu,[29] a ako je ta odjeća dovoljna za samo jedno od to dvoje, pokrit će zadnjicu, prema jednom mišljenju, dok će pokrit prednjicu, prema drugom mišljenju.

Pohvalno je (mendub) da naga osoba klanja sjedeći, čineći ruku i sedžde išaretima (gestama), ispruženih nogu prema Kibli. No, ako bi osoba klanjala stojeći, išareteći (gestikulirajući) ruku i sedžde ili čineći ruku i sedžde, namaz bi bio ispravan.

Avret čovjeka je između pupka i kraja koljena. Pored toga, avret robinje su i stomak i leđa. Avret slobodne žene je cijelo tijelo, izuzev lica, šaka i stopala.[30]

Ukazivanje četvrtine izvjesnog tjelesnog dijela koji spada u avret[31] predstavlja zapreku za namaz.[32] Ako bi se ukazao avret na više mjesta, te ako bi ti ukazani dijelovi zajedno dostigli površinu četvrtine najmanjeg tjelesnog dijela koji spada u avret[33], to bi predstavljalo zapreku za namaz, u suprotnom, to ne bi bilo zapreka za namaz[34].

Pravac kuda se može okrenuti i kuda se smije okrenuti, jeste kibla osobi koja:

1. ne može da se okrene ka Kibli, jer je bolesna,

2. ne može da siđe sa svoje jahalice,[35]

3. strahuje od neprijatelja[36].[37]

Ko nije siguran kuda je Kibla, a u blizini nema osobe koja to zna, niti ima mihraba, potražit će pravac Kible[38]:

1. Neće morati ponavljati namaz, pa makar pogriješio.

2. Ako sazna za svoju grešku u namazu, okrenut će se i dopuniti (doklanjati, bina) namaz.[39]

No, ako započne namaz bez potrage pravca Kible:

1. pa sazna nakon što je klanjao da je pogodio pravac Kible, namaz će mu biti ispravan,[40]

2. a ako sazna tokom namaza da je pogodio pravac Kible, namaz mu je pokvaren,[41] kao i u slučaju da uopće ne sazna da je pogodio pravac Kible.[42]

Kada bi džematlije potražile pravac Kible, a pritom ne bi znale položaj imama[43], njihov namaz vrijedi.[44]

Izvor: Nuru-l-idah (Svjetlost tumačenja) , Hanefijski fikh, Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, Uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Knjižarska kuća PLANJAX KOMERC doo Tešanj, 2017.

---

[1] Ovih 27 stvari obuhvataju: namaske šarte (uvjete za ispravnost početka namaza), namaske rukne (sastavne dijelove namaza), te šarte za ispravnost trajanja namaza. Sve će blagovremeno biti objašnjeno. [2] Avret će biti detaljno pojašnjen u 2.5. Poglavlje o situacijama vezanim za uvjete (šarte) za namaz [3] U Bosni i okolnim krajevima pravac Kible je 133 stepena jugoistočno. [4] Misli se na nastup vremena jednog od pet dnevnih namaza (beš vakat), što je detaljno pojašnjeno u 2.1. Uvodno poglavlje. [5] Tako da ako bi se osoba dvoumila da li je klanjala prije nastupa vakta (namaskog vremena) ili nakon nastupa, pa se ispostavi da je klanjala nakon nastupa, namaz joj ne bi bio ispravan, jer sa dvoumljenjem nijet nije potpun, pa samim tim ni ispravan. [6] Odluka osobe da klanja taj namaz. [7] Tj. da između njih ne bude neprirodna stanka koja sprječava njihovo uvezivanje, kao što je jedenje, pijenje, pričanje. No, ako između njih bude koračanje, uzimanje abdesta, upozorenje da se popune safovi, pitanje da li su safovi popunjeni, to ne smeta njihovom uvezivanju, jer se dotično ubraja u prirodne stanke. [8] Što znači, ako osoba izgovori početni tekbir dok se spušta na ruku i bude bliža rukuu nego kijamu ili ga izgovori dok je na rukuu, namaz joj nije ispravan. No, ako izgovori početni tekbir dok se spušta na rukuu i bude bliža kijamu nego rukuu, namaz joj je ispravan. Kada osoba stigne imama na rukuu, onda treba izgovoriti samo tekbir za rukuu, jer sa nje spada cijeli kijam, pa i početni tekbir koji mu prethodi. [9] Izuzetak su gluhac, nijemac i osoba koja ne zna zanijetiti. Gluhac će proučiti nijet kako umije, nijemac će proučiti nijet u mislima kako umije, dok će osoba koja ne zna zanijetiti, proučiti nijet u sebi kako zna. [10] Nijet srcem, a pohvalno je donijeti i riječima: Iktedejtu bi haze-l-imami (Ja slijedim ovoga imama). [11] Prvenstveno se misli na nijet srcem, a fino je odrediti i riječima, na arapskom, a može i na bosanskom. Kod nas su se ustalili sljedeći nijetovi riječima: Nevejtu en usallije lillahi teala salate fardi-l-fedžri edaen mustakbile-l-kibleti za farz sabaha, Nevejtu en usallije lillahi teala salate fardi-z-zuhri edaen mustakbile-l-kibleti za farz podneva, Nevejtu en usallije lillahi teala salate fardi-l-asri edaen mustakbile-l-kibleti za farz ikindije, Nevejtu en usallije lillahi teala salate fardi-l-magribi edaen mustakbile-l-kibleti za farz akšama, Nevejtu en usallije lillahi teala salate fardi-l-išai edaen mustakbile-l-kibleti za farz jacije. U prijevodu: Odlučih da klanjam u ime Uzvišenog Allah farz sabaha/podne/ikindije/akšama/jacije na vrijeme, okrenuvši se prema Kibli. Ako se naklanjava onda umjesto edaen (na vrijeme) treba reći kadaen (naklanjavanjem). [12] Prvenstveno nijet srcem, ali je fino i riječima: Nevejtu en usallije lillahi teala salate-l-vitri edaen mustakbile-l-kibleti za vitr, Nevejtu en usallije lillahi teala salate idi-l-fitri edaen mustakbile-l-kibleti iktedejtu bi-haze-l-imami za ramazanski bajram, Nevejtu en usallije lillahi teala salate idi-l-adha edaen mustakbile-l-kibleti iktedejtu bi-haze-l-imami za kurban-bajram. [13] Uslov je samo opći nijet da će se klanjati nafila. No, lijepo je imat nijet i riječima za svaku nafilu. Vidi detaljnije: 2.22. Poglavlje o nafilama (dobrovoljnim namazima). [14] Tj. dozvoljeno je nafile klanjati sjedeći, samo što onaj koji sjedi ima pola nagrade onog koji stoji. [15] Misli se na mjesto za glavu pri sedždi koje će ostati nepromijenjeno, tj. glava osobe koja čini sedždu neće propasti, čak i kada bi osoba uložila krajnji napor pri njenom spuštanju. Tako nije ispravno da se čini sedžda na zrnima kukuruza, pšenice, ječma, raži; riži, sjemenu lana, suncokreta, bundeve; pamuku, bilo kojoj travi, slami, neugaženom snijegu i sl., te posteljama i krevetima koji nisu čvrsti (kao npr. vodeni krevet). Ispravno je činiti sedždu na: gorespomenutim zrnima, sjemenima i riži ako su u vrećama, obrađenom pamuku, baliranoj travi i baliranoj slami, ugaženom snijegu, bilo kojem čvrstom tlu (crnici, glinici, stijenama, šljunku, pijesku, ledu, tlu sa gustom travom i sl.), čvrstim posteljama i krevetima itd. [16] Kod nas se ova nužna situacija dešava uglavnom na bajramima, a ponegdje i na džumama. [17] Tačnije, ako se osoba podigne sa prve sedžde i ne ispravi se, gledamo je li bliža sjedenju ili sedždi: ako je bliža sjedenju, bit će joj ispravna druga sedžda, jer se računa da se vratila sa prve, a ako je bliže sedždi, neće joj druga biti ispravna, jer se računa da se nije vratila sa prve sedžde. [18] Tekst Ettehijjatu se nalazi pod stavkom 22. u 2.9 Poglavlje o kakvoći namaza. [19] Smatramo ispravnijim mišljenje, koje je i kod nas uvriježeno, da namaz ima 6 ruknova: iftitahi-tekbir, kijam, kiraet, rukuu, sedžde, posljednje sjedenje. [20] Prvih 9 navedenih stvari su namaski šartovi. [21] Preostalih 12 stvari su šartovi za ispravnost trajanja namaza. [22] Postećija je dovoljno debela da se računa kao dvije sedžade. [23] Jer tada kao da imamo dvije odjeće, jednu čistu i jednu prljavu. No, ako je odjeća prošivena tako da se spoljašnji i unutrašnji dio dodiruju, onda tu imamo samo jednu odjeću koja je uprljana. [24] Isto tako i strana ogrtača, mahrame i sl. [25] Nečistoće na tijelu ili na odijelu. [26] Zbog općeg fikhskog pravila: Nužda (darura) dozvoljava ono što je inače zabranjeno. [27] Tačnije, ako osoba nema odjeće da pokrije avret, vodit će se fikhskim pravilom: Nužda dozvoljava ono što je inače zabranjeno: 1. ako ima odjeću koju je zabranjeno nositi, poput svilene odjeće, zlatne odjeće, obući će je i klanjati; 2. ako u blizini ima travnati gustiš, ruševina ili čak ustajala voda, obavezna je da uđe u njih i da tamo klanja išaretima ili bez išareta. [28] Ovdje se radi o odjeći isprljanoj lahkom nečistoćom, dok odjeća isprljana teškom nečistoćom, pa makar ta teška nečistoća bila veličine dirhema, nikako se neće oblačiti. Vidi: 1.28. Poglavlje o nečistoćama. [29] Jer prednjica i zadnjica spadaju u teški avret, dok ostatak avreta spada u lahki avret. [30] Znači, avret muškarca počinje ispod pupka i završava se ispod koljena. Inače, u doba ropstva bilo je mustehabb da i robinja hoda pokrivena kao i slobodna žena. [31] Tjelesni dijelovi avreta: natkoljenica i koljeno su jedan dio; ženina kosa i glava su jedan dio; ženin vrat; ženine uši (svako za se); ženin ručni zglob i podlaktica su jedan dio; ženin lakat i nadlaktica su jedan dio; ženin nožni članak i potkoljenica su jedan dio; ženine grudi su jedan dio; ženina leđa; ženin stomak; pubis (područje stidnih dlaka) i sprijeda i pozadi je jedan dio; polni organ; genitalije; analni otvor; lijevi dio stražnjice; desni dio stražnjice (zadnjih 6 spomenutih su teški avret, ostali su lahki avret). Znači, žena ima 20 tjelesnih dijelova avreta (15 lahkih, 5 teških), a muškarac 8 (6 teških, 2 lahka). [32] Ukoliko taj dio tijela ostane otkriven koliko traje činjenje jednog namaskog rukna, tj. koliko treba da se proči 3 puta Subhanllah. [33] I ta površina ostala otkrivena vremenski koliko traje činjenje jednog namaskog rukna. [34] Tj. ako bi se ukazao avret na više mjesta, te ako ti ukazani dijelovi ne bi zajedno dostigli površinu četvrtine najmanjeg tjelesnog dijela koji spada u avret, to ne bi predstavljalo zapreku za namaz. Takođe, ne bi predstaljalo zapreku za namaz ni kada bi zajedno dostiglu tu površinu čevrtine, ako to ne bi vremenski potrajalo koliko traje činjenje jednog namaskog rukna. [35] U obje stavke se misli na samostalno okretanje ka Kibli, a ne da joj neko drugi pomaže. [36] Za detaljnije o situacijama glede straha od neprijatelja vidi bilješku br. 130. [37] Takođe i u slučaju da se nalazi na opasnom terenu, tako da, ako se pomjeri, ugrozit će sebe ili druge, kao npr. da se nalazi: usred minskog polja, na aktivnom klizištu, na lednjaku koji se pomjera zbog otapanja, na krhkim stijenama sklonim odronu, na velikom krhkom snijegu sklonom lavinama, na ledu sklonom pucanju, na krhkom tlu sklonom propadanju u zemlju i sl. [38] Potražit će na osnovu orijentira, bilo kompasa, GPS-a i sl. modernih orijentira, bilo sunca, zvijezde Sjevernjače, mjeseca, mahovine, godova, kore stabala, krošnji, snijega i drugih tradicionalnih orijentira. [39] Pod obje stavke neće ponavljati namaz, radi hadisa Muhammeda, a.s., i radi uloženog truda (idžtihada). [40] Zato što je ipak klanjao prema Kibli. [41] Zato što je početak namaza osobe zasnovan na pretpostavci o pravcu Kible, što čini nijet za taj početak slabim, pa sad kad je utvrdio pravac Kible, ostatak namaza mu je zasnovan na činjenici o pravcu Kible, što čini nijet za ostatak namaza jakim, a u fikhu nije dozvoljeno spajati između jakog i slabog nijeta. [42] Zato što nije klanjao prema Kibli niti je uložio napor da je pronađe. [43] Ne bi znale zbog guste pomrčine, magle, prašine, pijeska, snijega i sličnog što onemogućava vidljivost. [44] Isti razlog, kao i razlog naveden u bilješci br. 342.