O dženaza-namazu

2.45. Poglavlje o dženaza-namazu

Klanjati dženazu-namaz mejtu je farzi-kifaje (stroga kolektivna obaveza).

Ruknovi (sastavni dijelovi) dženaze-namaza su:

1. tekbiri,

2. stajanje (kijam).

Uslovi (šartovi) dženaze-namaza su:

1. da je mejt musliman,[1]

2. da je mejt čist (pod taharetom),[2]

3. da je mejt postavljen ispred džematlija,[3]

4. da je prisutan veći dio mejtovog tijela ili pola njegovog tijela sa glavom,[4]

5. da se imam koji će klanjati dženaza-namaz ne nalazi neopravdano (bez uzura) u vozilu,[5]

6. da je mejt postavljen na tle. Dakle, ako se nalazi na jahalici ili na rukama ljudi, nije dozvoljeno da mu se klanja dženaza-namaz, prema odabranom mišljenju, izuzev ako se nalazi tu zbog opravdanja (uzura).[6]

Sunneti dženaze-namaza su:

1. da imam stane naspram prsa mejta, bio on muško ili žensko,

2. da se prouči početna dova (Subhaneke) poslije prvog tekbira,

3. da se prouče Salavati na našeg vođu, Vjerovjesnika, s.a.v.s., poslije drugog tekbira,

4. da se prouči dova za mejta poslije trećeg tekbira.

Ne postoji dova koja je određena da se prouči. Međutim, dova koja je spomenuta u predajama je najbolja i najizražajnija. Takva je dova koju je zapamtio Avf ibn Malik[7], r.a., od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Allahummagfir lehu, ve-rhamhu, ve afihi, va-'fu anhu, ve ekrim nezlehu ve vessi' medhalehu ve-gsilhu bi-l-mai, ve-s-seldži, ve-l-beredi, ve nekkihu mine-l-hataja kema junekka-s-sevbu-l-ebjedu mine-d-denesi ve-bdilhu daren hajren min darihi ve ehlen hajren min ehlihi ve zevdžen hajren min zevdžihi, ve edhilhu-l-džennete ve eizhu min azabi-l-kabri ve azabi-n-nar (Gospodaru naš, oprosti mu grijehe i smiluj mu se. Zaštiti ga i obriši mu grijehe. Učini mu boravište prijatnim i predvorje (kabur) prostranim. Operi ga vodom, snijegom i gradom (krupom). Očisti ga od grijeha, kao što se bijela haljina čisti od prljavština. Daj mu u zamjenu (ahiretsku) kuću, koja je bolja od njegove (dunjalučke) kuće, i obitelj koja je bolja od njegove obitelji, i sudruga koji je bolji od njegovog sudruga. Uvedi ga u džennet i sačuvaj ga kaburskog azaba (patnje) i džehenemskog azaba.).[8]

Nakon četvrtog tekbira, predat će se selam, bez učenja dove, na osnovu pouzdane predaje od Ebu Hanife i njegovih učenika (zahiru-r-rivajet).

Ruke će se dizati samo za vrijeme prvog tekbira.[9]

Ako bi imam izgovorio peti tekbir, muktedija ga neće slijediti, nego će ga čekati da preda selam, prema odabranom mišljenju.

Neće se tražiti oprost (istigfar činiti) za ludaka niti za dijete,[10] već će se učiti dova: Allahumme-dž'alhu lena feretan, ve-dž'alhu lena edžren ve zuhren, ve-dž'alhu lena šafian mušeffean (Gospodaru naš, učini nam ga nagradom, učini nam ga platom i zalihom, i učini nam ga šefadžijom (zagovornikom), čije će zagovaranje biti primljeno.).[11]

Izvor: Nuru-l-idah (Svjetlost tumačenja) , Hanefijski fikh, Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, Uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Knjižarska kuća Planjax Komerc doo Tešanj, 2017.

---

[1] Tačnije, musliman koji je živ rođen, bez obzira rodio se kao musliman ili ne. Mrtvorođenčetu se ne klanja dženaza. [2] Tačnije, da su mu čisti kefini, tijelo i mjesto gdje je postavljen, a šart je i da je mejtov avret pokriven. [3] I da je okrenut desnom stranom ka Kibli. Znači, nije ispravna dženaza ako je mejt postavljen sa strane i iza džematlija, te ako nije okrenut desnom stranom ka Kibli, jer je mejt kao jedna vrsta imama. [4] IZ u BiH dozvoljava dženazu u odsustvu, kao i dženazu ako je prisutno manje od pola tijela u nuždi (npr. dženaza žrtvama genocida 92-95 (Srebrenica, Prijedor, Zvornik itd.), dženaza žrtvama iz 2. svjetskog rata (žrtve Čavkarice iz Dabra, žrtve iz Sarača kod Kalesije itd..) i sl. [5] Niti na jahalici niti da sjedi, osim u slučaju uzura, kao npr. bolesti, starosti, iznemoglosti, amputiranosti. [6] Npr. duboko blato, neravnina terena i sl. Stoga je kod nas običaj da se mejt spusti na mejtaš. [7] Avf ibn Malik el-Ešdžei (?-692/93), ashab iz plemena Ešdže' (pleme je živjelo sjeverno od Medine). Primio je islam malo prije pohoda na Hajber (628. g.). Kasnije je živio u Damasku, gdje je i preminuo. [8] Dovu preko Avfa bilježe Muslim, Tirmizi i dr. [9] Znači mekruh je: učenje dove nakon 4. tebkira, te dizanje ruku pri tekbirim iza početnog tekbira. [10] Budući da su čisti od grijeha. [11] Mustehabb je da što veći broj ljudi prisustvuje dženazi i da se formira neparan broj safova, najmanje tri, radi hadisa: "Nema muslimana koji umre, pa mu dženazu klanjaju tri safa muslimana, a da mu džennet ne bude obećan." (Bilježi ga Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi i dr.) Ako klanjača bude samo 7, poredat će se u tri safa-prvo imam, pa 3, pa 2, pa 1, kako stoji u hadisu kojeg bilježi Taberani.