Oni koji tvrde da su u stanju odlučivati šta je najispravnije iz sva četiri ehli sunnetska mezheba (hanefi, maliki, šafi’i, hanbeli) s ciljem osnivanja nekog petog mezheba, iako takvi nisu ni blizu učenosti velikih mudžtehidda ummeta, niti se mogu po bilo kom osnovu porediti sa njima, u suštini rade na rušenju izvornog islamskog učenja, nastalog direktno iz selefa (prvih generacija). Islamsko učenje je brižno prenešeno od Allahovog pejgambera, ‘alejhisselam, na ashabe, a oni ga prenijeli na tabi’ine, a oni na treću generaciju muslimana, i tako zlatnim senedom (lancem) prenosilaca do današnjih dana. Učenjaci ehli sunneta su saglasni da je ljudima obaveza slijediti jedan od četiri priznata mezheba koja su zapisana a koja su do nas došla vjerodostojnim putem. Hvala Allahu, dželleša’nuhu, pa i Bošnjaci, uz ogromnu većinu ummeta, slijede ovo učenje, izvorni islam.
Kaže Abdulhamid Mahmud Tuhmaz el-Hanefi u svom djelu Hanefijski Fikh I., str. 22, 23:
„Varaju se i griješe oni koji smatraju da je ummet u savremenom dobu u stanju da izvede iz Kur'ana (a.š.) i Sunneta pravne norme bolje od pravnog bogatstva kojeg su generacije muslimana prenosile s koljena na koljeno u prošlim stoljećima, i to iz više razloga: 'Imami idžtihada su bili bliži vremenu objave od savremenih naučnika, i stoga je njihovo razumijevanje izvora Šerijata daleko opsežnije, jače i izražajnije. Ovo pravno izobilje nije rezultat napora samo imama idžtihada, nego je plod napora nekoliko generacija naučnika kojima su imami idžtihada bili učitelji. Svaka generacija je ovom obilju dodavala koliko je bila u stanju, tako da je ono raslo, uvećavalo se i postalo veliko zakonodavno bogatstvo koje je spremno odgovoriti na sve zakovodavne potrebe ummeta, u svim sferama njegova života.”
Znači, običnom muslimanu obaveza je danas slijediti jedan od četiri mezheba jer su oni poznati i objašnjeni za razliku od drugih mezheba koji su postojali u prvo vrijeme islama a koji nisu očuvani, i čija metodologija nam nije poznata.
(Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka)