Malo je poznato da su prvi afrički robovi u Americi bili obrazovani muslimani zarobljeni u urbanim sredinama. Afrika je u to vrijeme bila jedan od centara izučavanja islama, bogata učenjacima, medresama i bibliotekama. Trgovci robljem zarobili bi cijeli džemat (zajednicu) sa imamom ili grupu murida (učenika) sa svojim šejhom (učiteljem). Takve su najviše ponižavali i mučili s ciljem da im slome iman (vjeru) i prekinu vezu sa Allahom. Uprkos svemu ostajali su privrženi svojoj vjeri, čvrsto se držeći Allahova užeta.
Uoči lejletul kadra, 27. dana ramazana, 24-25 junuara 1835. miladijske godine, u mjestu Salvador da Bahia, Brazil, nakon sehura i klanjanog sabah namaza, u ranim jutarnjim satima skupina porobljenih afričkih muslimana predvođena šejhovima, krenula je u jednu od najboljih pobuna robova u Americi. Cilj im je bio da oslobode sve robove u regiji i osnuju islamsku državu na tom području.
Međutim, samo nekoliko sati pred pobunu, njihov detaljan plan su vlastima izdale dvije oslobođene afričke robinje, Guilhermina Rosa de Souza i Sabina da Cruz. Dolazi do žestokih borbi u gornjem dijelu grada, ali vojne i policijske snage dobro opremljene i sa detaljim planom pobunjenika, u kratkom periodu slamaju pobunu. Iako kratkotrajna, pobuna 1835. godine jedna je od najznačajnijih pobuna urbanih robova u Americi.
“Malê“ pobuna, brazilski izraz za muslimane iz devetnaestog stoljeća, uključivala je oko šest stotina članova plemena Joruba i Hausa iz današnje Nigerije.
Na slici je Gibrilu ibn Alufa Salu (Manoel do Nascimento Santos Silva) posljednji poznati preživjeli ustanik ove bune. Zabilježeno je da su svi zarobljenici klanjali beš vakat, postili i davali sadaku dok su bili u zatočeništvu. Preko 60% pobuna robova u Americi organizovano je od muslimanskih robova. Allah im se smilovao, amin.
(Ertan)
Comments