GAZALI: Nekoliko primjera o lijepoj naravi Muhammeda, a.s., koje su učenjaci sakupili

Nekoliko primjera o lijepoj naravi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koje su učenjaci sakupili iz predaja

On (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem), bio je najblaži,[1] najhrabriji[2] i najpravedniji[3] među ljudima i najčasniji među njima.

Njegova ruka nikada nije dotakla ženu[4] koja mu nije bila bračnim ugovorom dopuštena ili kojoj on nije bio mahrem.

Bio je najdarežljiviji[5] od svih ljudi, kada bi zanoćio ne bi imao ni dinara ni dirhema[6], a ako bi mu nešto novca i ostalo, a ne bi našao nikog da i to (kao sadaku) udijeli, ne bi dolazio u kuću da zanoći prije nego što pronađe onog kome je pomoć potrebna.

Od onoga što mu je Allah dao, uzimao bi samo onoliko koliko bi mu bilo potrebno da se prehrani za godinu dana, i to najobičnijih hurmi i pšenice, a ostatak bi ostavljao da podijeli na Allahovom putu.[7]

Od njega nikada ništa nije zaiskano, a da on nije dao.[8] On bi se vraćao na ono što je za godišnju prehranu porodice ostavio, pa bi iz toga izdvajao tako da se znalo desiti da mu na kraju godine nedostaje namirnica, ako mu što sa strane ne pritekne.[9]

Sam je znao zakrpiti obuću[10], zašiti haljinče, raditi kućne poslove, a sa suprugama je sjeckao meso.[11]

Bio je najviše stidan od svih ljudi, njegov pogled se (od stida) nije dugo zadržavao na nečijem licu.[12] Odazivao se pozivu kada ga neko u goste pozove, svejedno da li je domaćin rob ili slobodan čovjek.[13] Poklon je primao makar se radilo o posudi mlijeka, ili zečijem batku, nastojao je da za poklon nagradi ili da ga uzvrati[14]. Poklon je jeo, ali nije jeo sadaku.[15] Nikada se nije oholo ponašao kada bi se odazivao na poziv robinje ili siromaha.[16] Srdio bi se u ime svoga Gospodara, ali se nikada nije rasrdio zbog svog hatara.[17] Pravdu je izvršavao, makar šteta pogađala njega ili njegove ashabe.[18]

Jednom su mu mu neki mušrici (idolopoklonici) ponudili vojni savez protiv ostalih mušrika. Imao je priliku da ih dokrajči jer mu je svaki čovjek bio potreban. Odbio je to riječima: “Meni nije potrebna pomoć mušrika.”[19]

Kada je jedne prilike među jevrejima našao ubijenog jednog od najodabranijih ashaba, nije dolijevao ulje na vatru, nego im je isplatio krvarinu za njega u iznosu od stotinu deva, premda je njegovim ashabima bila potrebna svaka deva.[20]

Znao je od gladi stavljati kamen na trbuh.[21] Jeo bi ono što se ima i nikada nije odbijao hranu. Nije se ustručavao jesti halal hranu. Ako su bile samo hurme bez hljeba, jeo bi ih. Ako bi našao pečena mesa, jeo bi ga, ako bi našao pšenišna ili ječmena hljeba, jeo bi samo to, ako bi našao što slatka ili meda, jeo je to što ima. Ako bi našao mlijeka bez hljeba, i to bi mu bilo dovoljno. Ako bi imao tikvu ili svježe datule, to bi jeo.[22]

Nije nikada jeo naslonjen, niti za stolom,[23] a salvetom bi pokrio svoje noge dok bi jeo sjedeći.[24] Nikada se nije desilo da se tri dana uzastopno najede pšenišna hljeba i tako je bilo sve do njegove smrti.[25]

Nije bio razlog siromaštvo niti škrtost, nego njegova duša kojoj je nastojao dati prednost (to jest njenom odgoju).

Odazivao bi se kada ga pozovu na gozbu,[26] obilazio je bolesne, prisustvovao je dženazama, a među neprijateljima se kretao bez tjelesne garde.[27]

Bio je najskromniji od svih ljudi i najstaloženiji, bez imalo uobraženosti.[28]

Bio je najrječitiji čovjek, a da nikada nije duljio govora.[29]

Bio je vedra lica,[30] ništa ga na ovom svijetu nije moglo zapanjiti (očarati).[31] Oblačio je ono što je imao na raspolaganju. Nekada je oblačio ogrtač (plašt), nekada crni jemenski ogrtač (burda), a nekada džubbu od vune. Što bi našao da je s halalom zarađeno, to bi oblačio.[32]

Imao je prsten od srebra, koji je nosio na malom prstu i desne i lijeve ruke.[33]

Kada bi jahao, iza sebe bi stavljao svoga roba ili koga drugog.[34] Jahao je životinje koje su mu bile na raspolaganju. Nekada konja, nekada devu, nekada sivkastu mazgu, a nekada magarca.[35]

Nekada je išao pješice, bos, bez ogrtača, kape ili turbana. Obilazio je bolesnike koji su bili nastanjeni na periferiji Medine.[36] Volio je parfeme i mirise, a nije volio neugodne mirise.[37] Sjedio je sa siromasima, zajedno je jeo sa bijednicima.[38] Zaslužne ljude je počašćivao zbog njihovih moralnih karakteristika, a s uglednim ljudima se zbližavao tako što im je dobročinstvo činio.[39] Održavao je rodbinske veze, ali je više pažnje pridavao onima koji su bili zaslužni za svoju zajednicu.[40]

Nije bio krut ni prema kome,[41] kada bi neko zamolio za izvinjenje, prihvatio bi ga.[42]

Šalio se, ali je i u šali govorio istinu,[43] smijao se, ali nije nikada u tome pretjerivao.[44] Gledao je dopuštenu zabavu i nije izrekao ukor.[45] Takmičio bi se (u sportu) sa članovima svoje porodice.[46]

Kada bi neko u njegovom prisustvu podigao glas, on bi se strpio.[47]

Imao je deva muzara i sitne stoke, od čijeg mlijeka je prehranjivao sebe i svoju porodicu.[48] Imao je robove i robinje, ali se od njih nije razlikovao po udobnosti stana niti po odjeći.[49] Nije dozvoljavao da mu prođe vrijeme, a da ne uradi nešto korisno u ime Uzvišenog Allaha ili nešto što je za sebe i svoju porodicu morao uraditi.[50]

Odlazio je u bašče svojih ashaba,[51] ali nije nikada osjetio prezir prema siromahu zbog njegova siromaštva ili sakatosti (uzetosti)[52]. Nije se plašio kraljevstva kraljeva; svakoga je jednako pozivao na Allahov put.[53]

Uzvišeni Allah je u njemu sjedinio tako bogatu biografiju i kompletnu ličnost političara, a niti je znao čitati niti pisati, ponikao je iz sredine u kojoj je vladalo neznanje, iz pustinje, iz siromašne porodice u kojoj je i sam bio pastir, a bio je i jetim, bez oca i majke.[54]

Uzvišeni Allah ga je poučio svim moralnim vrlinama, pohvalnim načinima komuniciranja, vijestima o prethodnim i budućim pokoljenima, svemu onome u čemu je spas, pobjeda i uspjeh na Ahiretu, ali i onome u čemu je blagostanje i sreća i spas na ovom svijetu. Poučio ga je obavezama i aktivnostima koje donose sreću i upozorio na izobilje (i rasipništvo) koje neminovno vodi u propast.

Neka nas Allah uputi da njemu budemo pokorni i da njegov primjer slijedimo. Amin, Gospodaru svjetova.

Još nekoliko primjera o njegovoj kulturi i vrlinama

Kako prenosi, kako kažu (hadiski stručnjaci) Ebul-Buhturi, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikoga od vjernika izružio, a da nije kazao kako je to iskup (od grijeha) i milost.[55]

Nikada nije prokleo ženu, niti je slugu svoga kleo[56]. Jednom su mu za vrijeme bitke kazali: “Mogao si ih prokleti, Allahov Poslaniče.” On im je odgovorio: “Ja sam poslan kao milost ljudima, a ne da ih proklinjem.”[57]

Kada bi neko od njega zatražio da uči dovu protiv nekog muslimana ili nemuslimana, društva ili pojedinca, on bi odustao od takve dove, a učio bi dovu za njih (da ih Allah uputi)[58].

Njegova ruka nikada nikoga nije udarila, osim ako je to bilo na Allahovom putu[59] (u ratu ili prilikom kažnjavanja prestupnika, dakle, po zakonu). Kad god je imao priliku birati između dvoje, birao je ono što je lakše, osim ako se radilo o grijehu ili kidanju rodbinskih veza jer je u tom slučaju bio najudaljeniji od toga od svih ljudi.

Kada bi mu neko došao, bio on slobodan čovjek, rob ili robinja, ustao bi da mu izađe u susret i riješi njegov problem.[60] Enes, radijallahu anhu, kaže: “Tako mi Onoga Koji ga je poslao s istinom! Nikada mi za nešto što mu se nije sviđalo, a što sam ja učinio, nije rekao: ‘Zašto si to uradio?’ Kad bi me njegove supruge ukorile, on bi rekao: ‘Pustite ga, sve je to zapisano u knjizi i (Božijem) određenju’.”[61]

Nikada nije ružno govorio o postelji; ako bi mu dušek prostrli, on bi se ispružio, a ako ne bi ništa prostrli, on bi legao na zemlju.[62]

Uzvišeni Allah ga je u Tevratu, u prvom retku, prije nego što će ga kao poslanika poslati, opisao kao:

“Muhammed, Allahov Poslanik, Moj odabrani rob, govori, a nije grub, ne galami po tržnicama, on zlo zlim ne uzvraća, nego prašta ljudima. Bit će rođen u Mekki, preselit će se u Tabu (plodnu dolinu?), njegova vlast će biti u Šamu (ili će dosezati do Šama), ogrnut će se svojim plaštom usred spomenutog mjesta on i oni koji budu s njim, pozivat će njegove stanovnike da slijede Kur’an i nauku, abdest će uzimati na obali rijeke.”

Sličan opis se nalazi i u Indžilu.

Bio je takvog ahlaka da je prvi nazivao selam onome koga sretne.[63] Ako bi ga neko zamolio za uslugu, bio je njemu okrenut, sve dok se ovaj ne bi u daljio.[64] Kada bi se neko s njim rukovao, on nije puštao svoje ruke dok onaj koji ga je pozdravio rukovanjem ne bi prvi povukao svoju ruku.[65]

Kada bi sreo nekoga od svojih ashaba, prvi bi pružio ruku da se rukuje, a zatim bi drugom rukom stisnuo (ruku koja se s njim rukuje) još jače.[66]

Kad god bi ustajao ili sjedao, spominjao bi Allaha.[67]

Kad god bi neko sjeo blizu njega, dok je on klanjao, požurio bi s namazom i skratio bi, okrenuvši se prema njemu i rekavši: “Jesi li s poslom došao?” Kada bi s njim završio, ponovo bi se vratio svom namazu.[68]

Najčešće je sjedio tako što bi podavio noge (turski) i svoje ruke stavio na njih, podbacivši pod noge krajeve turbana, da bi dobio neku vrstu naslona.[69]

Nije imao svoje određeno mjesto na kome bi sjedio među ashabima jer bi sjedao tamo gdje je bilo slobodna mjesta[70]. Nikada nije viđen da sjedi ispruženih nogu među svojim ashabima kako ne bi koga uznemirio, osim ako bi bilo mjesta, odnosno kada ne bi bilo tjeskobe.[71] Uvijek je sjedao tako da bude okrenut Kibli.

Svoje posjetioce bi primao s posebnim ikramom, čak bi za one koji mu nisu rodbina po krvnom srodstvu ili srodstvu po mlijeku skidao svoju odjeću (ogrtač) da bi na to sjeli.[72]

Jastuk na kome bi sjedio (ili bio naslonjen na nj) obavezno je davao gostu, a ako bi on to odbio, insistirao bi sve dok ne prihvati.[73]

Ko god ga je upoznao smatrao je da je upravo njemu posvetio najviše pažnje među svim gostima. On je, zapravo, svakom gostu posvećivao dovoljno pažnje svojim pogledom, razgovorom i obraćanjem sagovorniku, blagošću i uslugom. Njegova sijela su bila sijela stida, skromnosti i povjerenja.[74] Uzvišeni kaže: “Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.”[75]

Svoje ashabe je zvao njihovim nadimcima[76] (ime koje Arapi upotrebljavaju po ocu, majci, sinu, kćerki) kako bi pokazao ikram i omekšao njihova srca. Kada neko ne bi imao nadimak, on bi mu ga nadjeo i kasnije ga po njemu zvao.[77]

Ženama koje su imale djecu davao je nadimke (po djeci), a onima koje još nisu imale djecu nastojao je pronaći kakav lijep nadimak.[78]

Davao je i djeci nadimke,[79] pa je tako kod njih bio veoma rado viđen. Od svih ljudi bio je najudaljeniji od srdžbe, a najbrže bi od svih njih postao radostan.[80]

Prema ljudima je, od svih njih, bio najblaži, najbolji i najkorisniji.

Kada je on bio u društvu, niko ne bi povisio svoj glas.[81]

Kada bi ustao da napusti skup, rekao bi: Subhanekel-lahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke[82] (Slavljen neka si, Allahu moj, i neka Ti je hvala, vjerujem da nema Boga osim Tebe, od Tebe tražim oprost za grijehe i upućujem Ti svoje pokajanje). Zatim bi rekao: “Ove riječi me je naučio Džibril, alejhis-selam.”

Izvor: Ebu Hamid el-Gazali, Ihja ulumid-din, Kitab o kulturi i moralu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

---

[1] Hadis koji govori da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najblaži čovjek bilježi Ebu eš-Šejh kao mursel u poglavlju koje govori o moralu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a prenosi ga Abdurrahman b. Ebzi. Hatim b. Hibban bilježi predaju Abdullaha b. Selama koja govori o prihvatanju islama Zejda b. Ša‘se, jednog od jevrejskih sveštenih lica. Zejd je jedne prilike rekao Omeru b. el-Hattabu: ‘’Omere! Sve znakove vjerovjesništva sam prepoznao na licu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada sam ga ugledao, osim dviju stvari koje mi o njemu nisu bile poznate: da njegova blagost nadmašuje neznanje (džehl) i kada god bi neko prema njemu ispoljio svoju žestinu (i mržnju, neprijateljstvo) iz neznanja, on bi samo još više ispoljavao svoju blagost. Ovo dvoje sam od njega doživio i iskusio’’. [2] Hadis koji govori da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najhrabriji je Muttefekun alejhi, jer ga bilježe Buhari i Muslim od Enesa. [3] Hadis koji govori da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najpravedniji, bilježi Tirmizi prema predaji Alije b. Ebi Taliba. U dugačkom hadisu na ovu temu, između ostalog, stoji da on nije odustajao od istine, da su njegova pravda i njegov moral došli ljudima kao olakšanje, da im je on u tom pogledu postao blizak kao otac, i da su svi kod njega pred zakonom bili jednaki. [4] Hadis koji govori da je on bio najčasniji među ljudima i da njegova ruka nikada nije dotakla ženu koja mu nije bila bračnim ugovorom dopuštena ili kojoj on nije bio mahrem jeste hadis kojeg bilježe Buhari i Muslim od hazreti Aiše. [5] Hadis koji nam kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najdarežljiviji bilježi Taberani u Evsatu od Enesa: ‘Nad ljudima sam odlikovan sa četiri stvari: darežljivošću i hrabrošću. Ljudi koji ovaj hadis prenose su povjerljivi, premda autor djela Mizan tvrdi da je riječ o munker (odbačenom) hadisu. U oba sahiha je zabilježen hadis koji prenosi Ibn Abbas u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najplemenitiji (edžved) od svih ljudi. I Buhari i Muslim su se složili da je riječ o vjerodostojnom hadisu, a već smo ga spomenuli kad je bilo riječi o zekatu. [6] Hadis u kojem stoji kad bi zanoćio ne bi imao ni dinara ni dirhama, a ako bi mu nešto novca i ostalo, a ne bi našao nikog da i to (kao sadaku) udijeli, ne bi dolazio u kuću da zanoći prije nego što pronađe onog kome je pomoć potrebna, bilježi Ebu Davud, prema predaji Bilala. U dugačkom hadisu stoji da je je neki čovjek poklonio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, četiri deve, natovarene odjećom i hranom, pa je Bilal dobio zadatak da proda od toga koliko je bilo potrebno da otplati njegove dugove. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za to vrijeme je sjedio u mesdžidu sam, a u hadisu dalje stoji da je on upitao: Je li što ostalo? Rekoh: “Dva dinara (zlatnika)!” On mi reče: Gledaj da me i toga što je ostalo kutarišeš; neću da sretnem u kući nekog od svojih ukućana prije nego što me riješiš i tog ostatka. “Kako nam niko nije došao”, nastavlja Bilal, “on je zanoćio u mesdžidu, a ostao je i sutradan, sve dok potkraj dana nisu naišla dvojica konjanika. Pohitao sam prema njima i dao im odjeće i hrane. Kada je klanjao večernji namaz (el‘ateme, vjerovatno akšam u prvoj trećini noći), pozvao me je i rekao: Što bi s onim što je stajao pred tobom? Rekoh: “Allah te je oslobodio tog tereta (preostalog novca). Tada je izgovorio tekbir i zahvalio Allahu, jer se bojao da ga ne zatekne smrt a taj novac u njegovim rukama. Potom sam ga slijedio i ispratio do kuće, dok se nisu pojavile njegove supruge.” Buhari bilježi hadis Ukbe b. Harisa: Sjetih se dok sam bio u namazu da imam novca kod sebe i nisam volio da omrkne i zanoći kod nas. Zato sam naredio da se podijeli. I Ebu Ubejd u svome Garibu bilježi mursel hadis El-Hasena b. Muhameda: “Nikada nije ostavljao novac kod sebe niti je dao da mu u kući zanoći.” [7] Ovaj hadis u sličnoj verziji je Muttefekun alejh, prenosi ga hazreti Omer b. el-Hattab, a već smo ga spomenuli, kada je bilo riječi o zekatu. [8] Et-Tajalisi i Ed-Darimi od Sehla b. Sa‘da. Bilježe ga i Buhari i Muslim u sličnim verzijama. [9] Tirmizi i Nesai od Ibn Abbasa. U ovim predajama stoji da je Poslanik, alejhis-selam, umro, a njegov oklop ostao kao zalog kod jednog čovjeka za trideset sa‘a (3kg i 326,5 grama=1 sa‘) hrane (kod Buharije: ječma) koju je uzeo za svoju porodicu. [10] Ahmed od Aiše, a sličnu verziju bilježi i Buhari od Aiše. [11] Ahmed od Aiše, a sličnu verziju bilježi i Buhari od Abdurrahmana b. Ebi Bekra. [12] Buhari i Muslim od Ebu Seida el-Hudrija. [13] Tirmizi i Hakim od Enesa. Ed-Darekutni El-Hatib smatraju da je hadis slab. [14] Buhari od Aiše. [15] Buhari i Muslim od Ebu Hurejre. [16] Hadis: “Nije se stidio da ide zajedno sa siromahom” bilježe Nesai i Hakim od Abdullaha b. Ebi Evfa, a Hakim ga bilježi (u El-Mustedreku) i od Ebu Seida el-Hudrije i za ovu zadnju verziju kaže da je sahih, prema kriteriju oba šejha, Buharije i Muslima. [17] Tirmizi od Hind b. Ebi Hale. [18] Muslim od Aiše. [19] Muslim od Aiše. [20] Muttefekun alejhii od Sehla b. Ebi Haseme i Rafi‘a b. Hudejdža. Čovjek koga su našli ubijenog je bio Abdullah b. Sehl el-Ensari. [21] Muttefekun alejhii od Džabira. [22] Tirmizi od Ummi Hani‘ i od Ummi Seleme, Buhari i Muslim od Aiše, i drugi. [23] Hadis je spomenut prethodno u poglavlju Adabi jela (Adabul-ekli). [24] Ibn Madže bilježi predaju od Džabira: “U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rijetko smo imali priliku da štogod pojedemo. Kad bi se to desilo, nismo imali bošče, nego smo hranu stavljali na krilo i uzimali u dlanove (ruke).” [25] Buhari i Muslim od Aiše. [26] Buhari od Ebu Hurejre: Kada bih bio pozvan na jedan batak, odazvao bih se. [27] Hadis: “Među neprijateljima se kretao bez tjelesne garde”, bilježi Tirmizi od Aiše koja kaže da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, imao čuvare sve dok nije objavljen ajet ... a Allah će te od ljudi štititi. (El-Maide, 67) Tada je rekao: Raziđite se, mene Allah štiti. Međutim, Turmizija veli da je hadis garib, dok Hakim tvrdi da mu je sened vjerodostojan. [28] Ebul-Hasen b. ed-Dahhak u djelu Eš-Šemail od Ebu Seida el-Hudrije sa slabim senedom. Brojni su sahih hadisi u kojima se govori o njegovoj skromnosti, kao, naprimjer, hadis koji bilježi Nesai od Ibn Ebi Evfa’a: “Nije ga bilo stid da ide (hoda, stane, razgovara) sa hudovicom ili siromahom.” [29] Buhari i Muslim od h.Aiše. [30] Tirmizi u Šemailu od Alije b. Ebi Taliba: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je vedra lica i blage naravi.” [31] Hadis: “Ništa ga na ovom svijetu nije moglo zapanjiti (očarati) osim bogobojazan čovjek”, bilježi Ahmed od h.Aiše. Hadis je slab, jer se u njegovom senedu nalazi Ibn Lehi‘a, koji je slab prenosilac. [32] Buhari od Sehla b. Sa‘da i Ibn Madže od Ubade b. es-Samita. [33] Muttefekun alejhii od Enesa. [34] Muttefekun alejhii od Usame i Ibn Abbasa. [35] Hadise koje govore o ovome bilježe Buhari i Muslim od Džabira, Sehla b. Sa’da, Ibn Abbasa i drugih. [36] Buhari i Muslim od Ibn Omera. [37] Nesai od Enesa, Hakim u Mustedreku od Aiše, i Ibn ‘Adijj od h.Aiše. [38] Ebu Davud od Ebu Seida, Inm Madže od Hababa. Hadise koje govore o tome da je jeo u društvu siromaha bilježi Buhari od Ebu Hurejre. [39] Ovaj hadis bilježi Tirmizi u Šemailu. Taberani bilježi hadis Džerira u kojem stoji da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: Kada vam dođe ugledna ličnost iz nekog naroda (plemena) počastite ga. Sened ovog hadisa je dobar. Sličan hadis bilježi i Hakim. [40] Hakim u Mustedreku od Ibn Abbasa. U oba sahiha je hadis kojeg prenosi Ebu Seid, u kojem stoji: Neka u mesdžidu ne ostanu ni jedna vrata (uklonite ih, zazidajte ih) osim Ebu Bekrovih. [41] Tirmizi u Šemailu, Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, i drugi. [42] Muttefekun alejhi, od Ka‘ba Ibn Malika u poznatom događaju poslije pohoda na Tebuk, kada je prihvatio izvinjenje trojice koji su neopravdano izostali od pohoda. [43] Ahmed u Musnedu od Ebu Hurejre. U Tirmizijevoj verziji hadisa stoji da su mu ashabi rekli: “Ti se s nama šališ?” Na to je on odgovorio: Da, ali ja govorim samo istinu. [44] Buhari i Muslim od Aiše, i Tirmizi u Šemailu od Hind b. Ebi Hale koja kaže: “Najčešće se smijao tako što se, zapravo, osmjehivao.” [45] Buhari i Muslim od Aiše, hadis koji govori da su Abesinci u mesdžidu izvodili neku igru, a on je dopustio da se gleda. [46] Ebu Davud i Nesai od Aiše, poznati hadis koji govori o tome da je Poslanik, alejhis-selam, trčao sa svojom suprugom Aišom. [47] Buhari od Abdullaha b. ez-Zubejra, u kojem stoji da su se Ebu Bekr i h.Omer u njegovom prisustvu počeli bučno prepirati, a on je šutio. To je bio povod objave ajeta: “O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite.” (El-Hudžurat, 2) [48] Muhamed b. Sa‘d u djelu Tabekat od Ummi Seleme, Buhari i Muslim od Seleme b. el-Ekve‘a, i Ebu Davud od Lekita b. Sabre. [49] Brojne predaje govore da je imao robove i robinje koje je oslobađao. Muhamed b. Sa‘d u djelu Et-Tabekat od Seleme, r.a., premda sa slabim senedom, bilježi njihova imena. Također, bilježi predaju i od Ebu Bekra b. Hazma koja o tome govori. Muslim bilježi predaju od Ebul-Jusra, u kojoj stoji da je Muhammed, alejhis-selam, rekao: Dajte im da jedu ono što vi jedete i oblačite ih kao što sebe oblačite. [50] Tirmizi u Eš-Šemailu bilježi predaju od h.Alije: Kada bi došao kući, Poslanik, alejhis-selam, podijelio bi svoje vrijeme na tri dijela: jedan dio vremena za Allaha (ibadet, namaz), drugi dio za svoju porodicu i treći dio za sebe. Zatim bi dio vremena koji je ostavio za sebe podijelio između sebe i drugih ljudi, tako što je dio svog slobodnog vremena ostavljao za druge ljude.” [51] Hadis je već spomenut kada je bilo riječi o adabima jela, odnosno da je odlazio u bašče Ebul-Hejsema, Ebu Ejuba el-Ensarije i bašče drugih ashaba. [52] Buhari od Sehla b. Sa‘da. [53] Muslim od Enesa, r.a. [54] Buhari od Ibn Abbasa, Tirmizi od Alija b. Ebi Taliba, i drugi. [55] Muttefekun alejhi od Ebu Hurejre. [56] U predaji koja je Muttefekun alejhi stoji “da nikada nije udario ženu ili slugu”, umjesto “prokleo”, kako prenosi Aiša. Buhari od Enesa bilježi predaju: “Nije bio pokvaren (nemoralan) niti je puno proklinjao.” [57] Muslim od Ebu Hurejre. [58] Buhari i Muslim od Ebu Hurejre. [59] Muttefekun alejhi od Aiše. [60] Buhari od Enesa. [61] Buhari i Muslim od Enesa. [62] Buhari i Muslim od Omera, Tirmizi od Ibn Mesuda, i drugi. [63] Tirmizi u Eš-Šemailu od Hind b. Ebi Hale. [64] Taberani i Ebu Ne‘im od Alija b. Ebi Taliba, Bejhekija od Enesa, r.a., a bilježi ga i Tirmizi koji dodaje da je hadis garib. [65] Tirmizi i Bejhekija od Enesa, r.a. Tirmizi kaže da je riječ o garib hadisu. [66] Ebu Davud od Ebu Zerra. [67] Tirmizi u Eš-Šemailu od h.Alije. [68] Nisam našao predaju koja o ovome govori. [69] Tirmizi u Eš-Šemailu od Ebu Seida el-Hudrije sa slabim senedom i Buhari od Ibn Omera. [70] Ebu Davud i Nesai od Ebu Hurejre i Ebu Zerra koji kažu: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio je među svojim ashabima tako da stranac (posjetilac) ne bi mogao poznati ko je on, sve dok ne upita’’. [71] Tirmizi i Ibn Madže sa slabim senedom. [72] Hakim bilježi predaju Enesa, r.a, u kojoj stoji da je svoju burdu prostro Džeriru b. Abdullahu. Slično od Džerira bilježi i Taberani. [73] Hadis je već spomenut u kitabu Adabi druženja (Adabus-suhbe). [74] Tirmizi u Eš-Šemailu od h.Alije. [75] Alu Imran, 159. [76] Hakim od Ibn Abbasa i drugi sakupljači hadisa bilježe predaje koje kazuju da je Omeru dao nadimak Ebu Hafs, Aliji Ebu Turab, Ibn Mesudu Ebu Abdurrahman i sl. [77] Kao nadimak Ebu Bekre, koji je dao jednom čovjeku koji se nastanio u mjestu Bekra, prema predaji koju bilježi Taberani. [78] Hakim od Immi Ejmen, Ebu Davud i drugi. [79] Buhari i Muslim od Enesa bilježe predaju u kojoj stoji da je Poslanik, alejhis-selam, njegovom bratu koji je imao malo dijete (po imenu Omer) rekao: O oče Omerice (nazvao ga je Ebu ‘Umejr). [80] Tirmizi od Ebu Seida el-Hudrije. [81] Tirmizi u Eš-Šemailu u dugačkom hadisu od h.Alije. [82] Nesai u Sunenu i Hakim u Mustedreku od Rafi‘a b Hudejdža.