Aš'arizam je naziv filozofijsko-religijske škole mišljenja u islamu koja se razvila tokom četvrtog i petog stoljeća/desetog i jedanaestog.
Aš'arizam je naziv filozofijsko-religijske škole mišljenja u islamu koja se razvila tokom četvrtog i petog stoljeća/desetog i jedanaestog. Ovaj pokret bio je "pokušaj ne samo da se očisti islam od svih neis-lamskih elemenata koji su se bili polahko uvukli u njega, već također pokušaj da se uskladi religijska svijest s religijskim mišljenjem islama". To je dovelo do utemeljenja jedne ortodoksne islamske teologije ili ortodoksnoga Kalama. kao suprotnosti racionalističkom Kalamu mu'-tazilita; nasuprot ekstremnome ortodoksnom sloju, on je koristio dijalektički metod za odbranu autoriteta Božanske objave onakve kak-va je primijenjena na teološke predmete.
Situacija koncem trećega/devetog stoljeća bila je takva da je raz-vitak pokreta ortodoksnoga Kalama bio neizbježan. Racionalizacija vjerovanja koja je bila razvijena početkom drugog stoljeća, poslije hidžre, kao sistematski pokret mišljenja u ime racionalizma u islamu ili mutazilitski pokret, bila je u svome izvornom stanju jednostavno pokušaj da se islamu i njegovim osnovnim principima dadne racio-nalno utemeljenje stvaranjem jedne konzistentne racionalne interpre-tacije različitih dogmi i doktrina islama. Međutim, kada su mutazilitski racionalisti počeli da studiraju arapske prijevode grčkih fizičara i filozofa, što su im omogućili prvi abasidski halife, posebno al-Mansur i al-Mamun, oni su počeli da primjenjuju grčke filozofijske metode i ideje u interpretaciji osnovnih principa islama.
Neki rani abasidski halife, posebno al-Mamun, počeli su da se javno zaštitnički odnose prema racionalizmu mu'tazilita. Mutazilitska spekulacija docnijih mu'tazilita, čija je druga i treća generacija pod utjecajem grčke filozofije i s aktivnom podrškom i patronatom halifa, smjerala je čisto spekulativnom i "apsolutno oslobođenom, a u izvjes-nim slučajevima vodila je uglavnom negativnom stavu mišljenja". Oni su učinili razum jedinom osnovom istine i stvarnosti i tako identifici-rali sferu filozofije i sferu religije.
Pokušavali su da interpretiraju vjerovanje u pojmovima čistoga mišljenja. Ignorirali su činjenicu da su osnovni principi religije, po samoj svojoj prirodi, nepodobni za logičku demonstraciju ili racionalni dokaz. Temeljna načela islama bave se nadosjetilnim stvarnostima i kao takva ona moraju biti prvo prihvaćena na osnovi autoriteta objave. U svom nastojanju da opravdaju sve razu-mom, mu'taziliti su uništili personalnost Boga i reducirali Ga na golu neodredivu univerzalnost ili na jedno apstraktno jedinstvo. Ova ideja apstraktnoga, impersonalnoga, apsolutnog Boga nije mogla privući obične muslimane. Ortodoksi su oštro reagovali protiv mutazilitskog racionalizma i počeli su mu'tazilite smatrati jereticima.
Ekstremni racionalistički stav poznih mutazilita doveo je do snažne reakcije ortodoksa. Do toga je došlo zbog nesrećnog pokušaja halife al-Mamuna da osnaži mutazilizam (racionalistički Kalam), da svojim podanicima nametne mihnu (obavezan ispit vjerovanja) iz oblasti mutazilitskih doktrina, posebno u pogledu učenja o stvorenosti Qur'ana. Čitav treći/deveti vijek bio je vrijeme reakcije.
Ortodoksni muslimani, a među njima je bilo tradicionalista (Muhadditun), zahirita (sljedbenici Davvud ibn 'Alija) i muslimanskih pravnika (fuqaha), strogo su se držali Predanja i doslovne interpretacije Qur'ana i Sunne te odbijali da prihvate bilo koju "inovaciju" (bid'a) u Šerijatu (islamskom Zakonu). Svaka teološka diskusija smatrana je "inovacijom" i stoga je bila uzrokom njihova nezadovoljstva. Reakcionarni utjecaj imama Ahmed bin Hanbala i njegovih zahiritskih sljedbenika bio je u tom periodu vrlo oštar, te su se ortodoksni muslimani čvrsto držali podalje od mu'tazilita i filozofa. Reakcija protiv racionalističkog Kalama išla je do takvih pretjerivanja da su antropomorfistički stihovi Qur'ana bili interpretirani posve doslovno. Malik bin Anas je rekao: "Božje učvršćenje na Njegovu Tronu je poznato, ali kako, to se ne zna; vjerovanje u to je obavezno, a postavljanje pitanja o tome je inovacija." Bilo kakva spekulacija o svetim stvarima smatrana je inovacijom. U svaku dogmu trebalo je vjerovati bez ikakva postavljanja pitanja kako i zašto (bila kaifa).
Međutim, takav stav slijepog vjerovanja nije mogao dugo trajati. Islam kao univerzalna religija i kao živa snaga prilagodio se novim mišljenjima i novim okolnostima. Među ortodoksnim muslimanima postepeno je ojačala struja koja je naglasila nužnost postavljanja islama na solidnu osnovu iznoseći "razloge" za tradicionalna vjerova-nja i braneći ta vjerovanja od svih vrsta napada - unutrašnjih i vanjskih - tako čisteći njihovo vjerovanje od svih neislamskih elemenata koji su se u nj uvukli. Oni su utemeljili ortodoksnu teologiju islama korište-njem Kalama ili filozofijskog metoda u suočavanju s dijalektičkim rezoniranjem mu'tazilita. Ovi teolozi koji su koristili Kalam za odbranu svojega vjerovanja bili su stoga poznati kao Mutakallimun (ortodoksni teolozi). Iako su ovi mislioci koristili filozofijski metod u svojim dis-kusijama, oni su uzimali osnovne materijale iz Objave. Razvili su uče-nje suprotno mutazilitskome kako bi im se suprotstaviti na njihovom vlastitom području. U početku se ovaj novi ortodoksni teološki pokret razvijao privatno i tajno; otvoreno se nije smio pojaviti zbog straha od javne kritike.
Al-Gunaid je, na primjer, vodio diskusiju o jedinstvu Boga iza zatvorenih vrata; al-Šafi'i je smatrao da neki obučeni ljudi mogu odbraniti i pročistiti vjerovanja, ali to nije činio javno; al-Muha-sibi i drugi savremenici imama Ahmed ibn Hanbala navukli su njegovo nezadovoljstvo braneći vjerovanje argumentima razuma. No, postepeno pokret je postajao sve jači i počeo je otvorenim propovijedanjem i to uglavnom istovremeno u raznim dijelovima muslimanskog svijeta - u Mesopotamiji abu al-Hasan 'Ali bin Ismail al-Aš'ari (umro 330. ili 334/941. ili 945), u Egiptu al-Tahawi (umro 331/942) i u Samarqandu Mansur al-Maturidi (umro 333/944). Međutim, od ove trojice al-Aš'ari je postao najpopularniji i pred njim je mutazilitski sistem (raciona-listički Kalam) pao, a al-Aš'ari je postao poznat kao utemeljivač ortodoksne filozofijske teologije; škola koju je ustanovio dobila je poslije njega naziv aš'arizam.
(Izvor: islam.ba)