(Jedan lik kaže: "Ne postoji učenjak koji je to dozvolio. Učenjak! Insan koji ima ilm i znanje." Ovaj tekst je napisan kako bi se ukazalo na potrebu provjeravanja svih njihovih izjava jer je njihovo proučavanje veoma površno i vrlo često usmjereno interesima)
Imam el-Karafi, Allah mu se smilovao, spomenuo je u svojoj knjizi "Envaru-l-Buruk fi enva'i-l-Furuk" nakon što je izložio mišljenje o zabrani posvećivanja sevapa učenja Kur'ana mrtvima:
"Ovo pitanje, iako je predmet razilaženja, trebalo bi da čovjek ne zanemaruje, jer je moguće da je istina u tome da sevap doista stiže do mrtvih. To su stvari koje su skrivena stvarnost za nas. Razilaženje nije u šerijatskoj presudi, već u stvarnosti, tj. da li je to tako ili nije. Isto tako, što se tiče učenja tehlila (la ilahe illallah) koje ljudi danas praktikuju, treba ga prakticirati i oslanjati se na Allahovu, Uzvišeni, dobrotu i blagodat. Treba tražiti Allahovu dobrotu na svaki mogući način, a od Allaha dolazi velikodušnost i dobročinstvo. Ovo je ono što dolikuje robu."
(El-Karafi, Envaru-l-buruk fi enva'i-l-furuk, 346-347/3, Daru-l-kutubi-l-ilmijje, Bejrut, Prvo izdanje, 1998.g.)
Kaže Ibn-Ferhun el-Maliki:
"Šafije i Malikije su se složili da su tri najbolja učenjaka našeg vremena u egipatskim krajevima: El-Karafi (626-684 h.g.) u Starom Egiptu, šejh Nasiruddin ibn al-Munir u Aleksandriji, i Šejh Tekijjuddin ibn Dekik u Kairu."
(Ibn-Ferhun, Ed-Dibadž, 207/1)
Imam ez-Zejle'i el-Hanefi je rekao u knjizi Tebjinu-l-Haka'ik pod poglavljem o obavljanju hadža za drugoga:
"Osnovni princip u ovom poglavlju je da osoba, prema mišljenju ehli-sunneta vel-džemata, može posvetiti sevap svog djela drugome, bilo da se radi o namazu, postu, hadžu, učenju Kur’ana, zikru ili bilo kojem drugom obliku dobročinstva. To stiže do umrloga i koristi mu."
Imam Bedruddin el-Ajni el-Hanefi je rekao:
"Ljudi su se razišli u vezi s ovim pitanjem. Ebu Hanifa i Ahmed, Allah bio zadovoljan njima, smatraju da sevap učenja Kur'ana stiže mrtvima. Što se tiče imama Nevevija, prema poznatom stavu šafijskog mezheba i nekih učenjaka, učenje Kur'ana ne stiže mrtvima. Međutim, svi učenjaci su jednoglasni da dova koristi mrtvima i da im sevap dove stiže. To se temelji na riječima Uzvišenog:
"A oni koji dolaze poslije njih govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koji su nas pretekli u vjerovanju...’" (El-Hašr, 10), i drugim ajetima, kao i poznatim hadisima, poput: "Allahu moj, oprosti stanovnicima Bekije (groblje Bekiu-l-Garkad)", i: "Allahu moj, oprosti našim živima i našim mrtvima."
Ako pitaš: "Da li sevap posta, sadake ili oslobađanja roba stiže mrtvima?" Reći ću ti: Prenosi Ebu Bekr en-Nedždžar u knjizi Es-Sunen od Amra b. Šuajba, od njegovog oca, od njegovog djeda, da je pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"O Allahov Poslaniče, As ibn Vail je bio zavjetovao u džahilijjetu da zakolje stotinu deva, a Hišam ibn As je zaklao svoju polovicu, pedeset. Hoće li to koristiti Asu?"
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Da je tvoj otac priznao tevhid (Allahovu jednoću), pa da postiš za njega, udjeljuješ sadaku ili oslobađaš roba u njegovo ime, to bi mu koristilo."
Ed-Darakutni prenosi da je čovjek rekao:
"O Allahov Poslaniče, kako da budem dobar prema svojim roditeljima nakon njihove smrti?"
"Od dobročinstva prema roditeljima nakon njihove smrti je da obavljaš namaz za njih uz svoj namaz, postiš za njih uz svoj post i daješ sadaku za njih uz svoju sadaku."
U knjizi Kadija imama Ebu el-Huseina ibn el-Ferra prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"O Allahov Poslaniče, kada udjeljujemo sadaku za naše mrtve, obavljamo hadž za njih i upućujemo dove za njih, da li to stiže do njih?"
Poslanik je odgovorio:
"Da, i oni se raduju tome kao što se neko od vas raduje poklonu koji mu se uruči."
Od S’ada se prenosi da je rekao:
"O Allahov Poslaniče, moj otac je umro. Da li da oslobodim roba za njega?"
Poslanik je rekao:
"Da."
Od Ebu Džafera Muhammeda ibn Alija ibn Husejna prenosi se da su Hasan i Husejn, radijallahu anhuma, oslobađali robove za Alija, radijallahu anhu.
U vjerodostojnom hadisu čovjek je rekao:
"O Allahov Poslaniče, moja majka je umrla. Hoće li joj koristiti da udjeljujem sadaku za nju?"
Poslanik je odgovorio:
"Da."
Ako pitaš: "Kako razumjeti ajet: 'I čovjeku pripada samo ono što sam uradi' (En-Nedžm, 39) koji ukazuje na to da sevap Kur'ana ne stiže mrtvima?" Odgovor je:
Učenjaci su se razišli u vezi s tumačenjem ovog ajeta i dali osam različitih mišljenja. Jedno od njih je da je ajet derogiran riječima Uzvišenog:
"A oni koji vjeruju i njihovo potomstvo ih slijedi u vjerovanju..." (Et-Tur, 21), gdje se roditelji uvode u Džennet zbog dobrih djela njihove djece, kako je rekao Ibn Abbas, radijallahu anhuma.
Drugo mišljenje je da čovjeku pripada samo ono što sam postigne u smislu pravde, ali iz Allahove dobrote i milosti On može povećati nagradu koliko hoće, kako kaže Husejn ibn Fadl.
Treće mišljenje je da čovjeku pripada samo njegovo djelo, ali da sredstva postizanja tog djela mogu biti različita, poput nastojanja da njegovo dijete uči dovu za njega ili da prijatelj traži oprost za njega. Također, njegovo služenje vjeri i ibadet mogu privući ljubav vjernika, što može biti uzrok koristi za njega. Ovo je prenio Ebu el-Feredž od svog šejha ibn ez-Zegvanija.
Ima i drugih mišljenja o ovom ajetu."
Sami ef. Džeko